Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2839/20 (H. K., A. K., S. K. i drugi)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2839/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-2839/20, rješavajući apelacije Huseina Kovačevića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Husein Kovačević, Adem Kovačević i Suljo Kovačević protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 P 035643 18 Gž od 17.

juna 2020. godine;

Meliha Čorbadžić protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 70 0 U 003846 19 U 2 od 10. aprila 2020. godine;

Behija Kajmović protiv Rješenja Odbora državne službe za žalbe FBiH broj 01-30-325/20 od 29. juna 2020. godine;

zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2839/20

1. Husein Kovačević, Adem Kovačević i Suljo Kovačević (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Bužima, koje zastupa Milan Stokrp advokat iz Velike Kladuše, podnijeli su 5. avgusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 18 0 P 035643 18 Gž od 17. juna 2020. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Bosanskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 18 0 P 035643 16 P od 27. aprila 2018. godine utvrđeno je da je ništav upis prvotužene (Bosne i Hercegovine – Federacije Bosne i Hercegovine) na nekretninama bliže označenim izrekom prvostepene presude (k.č. 767), te je određen upis na ime apelanata i obavezana je prvotužena da apelantima nadoknadi parnične troškove u iznosu od 3.656,00 KM, dok je odbijen tužbeni zahtjev apelanata da se utvrdi da je ništav upis prvotužene i drugotužene (JP Unsko sanske šume iz Bosanske Krupe) na nekretninama bliže označenim izrekom prvostepene presude (k.č. 1280 i k.č. 769), kao i zahtjev apelanata za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa.

3. Odlučujući o žalbama apelanata i prvotužene izjavljenim protiv presude Općinskog suda od 27. aprila 2018. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 18 0 P 035643 18 Gž od 17. juna 2020. godine žalbu prvotužene uvažio, a povodom žalbe apelanata, po službenoj dužnosti, prvostepenu presudu ukinuo i odbacio tužbu. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 360. Zakona o stvarnim pravima jasno određeno da rokovi od tri godine za podnošenje brisovne tužbe prema tom zakonu teku od dana stupanja na snagu predmetnog zakona, dok je odredbama člana 374. Zakona o stvarnim pravima propisano da zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Službenim novinama Federacije BiH, a da će se početi primjenjivati šest mjeseci nakon njegovog stupanja na snagu. Kantonalni sud je dalje naveo da je Zakon o stvarnim pravima objavljen u Službenim novinama Federacije BiH broj 66/13 od 28. avgusta 2013. godine, te je stupio na snagu 5. septembra 2013. godine, a primjenjuje se od 6. marta 2014. godine. Kantonalni sud je dalje naveo da je tužba podnesena sudu 22. decembra 2016. godine, a kako je Zakon o stvarnim pravima stupio na snagu 5. septembra 2013. godine, tužba je u konkretnom slučaju podnesena po proteku roka od tri godine, shodno navedenim zakonskim odredbama, pa je ista neblagovremena. Kantonalni sud je naveo da je, imajući u vidu navedeno, osnovan žalbeni prigovor prvotužene o neblagovremenosti tužbe iz navedenih razloga, pa je stoga na osnovu odredbi člana 227. stav (2) Zakona o parničnom postupku uvažio žalbu prvotužene, te, povodom žalbe apelanata, a po službenoj dužnosti, prvostepenu presudu ukinuo u cijelosti i tužbu odbacio.

4. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su apelanti propustili da, u skladu sa odredbama člana 360., a u vezi sa članom 374. Zakona o stvarnim pravima („Službene novine Federacije BiH“ br. 66/13 i 100/13), u propisanom roku podnesu predmetnu tužbu nadležnom sudu.

2. AP-2880/20

5. Meliha Čorbadžić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Prozora, koju zastupa Gordan Stojić advokat iz Mostara, podnijela je 7. avgusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 003846 19 U 2 od 10. aprila 2020. godine.

6. Rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata broj UP-I-03-41-ZKZ-6942/12-1 od 20. novembra 2017. godine ukinuto je konačno rješenje Službe za društvene djelatnosti i pitanja branilaca Općine Prozor-Rama broj 03/2-43-1531/06 od 1. oktobra 2007. godine i upravna stvar riješena tako da apelantkinji prestaje svojstvo ratnog vojnog invalida i pravo na ličnu invalidninu zaključno sa 25. martom 2013. godine.

7. Rješenjem Vrhovnog suda broj 70 0 U 003846 19 U 2 od 10. aprila 2020. godine odbačena je tužba apelantkinje podnesena protiv rješenja tuženog (Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata) od 20. novembra 2017. godine. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 18. stav (2) Zakona o upravnim sporovima propisano da se tužba podnosi u roku od 30 dana od dana dostavljanja upravnog akta stranci koja podnosi tužbu. Vrhovni sud je naveo da je u konkretnom slučaju osporeni akt-rješenje tuženog od 20. novembra 2017. godine apelantkinja primila lično 12. decembra 2017. godine, što je potvrdila svojim potpisom na dostavnici o uručenju pobijanog rješenja, pa je rok za podnošenje tužbe radi osporavanja njegove zakonitosti istekao 12. januara 2018. godine. Vrhovni sud je dalje naveo da nije mogao prihvatiti kao istinite paušalne i ničim dokazane navode apelantkinje da je osporeno rješenje uručeno drugoj osobi u njenom selu, jer je potpis na dostavnici o uručenju osporenog rješenja istovjetan potpisu na zahtjevu apelantkinje za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida koji je podnesen nadležnom organu 23. novembra 2006. godine, kao i na dostavnicama koje se nalaze u spisu, a kojima se potvrđuje potpis određenih pismena koja su apelantkinji uručivana u toku postupka na istu adresu koju je naznačila i u zahtjevu za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida. Vrhovni sud je naveo da je, kako je apelantkinja tužbu uputila sudu preporučenom pošiljkom putem pošte 29. jula 2019. godine, dakle, nakon isteka zakonom propisanog roka za podnošenje tužbe, njenu tužbu odbacio kao neblagovremenu primjenom člana 25. stav (1) tačka 1) Zakona o upravnim sporovima.

8. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelantkinja propustila da, u skladu sa odredbama člana 18. stav (2) Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ broj 9/05), u propisanom roku podnese tužbu sudu.

3. AP-3233/20

9. Behija Kajmović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Sarajeva, koju zastupa Selma Taraniš advokat iz Sarajeva, podnijela je 28. avgusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Odbora državne službe za žalbe FBiH broj 01-30-325/20 od 29. juna 2020. godine.

10. Rješenjem Odbora državne službe za žalbe FBiH broj 01-30-325/20 od 29. juna 2020. godine odbačena je kao nedopuštena žalba apelantkinje izjavljena protiv rješenja predsjednice Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 20. februara 2020. godine kojim je T.Z. postavljena za državnog službenika u Općinskom sudu. U obrazloženju osporenog rješenja navedeno je da je to rješenje konačno i da se protiv istog ne može izjaviti žalba, ali da se može pokrenuti postupak za njegovo preispitivanje tužbom kod nadležnog suda, u roku od 30 dana od dana prijema rješenja. Prema stanju spisa, apelantkinja protiv osporenog rješenja Odbora državne službe za žalbe FBiH nije pokrenula upravni spor u skladu s poukom o pravnom lijeku koju je predmetno rješenje sadržavalo.

11. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelantkinja propustila da, u skladu sa odredbama člana 28. stav (6) Zakona o državnoj službi u Kantonu Sarajevo („Službene novine Kantona Sarajevo“ broj 31/16 i 45/19), protiv osporenog rješenja u propisanom roku tužbom pokrene spor pred nadležnim sudom.

Spajanje predmeta

12. S obzirom da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2839/20.

Apelacioni navodi

13. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja u predmetu AP- 3233/20 navodi da joj je osporenom odlukom povrijeđeno i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

15. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

16. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.

17. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević