Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2953/20 (T. S.)
Odluka donesena 14. 10. 2020.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2953/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-2953/20, rješavajući apelaciju Tomislava Stajčića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Tomislav Stajčić protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 242931 20 Gž od 4. juna 2020. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Tomislav Stajčić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banjaluke, podnio je 11. augusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 242931 20 Gž od 4. juna 2020. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 242931 16 P od 8. oktobra 2019. godine (vrijednost spora 30.662,33 KM) odbijen je apelant sa tužbenim zahtjevom kojim je tražio da se obavežu tuženi ( Republika Srpska i Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Banjaluka) da mu solidarno nadoknade štetu u visini neisplaćenih penzija, u periodu bliže naznačenom izrekom presude, u ukupnom iznosu od 15.401,73 KM, sa zakonskim zateznim kamatama u iznosu od 15.260,60 KM, a što ukupno iznosi 30.662,33 KM, kao i da mu solidarno nadoknade troškove parničnog postupka. Obavezan je apelant da tuženoj Republici Srpskoj na ime troškova parničnog postupka isplati novčani iznos od 2.400,00 KM.
3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda u Banjaluci od 8. oktobra 2019. godine, Okružni sud je donio presudu od 4. juna 2020. godine kojom je predmetnu žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu. Osim toga, odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.
4. Prema stanju spisa, apelant nije izjavio reviziju protiv navedene presude Okružnog suda od 4. juna 2020. godine.
Apelacioni navodi
5. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje i prava na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da je apelant podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv presude drugostepenog suda, a da prethodno nije iskoristio mogućnost da, u skladu sa odredbama člana 237. st. (1) i (2) Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13), u propisanom roku izjavi reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske protiv osporene presude. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević