Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2923/20 (N. Z.)
Odluka donesena 14. 10. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2923/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-2923/20, rješavajući apelaciju Nikole Zeljića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Nikola Zeljić protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Mal 204670 20 Gž 2 od 25. maja 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Nikola Zeljić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banjaluke, podnio je 10. augusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Mal 204670 20 Gž 2 od 25. maja 2020. godine.
2. Osporenom presudom Okružnog suda, žalba tuženog (V.T.) je djelimično uvažena, preinačena je presuda Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 Mal 204670 18 Mal 2 od 5. novembra 2019. godine u dijelu kojim je obavezan tuženi da apelantu na ime materijalne štete isplati novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom, tako što je zahtjev odbijen i u dijelu kojim je obavezan tuženi da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u novčanom iznosu, tako što svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Obavezan je apelant da tuženom naknadi troškova sastava žalbe u novčanom iznosu.
3. U obrazloženju osporene presude, Okružni sud je naveo da je nesporno da su parnične stranke zaključile ugovor o djelu i da je apelant, kao naručilac, bio nezadovoljan izvršenim radovima na njegovom vozilu. Okružni sud je naveo da je apelant u tužbi naveo da se hauba na vozilu nije mogla zatvoriti, ali je vozilo ipak preuzeo i odvezao, slijedom čega se radi o nedostatku zbog kojeg vozilo nije bilo neupotrebljivo. Okružni sud je ukazao da nije pravilan zaključak prvostepenog suda da je apelant dokazao nedostatak koji se tiče brave na haubi, jer ovaj nedostatak se ne pominje u dokazima izvedenim u postupku (opomena pred tužbu apelanta upućena tuženom, krivična odluka kojom je tuženi oglašen krivim zbog verbalnog sukoba sa apelantom vezano za lakiranje vozila, nalaz i mišljenje vještaka mašinske struke), a nema ni osnova za primjenu odredbi koje se tiču naknade štete kod ugovora o djelu. Okružni sud je naveo da u konkretnom slučaju, ako se i prihvati da je bio nedostatak u odnosu na bravu i da se naručilac nije mogao dogovoriti sa izvođačem o otklanjanju tog nedostatka, imao je pravo na sniženje naknade ili da taj nedostatak otkloni i dokumentuje te troškove, a što tokom postupka nije dokazao da je učinio. Okružni sud je naveo da bi apelant imao pravo na naknadu štete samo u slučaju da se npr. zbog otvaranja haube nije moglo koristiti vozilo, pa je angažovao i platio drugo vozilo ili se u toku vožnje otvorila hauba i prouzrokovala štetu na ostalim dijelovima vozila, a što u konkretnom nije slučaj. Okružni sud je naveo i da kod činjenice da je apelant preuzeo vozilo i tek nakon nekoliko dana uočio nedostatak koji se tiče laka na haubi, ne može se, suprotno tvrdnji prvostepenog suda, zaključiti da je takav nedostatak mogao tuženom biti poznat, pa da za sudsku zaštitu nema roka koji propisuje odredba člana 616. Zakona o obligacionim odnosima (kojom je propisano da naručilac koji je poslenika na vrijeme obavijesti o nedostacima izvršenog posla ne može svoje pravo ostvarivati sudskim putem po isteku godine dana od učinjenog obavještenja). Okružni sud je naveo da je ljuštenje laka, koji je predstavljao skriveni nedostatak, apelant uočio nakon nekoliko dana i prema njegovoj tvrdnji o tome obavijestio tuženog. Okružni sud je ukazao da je vremenski ograničena mogućnost da naručilac svoja prava ostvaruje sudskim putem, krajnji rok je godinu dana. Apelant je tuženog, prema njegovoj tvrdnji, obavijestio o nedostacima izvršenog posla najdalje do kraja decembra 2011. godine, pa je i zaštitu prava (otklanjanje nedostataka, sniženje naknade, pa tek nakon toga naknadu štete), a kod činjenice da se sa tuženim nije mogao dogovoriti o otklanjanju nedostataka, mogao ostvarivati sudskim putem najdalje do kraja decembra 2012. godine. Okružni sud je ukazao da je tužba podnesena 9. decembra 2014. godine, pa je zaključio da tuženi pravilno žalbom ukazuje da je ostvarivanje sudskim putem tužilac zatražio izvan zakonom propisanog roka.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da je Okružni sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno i procesno pravo. Apelant navodi da je prostim uvidom u žalbu tuženog evidentno da se većina žalbenih navoda odnosi na pobijanje utvrđenih činjeničnih navoda, te da Okružni sud iste nije trebao ni razmatrati jer se radi o nedopuštenom žalbenom razlogu. Nadalje apelant navodi da tuženi u žalbi nije naveo o kojim konkretno povredama postupka se radi, niti na koje povrede materijalnih propisa se poziva, te da je odluka Okružnog suda zasnovana na proizvoljnoj primjeni procesnog i materijalnog prava.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je Okružni sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević