Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3208/20 ("Niskogradnja Marjanović" d.o.o. Prijedor)
Odluka donesena 14. 10. 2020.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izmakla dobit(dobitak)
- Javne nabavke
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3208/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-3208/20, rješavajući apelaciju "Niskogradnja Marjanović" d.o.o. Prijedor, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "Niskogradnja Marjanović" d.o.o. Prijedor protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 62 0 Ps 011805 19 Rev od 9.
juna 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1"Niskogradnja Marjanović" d.o.o. Prijedor (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Bogdan Golubović advokat iz Banjaluke, podnio je 25. augusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 62 0 Ps 011805 19 Rev od 9. juna 2020. godine.
2U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Vrhovnog suda, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev da se obaveže tuženi (“Rudnik i termoelektrana Gacko“ a.d. Gacko) da apelantu na ime naknade štete u vidu izmakle koristi isplati iznos, bliže označen u izreci prvostepene presude, sa zakonskom zateznom kamatom.
3U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da je apelant učestvovao u postupku javne nabavke, da je tuženi u tom postupku u julu i u augustu 2017. godine objavio tendersku dokumentaciju, te da su rješenjima Kancelarija za razmatranje žalbi usvojene apelantove žalbe i poništene obje tenderske dokumentacije. Vrhovni sud je naveo da je tuženi, kao naručilac, radi nabavke radova koji su bili predmet prethodno pokrenutog postupka javne nabavke 29. decembra 2017. godine, zaključio ugovor o nabavci radova sa grupom ponuđača koju čine ,,Terex Inženjering“ d.o.o. Bijeljina i „Termograding“ d.o.o. Gacko, kao izvršilaca radova. Vrhovni sud je naveo da je Kancelarija za razmatranje žalbi rješenjem od 8. maja 2018. godine usvojila apelantovu žalbu i poništila obavještenje tuženog o dodjeli ugovora od 5. februara 2018. godine i Ugovor o nabavci radova od 29. decembra 2017. godine. S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da je tuženi u postupku javne nabavke donosio odluke i zaključio ugovor sa trećim licima za obavljanje određenog posla, kršeći Zakon o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakona o javnim nabavkama). Vrhovni sud je naveo da je na samom početku poništena tenderska dokumentacija, da potencijalni učesnici tog postupka, pa i apelant, nisu stekli ni svojstvo ponuđača, odnosno mogućnost da stave bilo kakvu ponudu o kojoj govore čl. 57. do 62. Zakona o javnim nabavkama, te da se uopće ne zna koliko ponuđača bi bilo i ko bi bio najpovoljniji. Vrhovni sud je naveo da apelant nije izabran za najpovoljnijeg ponuđača, niti iz bilo kojeg dokaza proizlazi da bi bio najpovoljniji ponuđač, pa tako nije stekao pravo ni da zaključi ugovor za izvođenje predmetnog posla (član 70. stav 1. i član 72. Zakona o javnim nabavkama), zbog čega se apelantov tužbeni zahtjev za naknadu eventualne štete ne može zasnivati na odredbi člana 183. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Vrhovni sud je naveo da apelant nije dokazao da bi baš apelant dobio posao i pod uslovom da je postupak javne nabavke proveden do kraja i u skladu sa zakonom koji ga reguliše, te da nije dokazao da je računajući na predmetni posao izgubio neki drugi posao ili da je u vezi sa pripremom eventualnog preuzimanja tog posla i javljanja na tender imao kakve troškove ili da je pretrpio neku drugu štetu uzrokovanu nezakonitim radom tuženog. Vrhovni sud je naveo da nezakonit rad tuženog svakako zaslužuje odgovarajuću sankciju, ali to ne čini osnovanim apelantov tužbeni zahtjev za naknadu tražene štete čije postojanje nije dokazao. Vrhovni sud je naveo da izneseni razlozi koji govore o neosnovanosti apelantovog tužbenog zahtjeva čine irelevantnim ostale apelantove navode kojim osporava nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke, tvrdi da je dokazao da je sposoban obaviti posao koji je trebao biti predmet javne nabavke i da je tuženi nezakonitim postupanjem spriječio apelanta da učestvuje u postupku javne nabavke. Osnovom navedenog, Vrhovni sud je odbio apelantovu reviziju izjavljenu protiv drugostepene presude.
Apelacioni navodi 4U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je „prvostepeni sud odluku zasnovao na dokazu, odnosno nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke, koji je nepotpuno i pogrešno urađen“. Apelant navodi da je očigledno postojanje uzročno-posljedične veze između nezakonitog postupanja tuženog i štete apelanta u vidu izgubljene dobiti, budući da je tuženi svjesnim i namjernim kršenjem zakona spriječio apelanta da u konačnosti izvrši predmetne radove i na taj način ostvari zaradu.
5Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). 8Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud dovoljno jasno obrazložio svoju odluku, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, imajući u vidu da je Vrhovni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o javnim nabavkama i ZOO, u osporenoj odluci dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, Ustavni sud ne nalazi da je primjena zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević