Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5699/18 (M. K.)
Odluka donesena 14. 10. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Prava iz radnog odnosa
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5699/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-5699/18, rješavajući apelaciju Mate Karlovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mato Karlović zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 363773 13 I, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Mato Karlović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Odžaka, kojeg zastupa Sanela Hidanović, advokat iz OD „Hidanović i partneri“ d.o.o. Orašje, podnio je 11. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 363773 19 I (raniji broj: 65 0 I 363 773 13 I), koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).
2. Apelant je 27. juna 2013. godine, na osnovu izvršne isprave – Presude Općinskog suda u Orašju broj 25 0 Rs 024004 10 Rs od 18. novembra 2011. godine, podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Federacija BiH, Vlada Federacije BiH (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi namirenja novčanog potraživanja (obračuna i isplate pripadajućih zakonskih zateznih kamata na troškove parničnog postupka).
3. Općinski sud je donio rješenje broj 65 0 I 363773 I od 5. jula 2013. godine kojim je odbacio apelantov prijedlog za izvršenje.
4. Apelant je protiv navedenog rješenja podnio žalbu Kantonalnom sudu 17. jula 2013. godine.
5. Apelant se 29. juna 2016. godine obratio Kantonalnom sudu urgencijom, po kojoj je zaprimio odgovor Kantonalnog suda broj 009 0 SU 16 000/17 od 25. jula 2016. godine kojim je apelant obaviješten da ne postoje opravdani razlozi da se predmet tretira kao hitan i da će biti riješen po redoslijedu.
6. Iz odgovora na apelaciju Kantonalnog suda od 22. marta 2019. godine proizilazi da je Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 363773 13 Gž od 12. marta 2019. godine žalba apelanta izjavljena protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 363773 13 I od 5. jula 2013.godine uvažena, prvostepeno rješenje ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.
7. Iz odgovora na apelaciju Općinskog suda od 17. juna 2020. godine proizilazi da je Općinski sud 31. maja 2019. godine uputio apelantu zaključak kojim je naložio da se u roku od 8 dana, u skladu sa članom 36. Zakona o izvršnom postupku i u skladu sa uputom Kantonalnog suda, dostavi uređeni prijedlog za izvršenje. Nakon što je apelant dostavio uređeni prijedlog za izvršenje, Općinski sud je 28. juna 2019. godine donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 3637713 19 I 2 kojim je dozvolio izvršenje. Odlučujući o izvršenikovom prigovoru protiv navedenog rješenja, Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 1 363773 19 I od 22. maja 2020. godine prigovor izvršenika odbio kao neosnovan. Općinski sud je 22. maja 2020. godine uputio zaključak Union banci, kao banci kod koje izvršenik ima otvoren transakcijski račun, kojim je naložio provođenje izvršnog rješenja o izvršenju. Union banka je 16. juna 2020. godine dopisom broj 13/3-1 - 5220-2/20 obavijestila Općinski sud da postoje smetnje za realizaciju rješenja o izvršenju, uslijed nedostatka sredstava na računu izvršenika, te je rješenje zadržano u evidenciji banke.
Apelacioni navodi
8. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija. Apelant navodi da je došlo do povrede njegovih prava, jer postupak po žalbi pred Kantonalnim sudom traje duže od pet godina, te predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U konkretnom slučaju, apelant je podnio apelaciju zbog dužine trajanja izvršnog postupka tj. problematizira dužinu trajanja izvršnog postupka od podnošenja prijedloga za izvršenje 27. juna 2013. godine do podnošenja apelacije. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da, u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Također, Ustavni sud podsjeća na obavezu apelanata propisanu članom 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama adrese, pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da suprotno postupanje, shodno praksi Ustavnog suda i Evropskog suda, može predstavljati zloupotrebu prava na podnošenje aplikacije, posebno ako se informacije o kojima je riječ odnose na samu suštinu predmeta, a nije pruženo dostatno objašnjenje za propust da se te informacije dostave (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1345/20 od 4. juna 2020. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba); i Evropski sud, Bećirović i drugi protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 44304/16, Odluka od 24. oktobra 2019. godine). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelant nije obavijestio Ustavni sud da je Kantonalni sud odlučio o žalbi apelanta, niti je obavijestio Ustavni sud o daljnjem toku predmetnog izvršnog postupka, te odlukama koje su kasnije donesene u predmetnom izvršnom postupku (o čemu je Ustavni sud obaviješten od strane Kantonalnog suda i Općinskog suda prilikom dostavljanja odgovora na apelaciju). Dakle, apelant je podnio apelaciju zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, ne obavještavajući Ustavni sud o promjenama „pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije Ustavnom sudu“, što je bio obavezan u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda. Štaviše, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud 22. maja 2020. godine dostavio rješenje o izvršenju banci kod koje izvršenik ima otvoren transakcijski račun, te naložio provođenje izvršnog rješenja o izvršenju, čime se predmetni izvršni postupak smatra završenim u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević