Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5561/18 (S. B.)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5561/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-5561/18, rješavajući apelaciju Spasoja Bašića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Spasoja Bašića podnesena zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Širokom Brijegu u predmetu broj 64 0 P 001287 12 I, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Spasoje Bašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Posušja, kojeg zastupa Branislav Kolovrat advokat iz Mostara, podnio je 3. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 64 0 P 001287 12 I.

Uvodne napomene

2. Općinski sud je Presudom broj 64 0 P 001287 09 P od 30. juna 2010. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) od 8. oktobra 2010. godine, utvrdio da je P.K. (u daljnjem tekstu: tuženi) zauzeo dio apelantove nekretnine, bliže označene u izreci prvostepene presude (u daljnjem tekstu: predmetna nekretnina), a sve kao u skici vještaka geometra koja je proglašena sastavnim dijelom prvostepene presude, pa je, slijedom prednjeg utvrđenja, naložio tuženom da poruši dio zida izgrađenog na predmetnoj nekretnini i da preda apelantu u posjed dio predmetne nekretnine, te da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu od 4.061,00 KM.

Osporeni postupak

3. Apelant je 5. oktobra 2012. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (P.K.) na osnovu pravosnažne i izvršne presude od 30. juna 2010. godine, radi izvršenja rušenjem dijela zida izgrađenog na predmetnoj nekretnini i predaje u posjed dijela predmetne nekretnine, te naplate troškova parničnog postupka i izvršnog postupka.

4. Općinski sud je rješenjem o izvršenju broj 64 0 P 001287 12 I od 5. juna 2013. godine odredio predloženo izvršenje.

5. Sudski izvršilac je 30. juna 2014. godine izašao na lice mjesta radi provođenja izvršne radnje rušenja zida, te je na zapisniku konstatovao da zbog vremenskih uslova nije moguće provesti izvršenje, uz napomenu da se na licu mjesta opaža da je izvršenik 28. juna 2014. godine porušio dio zida.

6. Općinski sud je zaključkom od 30. juna 2014. godine novo ročište radi provođenja radnje rušenja zida zakazao za 2. septembar 2014. godine na licu mjesta, te pozvao izvršenika da do dana zakazanog izvršenja na licu mjesta može sam ukloniti ostatak predmetnog zida i apelantu predati u posjed dio predmetne nekretnine. U obrazloženju zaključka Općinski sud je naveo da je sudski izvršilac na lice mjesta 30. juna 2014. godine utvrdio da je izvršenik porušio dio predmetnog zida, osporavajući rušenje ostatka zida.

7. Sudski izvršilac je na ročištu na licu mjesta od 2. septembra 2014. godine konstatovao da je ovo ročište odgođeno, jer je apelant predložio odlaganje izvršenja na period od mjesec dana. Općinski sud je rješenjem od 19. septembra 2014. godine odložio izvršenje do 19. oktobra 2014. godine.

8. Apelant je podneskom od 20. oktobra 2014. godine predložio nastavak izvršnog postupka, te je podnescima od 30. aprila i 7. jula 2015. godine urgirao da Općinski sud nastavi sa postupkom, zakaže ročište na licu mjesta, te provede izvršnu radnju rušenja zida i predaje u posjed.

9. Iz odgovora na apelaciju Općinskog suda od 24. oktobra 2018. godine, te obavijesti dostavljenih Ustavnom sudu 22. maja i 14. augusta 2020. godine proizlazi da je Općinski sud rješenjem od 12. oktobra 2018. godine utvrdio da je provedena izvršna radnja rušenja dijela zida sagrađenog na predmetnoj nekretnini. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je iz obrazloženja presude od 30. juna 2010. godine vidljivo da je sporni zid dužine 10,60 metara i da je većim dijelom oko 2/3 dužine sagrađen na predmetnoj nekretnini. Imajući u vidu navedeno, kao i zapisnik sudskog izvršioca od 30. juna 2014. godine, Općinski sud je naveo da je u cijelosti provedena izvršna radnja rušenja dijela zida sagrađenog na predmetnoj nekretnini, kako je to i određeno izvršnom ispravom, pa se postupak izvršenja smatra završenim.

10. Kantonalni sud je rješenjem od 11. aprila 2019. godine uvažio apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja 12. oktobra 2018. godine, ukinuo predmetno rješenje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je Općinski sud zaključkom od 30. juna 2014. godine pozvao izvršenika da do 2. septembar 2014. godine može ukloniti ostatak predmetnog zida i apelantu predati u posjed dio predmetne nekretnine, dok je rješenjem od 12. oktobra 2018. godine utvrdio da je provedena izvršna radnja rušenja dijela zida sagrađenog na predmetnoj nekretnini. Kantonalni sud je naveo da nema mjesta donošenju rješenja kojim bi se utvrdilo da je izvršenje dovršeno sve dok se na nesumnjiv način ne utvrdi da je rješenje o izvršenju u cijelosti izvršeno.

11. Općinski sud je rješenjem od 18. maja 2020. godine utvrdio da je provedena izvršna radnja rušenja dijela zida sagrađenog na predmetnoj nekretnini. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je iz obrazloženja presude od 30. juna 2010. godine vidljivo da je sporni zid dužine 10,60 metara i da je većim dijelom oko 2/3 dužine sagrađen na predmetnoj nekretnini. Imajući u vidu navedeno, stanje na terenu i zapisnik sudskog izvršioca sa lica mjesta od 30. juna 2014. godine, Općinski sud je naveo da je u cijelosti provedena izvršna radnja rušenja dijela zida sagrađenog na predmetnoj nekretnini, kako je to i određeno izvršnom ispravom, pa se postupak izvršenja smatra završenim. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da je protiv ovog rješenja dozvoljena žalba Kantonalnom sudu u roku od osam dana od dana prijema rješenja, ali apelant nije izjavio žalbu, pa je navedeno rješenje postalo pravosnažno sa danom 30. maj 2020.godine.

Apelacioni navodi

12. Apelant je naveo da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelant navodi da je 17. oktobra 2014. godine predložio nastavak izvršnog postupka, da je 30. aprila i 7. jula 2015. godine urgirao postupanje Općinskog sudu radi nastavka izvršnog postupka, zakazivanja ročišta radi provođenja izvršne radnje rušenja zida i predaje u posjed, te predlaže da se Općinskom sudu naloži hitno postupanje kako bi se izvršenje okončalo.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

14. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. U konkretnom slučaju, apelant je podnio apelaciju zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na obavezu apelanata propisanu članom 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama adrese, pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da suprotno postupanje, shodno praksi Ustavnog suda i Evropskog suda, može predstavljati zloupotrebu prava na podnošenje aplikacije, posebno ako se informacije o kojima je riječ odnose na samu suštinu predmeta, a nije pruženo dostatno objašnjenje za propust da se te informacije dostave (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1345/20 od 4. juna 2020. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba); i Evropski sud, Bećirović i drugi protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 44304/16, Odluka od 24. oktobra 2019. godine). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelant nije obavijestio Ustavni sud o toku predmetnog izvršnog postupka i odlukama koje su donesene u izvršnom postupku (o čemu je Ustavni sud obaviješten od strane Općinskog suda prilikom dostavljanja odgovora na apelaciju, te obavijesti). Dakle, apelant je podnio apelaciju zbog dužine trajanja izvršnog postupka, a da nakon toga nije obavijestio Ustavni sud o promjenama „pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije Ustavnom sudu“, što je bio obavezan u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda. Štaviše, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud donio rješenje od 18. maja 2020. godine kojim je utvrdio da je provedena izvršna radnja rušenja dijela zida sagrađenog na predmetnoj nekretnini (identičnog sadržaja kao ranije rješenje tog suda od 12. oktobra 2018. godine protiv kojeg je apelant izjavio žalbu (ukazujući da nije u potpunosti provedena izvršna radnja rušenja zida), a povodom koje je drugostepeni sud ukinuo rješenje i vratio predmet prvostepenom sudu na ponovni postupak). Međutim, apelant protiv rješenja Općinskog suda od 18. maja 2020. godine nije izjavio žalbu, tako da je navedeno rješenje postalo pravosnažno. Pri tome, Ustavni sud podsjeća i na svoju praksu prema kojoj bi, u situaciji kada sami apelanti ne koriste pravni lijek u zakonskom roku i time izgube mogućnost da dođu do konačne odluke u predmetnom postupku, bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud pružiti zaštitu samo u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP- 4265/14 od 19. aprila 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5561/18 (S. B.) | Sudska praksa | Aktio