Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3198/20 (I. H.)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3198/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-3198/20, rješavajući apelaciju Ifete Hušidić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ifete Hušidić podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 002337 20 Gvlž od 18. juna 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Ifeta Hušidić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, nastanjena u SAD-u, koju zastupa Amela Alagić advokat iz Cazina, podnijela je 25. augusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 P 002337 20 Gvlž od 18. juna 2020. godine.

2. Općinski sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je presudom broj 17 0 P 002337 12 P 2 od 12. juna 2014. godine, koja je postala pravosnažna 15. novembra 2016. godine, obavezao prvotuženog (M.H.) i apelanticu da tužitelju (M.K.) po osnovu neosnovanog obogaćenja solidarno isplate iznos 7.997,00 KM, na ime povrata kapare iznos 3.000,00 KM, sve sa zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.760,00 KM.

3. Kantonalni sud je rješenjem broj 17 0 P 002337 19 Gvl od 2. oktobra 2019. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 18. juna 2020. godine, odbio prijedlog apelantice za ponavljanje postupka koji je okončan presudom Općinskog suda od 12. juna 2014. godine.

4. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je apelantica podnijela prijedlog za ponavljanje postupka iz razloga koji su predviđeni članom 255. tač. 2., 6. i 9. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Kantonalni sud je naveo da je u parničnom postupku, koji je prethodio prijedlogu za ponavljanje postupka apelantici uredno dostavljena tužba, poziv za pripremno ročište i poziv za glavnu raspravu u skladu sa članom 338. stav 2. ZPP-a. Kantonalni sud je naveo da je dostava apelantici, koja boravi u SAD-u, uredno izvršena preko ambasade Bosne i Hercegovine u SAD-u (u daljnjem tekstu: ambasada), a putem Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo), te naglasio da apelantica nije dokazala da potpisi na dostavnicama o prijemu pošiljki nisu njeni. Kantonalni sud je naveo da se u takvoj situaciji ima smatrati da je apelantica potpisala dostavnice o prijemu pošiljke, koje dostavnice je ambasada, putem nadležnog ministarstva, vratila prvostepenom sudu. Kantonalni sud je naveo da je presuda Općinskog suda od 12. juna 2014. godine dostavljena apelantici putem oglasne table suda, a nakon što je prvostepeni sud utvrdio da je apelantica promijenila adresu u SAD-u a o tome nije obavijestila prvostepeni sud, zbog čega je i ta dostava uredna u skladu sa članom 348. stav 3. ZPP-a. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da nisu ispunjeni uvjeti za ponavljanje postupka iz člana 255. tačka 2. ZPP-a, jer je prvotuženom i apelantici izvršena uredna dostava svih pismena u ovoj pravnoj stvari i data mogućnost da raspravljaju pred sudom. Kantonalni sud je naveo da između istih stranaka, a povodom istog zahtjeva nije donesena pravosnažna odluka, jer presuda Općinskog suda broj P 172/05 od 22. decembra 2005. godine nema isti tužbeni zahtjev kao što je tužbeni zahtjev iz ove parnice, pa je pravilno odbijen prijedlog apelantice za ponavljanje postupka koji se odnosi na razlog iz člana 255. tačka 6. ZPP-a. Kantonalni sud je naveo da je presuda od 22. decembra 2005. godine postojala u vrijeme vođenja ove parnice i apelantica je za nju znala, pa nije bilo osnova ni za usvajanje prijedloga za ponavljanje postupka iz razloga koji predviđa član 255. tačka 9. ZPP-a. Osnovom navedenog, Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepenim rješenjem od 2. oktobra 2019. godine odbijen prijedlog apelantice za ponavljanje postupka, zbog čega žalbu apelantice odbio i potvrdio prvostepeno rješenje.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) U iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelantica pozivala u apelaciji odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o prijedlogu apelantice za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelantice. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.

8. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Imajući u vidu da su navodi apelantice o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelantice o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelantice iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3198/20 (I. H.) | Sudska praksa | Aktio