Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3186/20 (M.A. i M.A.)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3186/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-3186/20, rješavajući apelaciju M. A. i M. A., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. A. i M. A.

podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 017427 20 Uvl od 26. juna 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. M. A. (u daljnjem tekstu: prvoapelantica) iz Mostara i M. A. (u daljnjem tekstu: drugoapelant) iz Mostara, podnijeli su 24. augusta 2020. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 017427 20 Uvl od 26. juna 2020. godine.

2. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda odbačena je tužba apelanata za ponavljanje postupka okončanog rješenjem tog suda broj 07 0 U 017427 20 U od 17. marta 2020. godine.

3. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je rješenjem Federalnog ministarstva finansija od 8. januara 2020. godine odbačena žalba drugoapelanta izjavljena protiv rješenja Porezne uprave, Kantonalnog ureda u Mostaru od 10. maja 2019. godine (koje rješenje glasi na poreznog obvezanika Ž.A., koji je stranka protiv koje se vodi postupak), kao izjavljena od neovlaštene osobe. Kantonalni sud je naveo da je rješenjem Kantonalnog suda od 17. marta 2020. godine odbačena tužba prvoapelantice, jer je utvrđeno da nije ovlaštena osoba za podnošenje tužbe protiv rješenja Federalnog ministarstva finansija od 8. januara 2020. godine kojim je odbačena žalba drugoapelanta. Kantonalni sud je naveo da se član 47. stav 1. tačka 6. Zakona o upravnim sporovima, na kojem apelanti zasnivaju tužbu za ponavljanje postupka, odnosi na one stranke kojima je to svojstvo priznato u upravnom postupku shodno članu 48. Zakona o upravnom postupku, a kojima sud nije dao mogućnost učešća u upravnom sporu. Kantonalni sud je ukazao da će nadležni sud rješenjem odbaciti tužbu ako utvrdi da je tužba podnesena od neovlaštene osobe (član 25. stav 1. tačka 1. u vezi sa članom 2. Zakona o upravnim sporovima). Kantonalni sud je ukazao da se ponavljanje upravnog sudskog postupka ne može tražiti niti se postupak može provesti o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku, već samo o činjeničnom stanju utvrđenom od nadležnog suda u upravnom sporu. Kantonalni sud je naveo da stranka u upravnom sporu treba dokazati da je prijašnje činjenično stanje, koje je sud utvrdio u rješavanju upravnog spora netačno, a što apelanti nisu dokazali, te naglasio da se iz tužbenih navoda ne može zaključiti postojanje zakonskog osnova tužbe za ponavljanje postupka, zasnovane na članu 47. stav 1. tačka 6. Zakona o upravnim sporovima. S obzirom da apelanti nisu učinili bar vjerojatnim postojanje zakonskog osnova za ponavljanje postupka, Kantonalni sud je, u smislu člana 51. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, odbacio tužbu apelanata.

Apelacioni navodi

4. Apelanti smatraju da im je osporenom odlukom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozivali u apelaciji odnose na odluku donesenu u postupku povodom tužbe za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.

7. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3186/20 (M.A. i M.A.) | Sudska praksa | Aktio