Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4687/19 (H. V.)
Odluka donesena 14. 10. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4687/19
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP 4687/19, rješavajući apelaciju Hamdije Veladžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelaciju koju je podnio Hamdija Veladžić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću kao predmet broj 17 0 P 030688 12 I.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Bihaću da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 17 0 P 030688 12 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantu Hamdiji Veladžiću isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Bihaću i Vladi Unsko-sanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Hamdija Veladžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća podnio je 4. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 17 0 P 030688 12 I.
2. Apelant je 2. septembra 2020. godine dopunio apelaciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 24. decembra 2019. i 29. juna 2020. godine da dostavi odgovore na apelaciju.
4. Općinski sud je dostavio odgovore na apelaciju15. januara i 8. jula 2020. godine. III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelant je 21. marta 2012. godine u svojstvu tražioca izvršenja Općinskom sudu podnio prijedlog za dozvolu izvršenja protiv izvršenika (A.H.) na osnovu izvršne isprave - Presude zbog propuštanja Općinskog suda broj 17 0 P 030688 11 P od 22. septembra 2011. godine radi namirenja novčanog potraživanja na ime izvršenih advokatskih usluga, i to zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika. Postupajući po navedenom prijedlogu za izvršenje, Općinski sud je 22. marta 2012. godine donio Rješenje o izvršenju broj 17 0 P 030688 12 I kojim je određeno predloženo izvršenje.
7. Općinski sud je 22. oktobra 2012. godine održao ročište na licu mjesta radi popisa i pljenidbe pokretnih stvari izvršenika, koje je bezuspješno okončano jer na licu mjesta nisu zatečene pokretne stvari u posjedu izvršenika koje mogu biti predmet izvršenja. Općinski sud je, zbog navedenog razloga, 1. novembra 2012. godine donio zaključak kojim je konstatovao da navedenog dana pljenidbeni popis nije proveden, te da apelant može, u skladu sa odredbama člana 125. stav 2. Zakona o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 29/11 - OUSBiH, 74/11 - OUSFBiH, 35/12, 35/12-Rješenje USBiH, 46/16, 36/17 - OUSBiH, 55/18-Rješenje USBiH i 25/20 – OUSBiH, u daljnjem tekstu: ZIP) u roku od tri mjeseca od dana pokušane pljenidbe predložiti da se pljenidba ponovo provede.
8. Apelant je, imajući u vidu nepostojanje pokretne imovine izvršenika, 13. novembra 2012. godine od Federalnog zavoda PIO Mostar zatražio dostavljanje podataka o tome da li je izvršenik osiguranik kod određenog poslodavca, nakon čega je 1. aprila 2013. godine od spomenutog zavoda zaprimio rješenje od 18. marta 2013. godine u kojem je navedeno da je izvršenik registrovan kao aktivni osiguranik od obveznika uplate doprinosa ALS d.o.o. Bihać. Apelant je, shodno pribavljenim podacima, 12. aprila 2013. godine Općinskom sudu dostavio podnesak kojim je predložio promjenu predmeta i sredstva izvršenja, odnosno da se izvršenje radi namirenja novčanog potraživanja provede obustavom i pljenidbom ½ mjesečnih novčanih iznosa koje izvršenik prima na ime plaće kao zaposlenik kod navedenog poslodavca i njihovim prenosom na apelantov račun.
9. Odlučujući o navedenom prijedlogu, Općinski sud je 17. aprila 2013. godine donio rješenje kojim je usvojio podneseni prijedlog, te njime odredio izvršenje obustavom i pljenidbom ½ novčanih sredstava koje izvršenik prima na ime plaće kao uposlenik navedenog poslodavca.
10. Zaključkom od 2. jula 2013. godine Općinski sud je zatražio dostavljanje potpune i tačne adrese poslodavca izvršenika, jer adresa navedena u prijedlogu za izvršenje nije bila dovoljna. Apelant je 18. jula 2013. godine traženi podatak dostavio sudu, te je urgencijom za postupanje od 11. oktobra 2013. godine od Općinskog suda tražio da ga obavijesti da li je predmetno rješenje dostavio poslodavcu izvršenika na nadležno provođenje. Apelant je 21. novembra 2013. godine zaprimio obavijest u kojoj Općinski sud navodi da je 12. septembra 2013. godine poslodavac izvršenika relevantne akte predmetnog spisa zaprimio na provođenje.
11. Apelant je tokom 2014. godine (14. januara, 7. februara, 6. marta, 5. juna, 1. avgusta i 8. septembra 2014. godine) Općinskom sudu uputio više urgencija kojima je tražio da Općinski sud, s obzirom na činjenicu da poslodavac izvršenika nije postupio po rješenju o izvršenju, poslodavcu naloži da, u skladu sa odredbom člana 163. ZlP-a, apelantu kao tražiocu izvršenja isplati sve rate koje je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o izvršenju, te da ga upozori da, u skladu sa stavom 4. istog člana zakona, odgovara za štetu koju je zbog toga pretrpio.
12. Općinski sud je dopisom od 14. januara 2014. godine od poslodavca izvršenika zatražio izjašnjenje o nepostupanju po predmetnom rješenju o izvršenju sa prijetnjom izricanja novčane kazne zbog nepostupanju po nalogu suda.
13. Općinski sud je dopisima od 10. septembra i 18. decembra 2014. godine od poslodavca izvršenika, između ostalog, tražio izjašnjenje o razlozima nepostupanja po primljenom rješenju o izvršenju, kao i da je apelant tražio da se dug isplati od njega, odnosno poslodavca, imajući u vidu da nije postupljeno po rješenju o izvršenju, pozivajući ga da pismeno obavijesti sud o razlozima nepostupanja sa prijetnjom izricanja novčane kazne.
14. Poslodavac izvršenika je podneskom od 26. decembra 2014. godine obavijestio Općinski sud da nije u mogućnosti da provede rješenje o izvršenju zbog toga što se, zbog ranije dospjelih finansijskih potraživanja, već vrši obustava na plaći izvršenika. Poslodavac izvršenika se istim podneskom obavezao da će od prve ostvarene plaće izvršenika u 2015. godini pa do ispunjenja obaveze iz rješenja o izvršenju obustavljati ½ plaće uposlenika-izvršenika.
15. Apelant je 22. maja 2015. godine Općinskom sudu uputio podnesak kojim je tražio da se poslodavcu izvršenika ponovo naloži postupanje po predmetnom rješenju o izvršenju.
16. Općinski sud je 7. novembra 2018. godine uputio podnesak apelantu u kojem je naveo da poslodavac izvršenika od posljednjeg izjašnjenja nije obavijestio sud da li je postupio po predmetnom rješenju o izvršenju, niti da postoje smetnje za njegovo provođenje, slijedom čega je pozvao apelanta da se u roku od osam dana izjasni da li je u međuvremenu naplatio svoje potraživanje prema izvršeniku, kako bi mogao odlučiti o daljnjem toku predmetnog izvršnog postupka.
17. Nakon što je podneskom od 20. novembra 2018. godine apelant obavijestio Općinski sud da nije namirio svoje potraživanje, te zatražio da se postupak nastavi, Općinski sud je dopisom od 28. novembra 2018. godine od poslodavca izvršenika zatražio izjašnjenje o razlozima za nepostupanje kako bi mogao odlučiti o pravnim posljedicama sprečavanja provođenja prinudnog izvršenja, te ga je istim dopisom Općinski sud upozorio da je ignorisanje pravosnažnih sudskih odluka i nepostupanje po nalogu suda krivično djelo za koje se u izvršnom postupku može izreći novčana kazna.
18. Povodom navedenog dopisa izvršenik je podneskom od 6. decembra 2018. godine zatražio uvid u predmetni spis, navodeći da je u proteklom periodu u više navrata izvršio plaćanje svoje obaveze, te da mu nije poznato koliki je ukupan iznos potraživanja koje apelant ima prema njemu.
19. Općinski sud je zaključkom od 27. decembra 2018. godine pozvao na izjašnjenje apelanta u pogledu preostalog dijela potraživanja. Postupajući po navedenom zaključku, apelant je 6. februara 2019. godine dostavio izjašnjenje da, prema vlastitoj evidenciji, izvršenik u proteklom periodu nije vršio nikakve uplate, istovremeno pozivajući izvršenika da dostavi dokaze o izvršenim uplatama kako bi izvršio amortizaciju duga u skladu sa odredbama ZlP-a.
20. Izvršenik je 6. marta 2019. godine Općinskom sudu dostavio dokaz o izvršenim uplatama.
21. Općinski sud je 3. oktobra 2019. godine apelantu dostavio četiri uplatnice na ukupan iznos od 560,00 KM, te ga je pozvao na izjašnjenje o stanju preostalog dijela duga po kojem nalogu je apelant 22. oktobra 2019. godine postupio i izvršio amortizaciju preostalog dijela duga.
22. Prema stanju u spisu, postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
23. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je „elektronskim uvidom u stanje ovog predmeta izvršenim 4. novembra 2019. godine utvrdio da se navedeni predmet nalazi na evidenciji za postupanje kod postupajućeg sudije za 15. maj 2020. godine“, te da smatra da Općinski sud proteklih godina pokušava stvoriti i održati privid da u ovom izvršnom postupku nešto radi s ciljem njegovog okončanja, a da zapravo očigledno i svjesno, bez pravne osnove, odugovlači ovaj izvršni postupak koji traje od 21. marta 2012. godine i koji još nije okončan, niti će, po apelantovom misljenju, u skorije vrijeme biti, sudeći po svemu navedenom, a posebno ako se uzme u obzir činjenica da sud u narednih šest mjeseci nema namjeru uopće postupati u ovom izvršnom postupku, što čini krajnje neizvjesnim i samo namirenje njegovog potraživanja prema izvršeniku. Predlaže da Ustavni sud obaveže Unsko-sanski kanton da mu isplati naknadu nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka. U dopuni apelacije apelant je, između ostalog, naveo da je „Općinskom sudu, nakon podnošenja apelacije, 27. februara 2020. godine dostavio podnesak kojim je tražio da se na osnovu odredbe člana 163. ZIP-a donese rješenje o izvršenju protiv poslodavca imenovanog izvršenika zbog toga što on nije postupio u skladu sa rješenjem o izvršenju. S tim u vezi, apelant je naveo da Općinski sud nije donio traženo rješenje, niti je preduzeo izvršne radnju s ciljem okončanja postupka uprkos činjenici da je predsjedniku tog suda dostavio dvije urgencije kojima je tražio da se postupak u tom smislu nastavi“.
b) Odgovori na apelaciju
24. Općinski sud je kratko naveo da je donio rješenje o izvršenju, da je posljednja radnja koja je preduzeta ta da je sudija zatražio izjašnjenje apelanta o tome koliko je izvršenik izmirio dug i da je apelant 23. oktobra 2019. godine dostavio svoje izjašnjenje. Općinski sud se nije posebno očitovao na navode o dužini trajanja postupka.
V.Relevantni propisi
25. U Zakonu o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 29/11 - OUSBiH, 74/11 - OUSFBiH, 35/12, 35/12- Rješenje USBiH, 46/16, 36/17 - OUSBiH, 55/18-Rješenje USBiH i 25/20 - OUSBiH) relevantne odredbe glase:
Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije. Rokovi za postupanje Član 15.
Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Dovršenje izvršenja Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Odgovornost poslodavca za propuštenu obustavu i isplatu prispjelih rata Član 163.
(1) Tražilac izvršenja može da predloži da sud u izvršnom postupku rješenjem naloži poslodavcu da mu isplati sve rate što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o izvršenju.
(2) Prijedlog iz stava 1. ovog člana tražilac izvršenja može da podnese do završetka izvršnog postupka.
(3) Rješenje kojim se usvaja prijedlog tražioca izvršenja ima djelovanje rješenja o izvršenju.
(4) Poslodavac koji nije postupio prema rješenju o izvršenju ili je propustio da postupi po članu 162. st. 2. i 3. ovog zakona, odgovara za štetu koju je tražilac izvršenja zbog toga pretrpio.
VI.Dopustivost
26. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
27. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
28. U konkretnom slučaju apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je, također, u kontinuitetu ukazivao i da u FBiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
30. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
31. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
32. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995. godine). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima u kojim niti jedna stranka u sporu nije vlast, niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi, Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir
33. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 21. marta 2012. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, razmatraće period od osam godina i sedam mjeseci.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
34. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, Ustavni sud smatra da se predmet može smatrati nešto složenijim. Nadalje, što se tiče apelantovog ponašanja, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom postupka ulagao više urgencija ukazujući na potrebu i obavezu hitnog postupanja suda u konkretnom izvršnom predmetu, kao i da je blagovremeno postupao po nalozima suda s ciljem namirenja svog potraživanja. Također, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom postupka podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva izvršenja, što je bez sumnje njegovo procesno pravo usmjereno na ostvarenje svog potraživanja, ali je, s druge strane, objektivno utjecalo na dužinu trajanja postupka, jer je Općinski sud postupao po apelantovom prijedlogu. Ustavni sud smatra da je predmetni postupak za apelanta od većeg značaja, jer pokušava na namiri potraživanja iz izvršne isprave. Nadalje, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predloženo rješenje o izvršenju dopustio u roku od jednog dana od apelantovog prijedloga za izvršenje, kao i da je u roku od pet dana odlučio o apelantovom prijedlogu za promjenu predmeta i sredstva izvršenja, što u konkretnom slučaju predstavlja promptno ponašanje. Međutim, isto tako, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon donošenja predmetnog rješenja o izvršenju prvu procesnu radnju - ročište na licu mjesta radi popisa i pljenidbe pokretnih stvari izvršenika proveo nakon perioda od sedam mjeseci, što nije u skladu sa pravom na pravično suđenje, kao i da je u kasnijem toku postupka imao duže periode pasivnosti. Naime, iako je apelant 22. maja 2015. godine od Općinskog suda zatražio da se poslodavcu izvršenika ponovo naloži postupanje po predmetnom rješenju o izvršenju, Općinski sud je bio pasivan sve do 7. novembra 2018. godine, kada je pozvao apelanta da se izjasni da li je u međuvremenu naplatio svoje potraživanje prema izvršeniku. Dakle, Općinski sud je u predmetnom postupku imao period potpune pasivnosti koji je trajao tri i po godine u kom nije preduzimao procesne radnje. Općinski sud nije tražio izjašnjenje poslodavca izvršenika tri i po godine o tome da li je proveo predmetno rješenje o izvršenju, nije naložio postupanje, odnosno nije tražio objašnjenje zbog čega rješenje o izvršenju nije provedeno. S obzirom na to da je predmetni postupak hitne prirode, te da apelant pokušava da ostvari pravo utvrđeno pravosnažnom i izvršnom presudom, tako dug period potpune pasivnosti Općinskog suda je suprotan standardima prava na pravično suđenje. Također, Ustavni sud zapaža da je iz činjenica predmeta evidentno da je apelant u toku postupka u više navrata tražio od Općinskog suda da poslodavcu izvršenika naloži da mu, u skladu sa odredbom člana 163. ZlP-a, isplati sve rate koje je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o izvršenju, te da ga upozori da, u skladu sa stavom 4. istog člana zakona, odgovara za štetu koju je zbog toga pretrpio. Međutim, Općinski sud nije koristio navedene mehanizme propisane relevantnim odredbama ZIP-a kako bi ubrzao ili dovršio izvršni postupak. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu trebalo oko sedam mjeseci da apelantu dostavi dokaz o izvršenim uplatama izvršenika, kao i da u odgovoru na apelaciju nije dostavio izjašnjenje o toku postupka za period od oko devet mjeseci (od 22. oktobra 2019. godine, kada je apelant postupio po nalogu suda, pa do 8. jula 2020. godine, kada je dostavio Ustavnom sudu odgovor na apelaciju). Prema tome, imajući u vidu navedena razdoblja neaktivnosti i neefikasnosti u postupanju Općinskog suda, Ustavni sud smatra da se, unatoč objektivnim okolnostima koje su postojale u toku postupka (nemogućnosti provođenja izvršenja na pokretnim stvarima izvršenika, a zatim na plaći izvršenika), radi o značajnom doprinosu Općinskog suda ukupnoj dužini trajanja postupka, koja se može u odlučujućoj mjeri pripisati postupanju Općinskog suda, koji se u odgovoru na apelaciju nije očitovao o navodima koji se tiču dužine trajanja postupka, niti je ponudio razloge koji bi opravdali tu dužinu.
35. Stoga, ocjenjujući dužinu predmetnog postupka u njezinoj ukupnosti, imajući u vidu navedene činjenice i okolnosti, odnosno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku i nadležnog suda, značaj koji konkretna pravna stvar ima za apelanta, kao i činjenicu da je ukupnoj dužini trajanja postupka u odlučujućoj mjeri doprinio Općinski sud, koji je imao značajnija razdoblja neopravdane neaktivnosti, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog izvršnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Pitanje naknade nematerijalne štete
36. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
37. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, apelantu treba isplatiti iznos od 500,00 KM.
38. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Unsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
39. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
40. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje „u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije, jer Općinski sud nije, u skladu sa svojom pozitivnom obavezom, učinkovito i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku, tako da ni nakon osam godina od dana donošenja rješenja o izvršenju pravosnažne sudske presude nije okončao izvršni postupak, u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku, iako se postupak izvršenja po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim.
41. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević