Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2943/20 (UNIQA Osiguranje d.d. Sarajevo)

Odluka donesena 28. 10. 2020.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2943/20

Apelacija

Odluka o meritumu

28. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP 2943/20, rješavajući apelaciju UNIQA osiguranja d.d. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija koju je podnijelo UNIQA osiguranje d.d. Sarajevo.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u parničnom postupku u predmetu koji se po reviziji izjavljenoj protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 220803 20 Pž 2 od 29. maja 2020. godine vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere u pravcu okončanja postupka u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da u prethodno navedenim rokovima od najkasnije tri mjeseca obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se apelacija koju je podnijelo UNIQA osiguranje d.d. Sarajevo protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 220803 20 Pž 2 od 29. maja 2020. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 220803 19 Ps 2 od 10. januara 2020.

godine zbog toga što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. UNIQA osiguranje d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ena Mesihović, zaposlenica, podnijelo je 14. augusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ps 220803 20 Pž 2 od 29. maja 2020. godine, Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Ps 220803 19 Ps 2 od 10. januara 2020. godine, te zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka.

2. Apelant je predložio Ustavnom sudu da donese privremenu mjeru kojom se „odgađa izvršenje odluka redovnih sudova s obzirom da su kršenja prava na imovinu i prava na pravično suđenje očigledna“.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 27. augusta 2020. godine zatražen je odgovor na apelaciju od Općinskog, Kantonalnog, te Vrhovnog suda FBiH (daljnjem tekstu: Vrhovni sud).

4. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 2. septembra 2020. godine, Vrhovni sud 4. septembra 2020. godine, a Općinski sud 8. septembra 2020. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. „Mediaset“ d.o.o. Sarajevo podnio je 9. decembra 2011. godine tužbu Općinskom sudu protiv apelanta radi ispunjenja obaveze iz ugovora. Općinski sud je apelantu dostavio tužbu na odgovor, a apelant je 10. januara 2012. godine dostavio sudu odgovor na tužbu.

7. Općinski sud je, nakon što je održao pripremno ročište i ročište za glavnu raspravu tokom kojeg su provedeni materijalni dokazi, saslušani svjedoci, provedena vještačenja vještaka finansijske i mašinske struke, donio Presudu broj 65 0 Ps 220803 11 Ps od 6. februara 2013. godine kojom je u cijelosti odbio tužiočev tužbeni zahtjev. Protiv prvostepene presude tužilac je 5. marta 2013. godine podnio žalbu.

8. Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 Ps 220803 13 Pž od 20. februara 2019. godine uvažio tužiočevu žalbu, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

9. Općinski sud je predmet primio 23. aprila 2019. godine, te je nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu od 10. januara 2020. godine kojom je u cijelosti usvojio tužiočev tužbeni zahtjev. Protiv navedene presude apelant je podnio žalbu i predmet je po drugi put dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja po žalbi.

10. Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 Ps 220803 20 Pž 2 od 29. maja 2020. godine apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu. Protiv navedene presude Kantonalnog suda apelant je izjavio reviziju, koju je 14. jula 2020 godine predao Općinskom sudu.

11. Iz stanja spisa proizlazi da Općinski sud predmet na postupanje po reviziji nije dostavio Vrhovnom sudu, odnosno da je postupak po izjavljenom pravnom lijeku i dalje u toku pred Općinskim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama, te zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

b) Odgovori na apelaciju

13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukratko naveo hronologiju predmetnog postupka, te je ukazao da pred tim sudom nisu povrijeđena apelantova prava na koja se u apelaciji poziva.

14. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je osporenu drugostepenu odluku detaljno obrazložio i da je dao razloge za svoje odlučenje u skladu s relevantnim odredbama materijalnog prava, te smatra da je donesena pravilna i zakonita odluka i da nije povrijedio apelantova prava na koja se u apelaciji neosnovano poziva.

15. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je ukazao da mu navedeni predmet nije dostavljen na postupanje po reviziji.

V.Relevantni propisi

16. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217. st. (1), (4) i (5) (1)Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.

(4)Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

(5)Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

Član 237. stav (1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku 30 dana od dana dostave prijepisa presude.

Član 238.

O reviziji odlučuje Vrhovni sud Federacije.

Član 239.

Podnijeta revizija ne zadržava izvršenje pravnosnažne presude protiv koje je izjavljena.

Član 243.

Revizija se podnosi sudu koji je izrekao prvostepenu presudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Član 244.

(1)Neblagovremenu ili nepotpunu reviziju odbacit će, rješenjem prvostepeni sud, bez održavanja ročišta.

Član 245.

(1)Primjerak blagovremene i potpune revizije prvostepeni sud će dostaviti protivnoj stranci.

(2)U roku od osam dana od dana dostavljanja revizije protivna stranka može podnijeti sudu odgovor na reviziju.

(3)Po prijemu odgovora na reviziju ili po isteku roka za odgovor, prvostepeni sud dostavit će reviziju i odgovor na reviziju, ako je podnijet, sa svim spisima, revizijskom sudu.

(4)Primjerak revizije i odgovora na reviziju dostavlja se i drugostepenom sudu.

17. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 – ispravka, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase: Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Dopustivost apelacije u odnosu na Presudu Kantonalnog suda broj 65 0 Ps 220803 20 Pž 2 od 29. maja 2020. godine i Presudu Općinskog suda broj 65 0 Ps 220803 19 Ps 2 od 10. januara 2020. godine

19. Član 18. st. (1) i (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

20. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

21. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni parnični postupak u toku, tj. da je apelant protiv navedene presude Kantonalnog suda izjavio reviziju. Ustavni sud zapaža da je postupak po reviziji u toku pred Općinskim sudom, zbog čega apelant u konkretnom slučaju nije došao do konačne odluke suda po izjavljenoj reviziji.

22. Ustavni sud podsjeća na svoju praksu da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uvjeti dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti bez obzira na to da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja apelantovih prava je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima u skladu s pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetke predviđene u važećim odredbama Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) prema kojima nadležni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke nadležnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Nakon donošenja odluke o reviziji, nezavisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju, u kojoj je dužan na propisanom obrascu apelacije, pod tačkom 8.a) Ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

23. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost apelacije u odnosu na apelacione navode o povredi prava na pravično suđenje u odnosu na pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku

24. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na nerazumnu dužinu trajanja predmetnog postupka, odnosno nedonošenje odluke u razumnom roku u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije u parničnom postupku koji je u toku. Apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

26. Nakon što je utvrđeno da je jedan dio apelacionih navoda preuranjen, Ustavni sud će ispitati samo dio navoda kojima apelant ističe da mu je zbog nerazumne dužine postupka, odnosno zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo na suđenje u razumnom roku

27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Period koji se uzima u obzir

29. Ustavni sud će u odnosu na razumnost dužine trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 10. januara 2012. godine kao dana kada se apelant, dajući odgovor na tužbu, upustio u raspravljanje i u parnicu stupio kao procesno aktivna stranka pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od osam godina i devet mjeseci.

Relevantna načela

30. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

31. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

Analiza razumnosti trajanja postupka

32. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku radi ispunjenja obaveze iz ugovora koji po zakonu nije hitne prirode. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenom postupku.

33. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupka, koji je za njega od značaja jer se u postupku utvrđuje postojanje apelantove novčane obaveze prema tužiocu proistekle iz ugovornog odnosa.

34. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda u svjetlu navedenih standarda Evropskog suda, Ustavni sud zapaža da je sud procesne radnje preduzimao u relativno razumnim rokovima, da je prvostepenu presudu nakon što je proveo dokazni postupak donio 6. februara 2013. godine, tj. tri godine nakon pokretanja predmetnog postupka. S obzirom na to da je postupak složene prirode, da je za utvrđivanje odlučnih činjenica bilo neophodno provođenje vještačenja, dužina trajanja prvostepenog postupka od tri godine u konkretnom slučaju predstavlja postupanje u razumnom roku i u skladu je sa standardima prava na pravično suđenje. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je prvostepena presuda u žalbenom postupku ukinuta kao nepravilna rješenjem Kantonalnog suda od 20. februara 2019. godine. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je Općinski sud i u ponovljenom postupku prvostepenu presudu donio u razumnom roku, tj. u roku od devet mjeseci nakon što je predmet primio na ponovni postupak (predmet je Općinskom sudu na ponovni postupak dostavljen 23. aprila 2019. godine, a presuda je donesena 10. januara 2020. godine). S obzirom na navedeno, Ustavni sud zapaža da Općinski sud u predmetnom postupku nije imao periode dužih pasivnosti, te svojim postupcima nije doprinio dužini trajanja postupka.

35. Analizirajući ponašanje Kantonalnog suda u svjetlu navedenih standarda Evropskog suda, Ustavni sud zapaža duži period neopravdane neaktivnosti tog suda. Naime, Kantonalni sud je u žalbenom postupku osporenu prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak šest godina nakon što je postupak okončan pred prvostepenim sudom. Za tako dug period potpune pasivnosti Kantonalni sud nije ponudio bilo kakvo opravdanje, što bez sumnje predstavlja ponašanje suprotno standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku, koji nalažu postupanje bez nepotrebnog odugovlačenja. Iako je predmetni postupak složene prirode, to nije dovoljno da opravda tako dug žalbeni postupak, te ponovno vraćanje predmeta u početnu fazu šest godina nakon što je donesena prvostepena presuda.

36. Analizirajući ponašanje Kantonalnog suda nakon što mu je predmet po drugi put dostavljen na postupanje, Ustavni sud zapaža njegovu primjereniju efikasnost jer je procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima, tj. drugostepenu odluku je donio pet mjeseci nakon donošenja osporene prvostepene presude. Međutim, takva efikasnost Kantonalnog suda u ponovljenom postupku ne može da nadoknadi evidentno dug period potpune pasivnosti i neefikasnog postupanja kada je predmet prvi put primio na postupanje po žalbi, što je u odlučujućoj mjeri doprinijelo ukupnoj dužini predmetnog postupka.

37. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi postupati u predmetima u razumnom roku bez nepotrebnog odugovlačenja. Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenljiva u konkretnom slučaju jer se ovakva neopravdana pasivnost Kantonalnog suda mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definirati kao posljedica uopštenih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od strane redovnih sudova. U tom kontekstu, Ustavni sud smatra da se šestogodišnji period nepostupanja po žalbi za koji Kantonalni sud nije ponudio bilo kakvo opravdanje u odgovoru na apelaciju mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.

38. Imajući u vidu cjelokupnu dužinu trajanja postupka, Ustavni sud nalazi svrsishodnim naložiti Općinskom sudu da procesuira izjavljeni pravni lijek u skladu s procesnim zakonom kako bi se postupak okončao u razumnom roku.

39. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka koji se u odnosu na apelanta vodi osam godina i devet mjeseci, a žalbeni postupak je neopravdano trajao šest godina, predstavlja neadekvatno administriranje pravde od strane Kantonalnog suda, te je u konkretnom slučaju došlo do povrede apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

b)Pitanje naknade nematerijalne štete

40. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

41. S obzirom na odluku u ovom predmetu, činjenicu da je apelant pravno lice i da je riječ o naknadi nematerijalne štete, te da apelant u apelaciji nije zatražio naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud smatra da je nalaganje predsjedniku Općinskog suda da odmah preduzme mjere da se u predmetnom postupku procesuira izjavljena revizija, odnosno da predmet, ukoliko su ispunjeni procesni uvjeti, dostavi Vrhovnom sudu i da o tome u određenom roku obavijesti Ustavni sud odgovarajuća satisfakcija za apelanta.

Ostali navodi

42. Apelant, također, navodi da mu je zbog nerazumne dužine postupka, odnosno zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

43. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom parničnom postupku došlo do kršenja apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer predmetni postupak u odnosu na apelanta traje osam godina i devet mjeseci, a žalbeni postupak je neopravdano trajao šest godina, što u konkretnom slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde i postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.

44. S obzirom na to da je Ustavni sud zaključio da je apelacija u dijelu koji se odnosi na osporene odluke Općinskog i Kantonalnog suda preuranjena, te je apelacija u tom dijelu odbačena kao nedopuštena, Ustavni sud zaključuje da nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

45. Na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

46. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-2943/20 (UNIQA Osiguranje d.d. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio