Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2815/20 (M. A.)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Povjeravanje djeteta
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2815/20

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP 2815/20, rješavajući apelaciju Maleka Ajama, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Malek Ajam zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću kao predmet broj 17 0 I 089497 18 I.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Malek Ajam (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Osman Hadžić i Amela Hadžić- Terzić, advokati iz Bihaća, podnio je 3. augusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 17 0 I 089497 18 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog i Kantonalnog suda zatraženo je 25. augusta 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju, a od izvršenice 11. septembra 2020. godine.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 4. septembra 2020. godine, Kantonalni sud 31. augusta 2020. godine, a izvršenica 18. septembra 2020. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

5. Presudom Općinskog suda u Zavidovićima broj 42 0 P 029253 15 P od 16. januara 2017. godine (u daljnjem tekstu: izvršna isprava) razveden je brak zaključen između izvršenice i apelanta, određeno da će njihova malodobna djeca živjeti sa izvršenicom i da je izvršenica dužna omogućiti apelantu redovne i nesmetane kontakte s djecom, na način bliže preciziran u izreci presude, te obavezan apelant na plaćanje mjesečnog iznosa na ime svog doprinosa za izdržavanje djece. Apelant je kao tražilac izvršenja 3. januara 2018. godine podnio prijedlog za izvršenje kojim je, na osnovu izvršne isprave, tražio prinudno izvršenje protiv izvršenice radi održavanja kontakta s djecom na način da djeca borave kod apelanta na području Republike Italije drugu polovinu zimskog i ljetnog školskog raspusta. Zaključkom Općinskog suda od 24. januara 2018. godine naloženo je apelantu da sudu dostavi izvršnu ispravu u izvorniku ili ovjerenom prijepisu s klauzulom pravosnažnosti i potvrdom izvršnosti, što je apelant dostavio. Zaključkom Općinskog suda od 20. marta 2018. godine naloženo je apelantu da sudu dostavi novi prijedlog za izvršenje sačinjen prema izvršnoj ispravi, te je apelant 26. marta 2018. godine Općinskom sudu dostavio uređen prijedlog za izvršenje. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 17 0 1 089497 18 I od 12. aprila 2018. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje, te odredio troškove izvršenja. Izvršenica je 24. aprila 2018. godine podnijela prigovor protiv rješenja o izvršenju. Rješenjem Općinskog suda broj 17 0 1 089497 18 I od 3. septembra 2018. godine odbijen je izvršenicin prigovor protiv rješenja o izvršenju, odbijen njen zahtjev za prekid izvršnog postupka, te su odbijeni zahtjevi stranaka za naknadu troškova sastavljanja prigovora/odgovora na prigovor. Izvršenica je podnijela žalbu protiv navedenog rješenja. Rješenjem Kantonalnog suda broj 17 0 I 089497 18 GŽ od 12. decembra 2018. godine djelimično je uvažena žalba, prvostepeno rješenje ukinuto u dijelu kojim je odbijen izvršenicin prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju – stav 1. izreke i u dijelu kojim je odbijen njen zahtjev za naknadu troškova sastavljanja prigovora i predmet vraćen na ponovni postupak. Rješenjem je dalje odbijena žalba u dijelu kojim je odbijen izvršenicin zahtjev za prekid izvršnog postupka – stav 2. izreke žalbe i prvostepeno rješenje potvrđeno, te određeno da će o zahtjevu stranaka za naknadu troškova odlučiti prvostepeni sud u ponovnom postupku. Kantonalni sud je 26. decembra 2018. godine vratio spis Općinskom sudu. Pred Općinskim sudom je 24. maja 2019. godine održano ročište radi raspravljanja o izvršenicinom prigovoru. Prema navodima Općinskog suda iz odgovora na apelaciju, nastavak ročišta bit će zakazan za kraj augusta ili početak septembra. Apelant je Ustavnom sudu podnio apelaciju zbog navedene dužine trajanja predmetnog postupka, koja je zavedena pod brojem AP 2787/19. Odlučujući o podnesenoj apelaciji, Ustavni sud je na sjednici Velikog vijeća održanoj 10. septembra 2019. godine odbio kao neosnovanu apelantovu apelaciju podnesenu zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom kao predmet broj 17 0 I 089497 18 I (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2787/19 od 10. septembra 2019. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

Osporeni postupak obuhvaćen predmetnom apelacijom

6. Općinski sud je 17. oktobra 2019. godine donio rješenje kojim je, između ostalog, usvojen izvršenicin prigovor uložen protiv predmetnog rješenja o izvršenju, obustavljeno izvršenje u cijelosti i ukinute provedene radnje. Protiv navedenog rješenja apelant je izjavio žalbu, koju je Općinski sud 4. decembra 2019. godine dostavio izvršenici na odgovor, a koja je po dostavljanju odgovora na žalbu dostavljena apelantovim punomoćnicima. Općinski sud je 30. januara 2020. godine dnevnom naredbom dostavio predmetni spis Kantonalnom sudu radi odlučivanja po žalbi. Kantonalni sud je 22. maja 2020. godine donio Rješenje broj 17 0 1 089497 20 GŽ 2 kojim je apelantovu žalbu uvažio, pobijano rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Predmetni spis je 15. juna 2020. godine vraćen Općinskom sudu. Općinski sud je dnevnom naredbom od 18. juna 2020. godine odredio da se dopis uz drugostepenu odluku dostavi apelantu i izvršenici.

7. Prema stanju u spisu, postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo imajući u vidu da je od podnošenja prijedloga za izvršenje proteklo više od dvije godine, da je više puta podnosio urgencije radi bržeg rješavanja predmeta, kao i da je Kantonalni sud dva puta ukidao rješenja prvostepenog suda, što je, prema apelantovom mišljenju, u suprotnosti s odredbom člana 224. stav 2. Zakona o parničnom postupku koja se primjenjuje u skladu s odredbom člana 21. stav

1. Zakona o izvršnom postupku, te predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovori na apelaciju

9. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je detaljno naveo hronologiju predmetnog postupka navedenu u činjeničnom dijelu odluke.

10. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo hronologiju predmetnog postupka navedenu u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da sud nije povrijedio apelantova prava na koja se u apelaciji poziva i predlaže da se apelacija odbije.

11. Izvršenica je navela da je apelant kod Općinskog suda pokrenuo više postupaka (parničnih i izvršnih), te da neki od njih do danas nisu pravosnažno okončani. Izvršenica ukazuje da se neosnovanost ovog izvršnog postupka, kao i drugih (parničnih) postupaka, koje je pokrenuo apelant, nalazi u činjenici što se oni ne zasnivaju na interesu djece, kao i da su u izvršnom i parničnom postupku provedena vještačenja putem vještaka psihologa, te JU Centar za socijalni rad Bihać. U vezi s tim, dalje je navedeno da iz ovih nalaza proizlazi da provođenje izvršenja na način kako je to zahtijevao apelant nije u interesu djece. Naime, izvršenica je navela da je Presudom Žalbenog suda u Breši, R. Italija, Odjeljenje zaštite lica, broj 4/2018, objavljena 11. januara 2018. godine, OR broj 1174/2017, ovaj sud na bitno drugačiji način riješio odnose apelanta i izvršenice i njihove malodobne djece od suda u Zavidovićima, te da je sud u Breši ignorirao presude suda u BiH, iako ona i njena djeca pored italijanskog imaju i bh. državljanstvo. Zbog navedenog, izvršenica smatra da nije moguće provesti izvršenje na način kako to predlaže apelant s obzirom na to da to ne bi bilo u interesu djece i da bi se na taj način potpuno onemogućilo izvršenici da u narednih sedam godina ostvari kontakt sa svojom djecom. Pored toga, izvršenica je navela da su uvjeti u kojima žive djeca kod nje kao majke daleko bolji od uvjeta koje ima apelant. Izvršenica ističe da ne sprečava apelanta da ostvaruje kontakte s djecom na teritoriji BiH kad god on to zaželi, neovisno od toga da li je to u skladu s presudom suda u Zavidovićima.

V.Relevantni propisi

12. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

13. Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 35/05, 41/05 – ispravka i 31/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst. Član 268.

Odredbama ovog dijela zakona određuju se pravila prema kojima postupaju sudovi kad u posebnim parničnim postupcima, vanparničnim postupcima i posebnim postupcima izvršenja i osiguranja, odlučuju o predmetima u odnosima roditelja i djece, bračnim i drugim predmetima koji se uređuju ovim Zakonom.

U postupcima iz stava 1. ovoga člana primjenjivat će se odredbe Zakona o parničnom postupku, Zakona o vanparničnom postupku i Zakona o izvršnom postupku, ukoliko ovim Zakonom nije drukčije određeno.

U postupku iz stava 1. ovog člana, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja spora radi zaštite interesa djeteta.

VI.Dopustivost

14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

16. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao i da u Federaciji BiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24. sa daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

18. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim i Kantonalnim sudom došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje

1. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi

2. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

3. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

4. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995. g.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji treba uzeti u obzir

5. Ustavni sud ističe da je za jedan period na koji se apelacijom ukazuje u pogledu dužine trajanja izvršnog postupka već donesena konačna i obavezujuća odluka (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2787/19 od 10. septembra 2019. godine, dostupnu na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su s ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1497/08 od 8. decembra 2010. godine, tačke 42. i 43, dostupna na www.ustavnisud.ba), u konkretnom predmetu razmatrati period od donošenja Odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 2787/19, dakle od 10. septembra 2019. godine, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period od oko jedne godine.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

6. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu pravosnažne presude. Na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenijem postupku jer je u pitanju povjeravanje malodobne djece apelantu kao ocu radi održavanja slobodnih i nesmetanih kontakata, s elementom inostranosti, budući da otac ima prebivalište u Italiji. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant nije doprinio razmatranoj dužini trajanja postupka, koji je za apelanta od većeg značaja jer nastoji da ishodi izvršenje sudske odluke kojom je određeno njegovo pravo na održavanje kontakta sa svojom malodobnom djecom.

7. Posmatrajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je nakon Odluke Ustavnog suda broj AP 2787/19 od 10. septembra 2019. godine Općinski sud u kratkom roku, oko mjesec dana, donio rješenje kojim je usvojen izvršenicin prigovor uložen protiv predmetnog rješenja o izvršenju, te obustavljeno izvršenje u cijelosti i ukinute provedene radnje. Isto tako, Ustavni sud zapaža da je postupak po apelantovoj žalbi pred Kantonalnim sudom trajao kraće od četiri mjeseca, te da ponovni postupak pred Općinskim sudom traje oko tri mjeseca i još uvijek nije okončan. Imajući u vidu navedeno, posebno okolnost da se radi o složenijem predmetu i da su sudovi u periodu od jedne godine donijeli dvije odluke, Ustavni sud smatra da u ponašanju Općinskog i Kantonalnog suda nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka.

8. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju još uvijek nije došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VIII.Zaključak

9. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, imajući u vidu njegovu složenost, te činjenicu da su se redovni sudovi u cijelosti ponašali u skladu sa svojom pozitivnom obavezom postupanja u postupku ekonomično i bez nepotrebnog odlaganja, zbog čega u konkretnom slučaju još uvijek nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku.

10. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-2815/20 (M. A.) | Sudska praksa | Aktio