Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2548/20 (B. L.)
Odluka donesena 14. 10. 2020.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2548/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-2548/20, rješavajući apelaciju Bojane Lero, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bojane Lero podnesena protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 15 0 004585 20 U od 17. juna 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Bojana Lero (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bileće, koju zastupa Mihajlo Šipovac advokat iz Nevesinja, podnijela je 22. jula 2020. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 15 0 004585 20 U od 17. juna 2020. godine.
2. Republička uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove, Područna jedinica Bile ća (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) je rješenjem broj 21.13/473-32/16 od 15. novembra 2016.godine usvojila prijedlog Republike Srpske i potpuno eksproprisala nekretnine, bliže označene u dispozitivu ovog rješenja, vlasništvo apelantice. Osim toga, odbijen je apelantičin zahtjev za primjenu člana 11. Zakona o eksproprijaciji za nekretninu, bliže označenu u dispozitivu ovog rješenja. Odlučeno je da apelantici pripada pravo na pravičnu naknadu koja će se odrediti u posebnom postupku nakon pravosnažnosti rješenja.
3. Osnovni sud u Trebinju je rješenjem broj 95 0 V 046725 17 V od 27. augusta 2018 utvrdio naknadu za eksproprisane nekretnine u iznosu od 12,00 KM po m2, te je utvrdio naknadu za žičanu ogradu koja se nalazi na katastarskoj čestici, bliže označenoj u dispozitivu ovog rješenja u iznosu od 600,00 KM. Obavezana je Republika Srpska da apelantici isplati naknadu u iznosu od 12,00 KM po m2 za navedene nekretnine i iznos od 600,00 KM za žičanu ogradu.
4. Prvostepeni organ je rješenjem od 30. aprila 2019. godine odbio apelantičin prijedlog za ponavljanje postupka koji je okončan rješenjem o eksproprijaciji od 15. novembra 2016.godine.
5. Republička uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove (u daljnjem tekstu: tužena) je rješenjem od 3. februara 2020. godine odbila apelantičinu žalbu izjavljenu protiv rješenja prvostepenog organa od 30. aprila 2019. godine.
6. U upravnom sporu apelantice, kao tužitelja, protiv rješenja tužene od 3. februara 2020. godine, Okružni sud je donio presudu od 17. juna 2020. godine kojom je odbio predmetnu tužbu kao neosnovanu. U obrazloženju osporene presude Okružni sud je naveo da se činjenice i okolnosti koje je apelantica saznala u toku vanparničnog postupka radi određivanja pravične naknade, nakon provedenih vještačenja vještaka poljoprivredne struke i vještaka građevinske struke i saznanja da bi se utvrđenjem zaštitnog pojasa umanjio značaj i vrijednost preostalog dijela nekretnine, ne mogu kvalifikovati kao nove činjenice, u smislu člana 234. stav 1. Zakona o opštem upravnom postupku. Naime, Okružni sud je naveo da se radi o takvim činjenicama i dokazima koje su postojale i bile poznate apelantici u vrijeme vođenja ranijeg postupka, ali koje nisu isticane od strane apelantice, pa se ne mogu kvalifikovati kao nove činjenice i novi dokazi koji bi bili razlog za ponavljanje postupka.
Apelacioni navodi
7. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelantica pozivala u apelaciji odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o apelantičinom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za obnovu pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.
10. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Nadalje, u odnosu na navode apelanta o povredi prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević