Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1341/20 (E.N.)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prekršajni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1341/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. listopada 2020. godine, u predmetu broj AP-1341/20, rješavajući apelaciju E. N., na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio E. N.

protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Pr 173158 20 Pžp od 4. veljače 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Pr 173158 19 Pr od 24. listopada 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. E. N. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Jasmin Mutapčić odvjetnik iz Zenice, podnio je 8. travnja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 Pr 173158 20 Pžp od 4. veljače 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Pr 173158 19 Pr od 24. listopada 2019. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, okrivljena pravna osoba (Javno preduzeće „Šumsko privredno društvo Zeničko-dobojskog kantona" d.o.o. Zavidovići) i okrivljene odgovorne osobe (I.M i apelant) oglašeni su odgovornim da su izvršili prekršaje iz članka 8. stavak 1. i 2. Zakona o šumama Zeničko-dobojskog kantona, kažnjivo po članku 60. stavak 1. točka c) i d) i stavak 2. istog Zakona, pa su im utvrđene pojedinačne novčane kazne i izrečena jedinstvena novčana kazna u određenom novčanom iznosu. Okrivljeni su obvezani platiti troškove prekršajnog postupka, dok je oštećena (Kantonalna uprava za šumarstvo Zenica) s imovinskopravnim zahtjevom upućena na parnični postupak. Naime, okrivljeni su oglašeni odgovorni što su 27. ožujka 2017.godine donijeli i usvojili Projekat za izvođenje radova na sječi i u roku od dvije godine od dana donošenja projekta, nisu izvršili radove na sječi predviđene navedenim projektom. I oni radovi koji su dovršeni u tijeku 2018. godine nisu izvršeni u skladu sa projektom za izvođenje radova u navedenom odjelu. Odgovornost pravne osobe i odgovornih osoba za navedene radnje proizlazi iz činjenice da je okrivljena pravna osoba svojom odlukom usvojila projekt za izvođenje radova u navedenom odjelu, drugookrivljeni odgovoran je što je u svojstvu tehnologa za iskorištavanje šuma, a zatim i u svojstvu Rukovoditelja P.J. Šumarija Zenica ne poštujući dinamiku izvođenja radova, nije izvršavao i obavještavao nadređene u pravnoj osobi o nepoštivanju dinamike izvođenja radova od strane izvođača radova i što nije poduzeo mjere da se okončaju radovi po navedenom projektu, a apelant je odgovoran što je dozvolio da u sječini ostane, tehničko drvo bukve i da se deklasira i propadne 25,64m3, a da nije obavijestio P.J.Šumariju Zenica kao i to da je u odjelu ostalo 195,00m3 posječenog, izrađenog, a neizveženog ogrijevnog drveta bukve.

3. U obrazloženju odluke prvostupanjski sud je naveo da su provedeni materijalni dokazi i saslušani svjedoci predloženi od strane ovlaštenog organa i okrivljenih. Pri tome je naveo da je svjedok ovlaštenog organa S.M. u svom iskazu izjavio da su na terenu utvrdili i premjerili tehničko drvo bukve u količini od 25.64 m3 trupaca, te procijenili 195 m3 ogrijevnog drveta bukve u metricama i oblom stanju, koja do danas nije izvučena i propada, te da tehničko drvo više nije tehničko drvo, nego ogrijevno drvo a ogrijevno drvo je deklasirano i umanjena je njegova vrijednost. Nadalje, prvostupanjski sud je ukazao da prema članku 8. stavak 1. i 2. Zakona o šumama Zeničko-dobojskog kantona, projekt za izvođenje radova u šumarstvu se izrađuje za uređajnu jedinicu-odjel za državne šume i katastarsku parcelu/parcele za privatne šume, dok su radovi predviđeni projektom obvezni u roku od dvije godine prema kažnjivoj odredbi čl. 60. st. 1. t.

d) istog zakona. S tim u vezi, prvostupanjski sud je naveo da okrivljeni ničim nisu dokazali da su uništeni putevi bili razlog neizvršenja projekta u obaveznom roku od dvije godine, s obzirom da je do uništenja puteva došlo već pred kraj ovog rok (početkom veljače 2019. godine), a prije toga su okrivljeni očigledno propustili vrijeme od usvajanja projekta. Drugookrivljeni i apelant su se branili da nisu odgovorni, jer su upozoravali okrivljenu pravu osobu, kao svog poslodavca, o poteškoćama na realizaciji projekta, što su dokazivali materijalnim dokazima koji se odnose na dinamiku izvođenja radova i zapažanja - izvještaj s terena 9. listopada .2018. godine potpisan od strane drugookrivljenog, kao tehnologa za iskorištavanje šuma i apelanta, kao poslovođe za iskorištavanje šuma, te izvještaja koji je potpisao apelant od 12. studenog 2018. godine. Kako su akti okrivljenih sa datumima iz 10. i 11. mjeseca 2018. godine, prvostupanjski sud je naveo da su navedeni radovi izvođeni puno kasnije od usvajanja, iz čega je očigledno da okrivljeni nisu na vrijeme pristupili realizaciji projekta. S obzirom na to, naveo je da su drugookrivljeni i apelant bile osobe koje su postupale u ime okrivljene pravne osobe, te su tako i označeni u zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka. Dakle, okrivljeni nisu sporili svoja svojstva, odnosno poslove koje su obavljali kod okrivljenu pravnu osobu, a svojim materijalnim dokazima su potvrdili da su tijekom izvođenja radova vršili pregled terena, obavještavali pravnu osobu o dinamici radova i poteškoćama. Imajući to u vidu prvostupanjski sud je naveo da su se u opisanim radnjama okrivljenih, stekla obilježja prekršaja koji su im stavljen na teret.

4. U obrazloženju odluke Kantonalni sud je naveo da prvostupanjsko rješenje sadrži kratku ocjenu činjeničnog stanja u skladu sa odredbom iz članka 74. točka 4. Zakona o prekršajima i da je prvostupanjski sud valjano postupio kada je u obrazloženju rješenja o prekršaju iznio potpune i jasne razloge o utvrđenom činjeničnom stanju. Nadalje, istakao je da se neosnovano u žalbama drugookrivljenog i apelanta tvrdi da je prvostepeni sud pogrešno utvrdio da su oni odgovorne osobe za počinjenje predmetnih prekršaja, jer su upozoravali okrivljenu pravnu osobu o poteškoćama u realizaciji projekta. Kantonalni sud je istakao da su oni odgovorne osobe u pravnoj osobi zbog poslova koje su obavljali u ime pravne osobe. Imajući to u vidu, Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud na činjenično stanje kakvo je utvrdio valjano primijenio odredbe materijalnog propisa o prekršaju. U pogledu odluke o sankciji Kantonalni sud je istakao da su pojedinačne novčane kazne odmjerene su u najnižim propisanim iznosima za odgovorne osobe što je unutar propisanog raspona.

Apelacioni navodi

5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant, je u suštini osporavao utvrđeno činjenično stanje u pogledu činjenice da je apelant odgovorna osoba u pravnoj osobi u odnosu na činjenični opis prekršaja. Dalje je naveo da sudovi nisu cijenili olakšavajuće okolnosti na strani apelanta. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., povreda zabrane diskriminacije, pravo na učinkovit pravni lijek itd.), ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentirao, već ih zasnovao na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Kantonalnog suda, Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih zakonskih odredaba. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1341/20 (E.N.) | Sudska praksa | Aktio