Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5342/18 (B.M.)
Odluka donesena 14. 10. 2020.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5342/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-5342/18, rješavajući apelaciju B. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. e) i l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija B. M. podnesena zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 028997 10 I, zbog toga što se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija B. M. podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 028997 10 I od 12.
juna 2020. godine, zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. B. M. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, nastanjena u Italiji, podnijela je 19. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 P 028997 11 I 2. Apelantica je 13. februara 2019. godine i 25. juna 2020. godine dopunila apelaciju, te 13. jula 2020. godine tako što je osporila Rješenje Općinskog suda broj 58 0 P 028997 10 I od 12. juna 2020. godine.
Uvodne napomene
2. Apelantica je 4. novembra 2010. godine podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (P.M.), na osnovu izvršne isprave-presude Općinskog suda od 3. aprila 2009. godine, radi naplate troškova parničnog postupka u iznosu od 1.959,46 KM, predlažući izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika. Predmet je zaveden kao broj 58 0 P 028997 10 I. Općinski sud je rješenjem broj 58 0 P 028997 10 I od 5. decembra 2012. godine odredio predloženo izvršenje, te odredio troškove izvršnog postupka u iznosu od 45,00 KM.
3. Apelantica je 4. februara 2011. godine podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika, radi namirenja troškova parničnog postupka u iznosu od 1.959,46 KM, na osnovu iste izvršne isprave, predlažući izvršenje na stanu izvršenika. Ovaj prijedlog je zaveden kao broj 58 0 P 028997 11 I 2.
4. Općinski sud je zaključkom od 22. septembra 2014. godine „spojio postupke koji se vode kod ovog suda pod br. 58 0 P 028997 10 I i 58 0 P 028997 11 I 2 radi zajedničkog provođenja, te odredio da će se postupak voditi pod brojem 58 0 P 028997 10 I“.
5. Rješavajući apelaciju koju je apelantica 15. novembra 2013. godine podnijela „zbog dužine trajanja izvršnoga postupka pred Općinskim sudom u predmetu broj 58 0 P 028997 11 I 2“, Ustavni je sud na sjednici održanoj 21. oktobra 2014. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4756/13 kojom je usvojio predmetnu apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodio pred Općinskim sudom u predmetu broj 58 0 P 028997 10 I (stari broj 58 0 P 028997 11 I 2), naložio Općinskom sudu da po hitnom postupku okonča predmetni izvršni postupak, te naložio Općinskom sudu da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja odluke obavijesti Ustavni sud o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja odluke. Navedenu odluku je Općinski sud zaprimio 4. decembra 2014. godine.
Činjenice u predmetu nakon donošenja Odluke Ustavnog suda broj AP-4756/13 od 21. oktobra 2014. godine
6. Apelantica je 18. marta 2015. godine uredila prijedlog za izvršenje tako što je predložila da se izvršenje provede na novčanim sredstvima izvršenika koja se vode na računima kod banaka, prodajom stana u suvlasništvu apelantice i izvršenika i prodajom pokretnih stvari izvršenika, radi naplate troškova parničnog postupka u iznosu od 1.959,46 KM sa zakonskom zateznom kamatom.
7. Općinski sud je rješenjem o izvršenju od 11. juna 2015. godine odredio predloženo izvršenje, a zatim 29. septembra 2015. godine ovo rješenje proslijedio banci radi provođenja i Zemljišnoknjižnom uredu ovog suda radi zabilježbe rješenja o izvršenju na predmetnom stanu.
8. Raiffeisen Bank d.d. je 21. aprila, 10. maja, 9. juna, 6. jula i 4. avgusta 2016. godine dostavila Općinskom sudu dopise iz kojih proizlazi da je rješenje o izvršenju izvršeno u cijelosti. Općinski sud je 11. avgusta 2016. godine zatražio od apelantice da se izjasni o namirenju po rješenju o izvršenju.
9. Postupajući po apelantičinom zahtjevu iz avgusta 2016. godine, Općinski sud je dopisom od 28. februara 2018. godine zatražio od Raiffeisen Bank d.d. da se jasno i detaljno izjasni, kroz odgovarajuće analitičke kartice na koji način je provedeno rješenje o izvršenju, kao i obračun kamata.
10. Raiffeisen Bank d.d. je podneskom od 23. marta 2018. godine obavijestila Općinski sud da je zadnjim prijenosom 4. avgusta 2016. godine izvršila u cijelosti rješenje o izvršenju od 11. juna 2015. godine, te dostavila karticu prometa za račun izvršenika, specifikaciju, izračun duga u iznosu od 3.491,94 KM i pregled naloga prijenosa. Općinski sud je ovaj dopis dostavio apelantici 2. aprila 2019. godine.
11. Apelantica je podneskom od 5. marta 2019. godine odustala od prijedloga za prodaju imovine izvršenika, zatražila da Općinski sud okonča izvršni postupak i donese rješenje o naknadi troškova izvršnog postupka u iznosu od 1.650,80 KM sa zakonskim zateznim kamatama.
12. Apelantica je 29. maja 2020. godine dostavila troškovnik kojim potražuje troškove izvršnog postupka u iznosu od 2.151,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama, te zatražila da Općinski sud rješenje o troškovima izvršnog postupka dostavi zemljišnoknjižnom uredu radi zabilježbe na suvlasničkom djelu stana izvršenika, do izmirenja duga po rješenju o troškovima izvršnog postupka.
13. Općinski sud je rješenjem od 12. juna 2020. godine obustavio izvršni postupak i ukinuo sve provedene izvršne radnje. Osim toga, usvojio je apelantičin zahtjev za naknadu dodatnih troškova izvršnog postupka u iznosu od 56,32 KM, dok je u preostalom dijelu za iznos od 2.094,84 KM odbio apelantičin zahtjev za naknadu dodatnih troškova izvršnog postupka.
14. Apelantica je 8. jula 2020. godine protiv rješenja Općinskog suda od 12. juna 2020. godine izjavila žalbu Kantonalnom sudu u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).
15. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak u toku.
Apelacioni navodi
16. Apelantica je navela da joj je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, član II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, opća zabrana diskriminacije iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, član 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, te član 41. Evropske konvencije, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelantica navodi da „da postoji potreba za novom odlukom Ustavnog suda u odnosu na ukupnu dužinu trajanja postupka od 4. februara 2011. godine do donošenja odluke po predmetnoj apelaciji, jer prvostepeni sud nije ispoštovao odluku Ustavnog suda broj AP-4756/13. Također, apelantica navodi da je Općinski sud rješenjem od 12. juna 2020. godine pogrešno obustavio izvršni postupak, da apelantici nije odredio naplatu zakonskih zateznih kamata, iako je to tražila, te da je proizvoljno odlučio da ostali troškovi nisu bili neophodni za vođenje postupka. Apelantica je predložila da se preispita rješenje od 12. juna 2020. godine, te da se naloži Kantonalnom sudu da donese zakonito rješenje bez daljnjih povreda apelantičinih prava.
17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 stav (3) tač. e) i l) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tač. e) i l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;
l) apelacija je preuranjena;
a)Dopustivost apelacije u odnosu na navode o dužini trajanja postupka
18. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je apelantica podnijela predmetnu apelaciju zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka pred Općinskim sudom, povodom kojeg postupka je već podnosila apelaciju Ustavnom sudu i povodom koje je Ustavni sud donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4756/13 od 21. oktobra 2014. godine kojom je usvojio predmetnu apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodio pred Općinskim sudom u predmetu broj 58 0 P 028997 10 I (stari broj 58 0 P 028997 11 I 2), te naložio Općinskom sudu da po hitnom postupku okonča predmetni izvršni postupak. Dakle, predmetna apelacija se odnosi na isto pitanje koje je bilo predmet apelantičine ranije podnesene apelacije, o kojoj je Ustavni sud već donio odluku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje.
b)Dopustivost apelacije u odnosu na rješenje Općinskog suda od 12. juna 2020.
godine
19. Prema odredbama člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
20. U konkretnom slučaju, prema stanju u spisu, apelantica je protiv osporenog rješenja Općinskog suda od 12. juna 2020. godine izjavila žalbu Kantonalnom sudu, te je postupak u toku. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da je predmetna apelacija u ovom dijelu preuranjena.
21. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. e) i l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, odnosno prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević