Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3228/20 (Š. O.)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3228/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-3228/20, rješavajući apelaciju Šefika Ogreševića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šefika Ogreševića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 20 0 Rs 024345 20 Rev 2 od 4. maja 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Šefik Ogrešević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Ibrahim Kadić advokat iz Velike Kladuše, podnio je 28. augusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 20 0 Rs 024345 20 Rev 2 od 4. maja 2020. godine.

2. Općinski sud u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je rješenjem broj 20 0 Rs 024345 16 Rs 2 od 16. oktobra 2019. godine (vsp. 112.057,54 KM), odbacio kao neblagovremenu apelantovu tužba u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je tražio utvrđenje da se kao nezakonita poništi odluka tuženog („Domino Elektronic Spiele BH“ doo Cazin) o razrješenju apelanta dužnosti direktora tuženog i da apelanta vrati na dužnost direktora. Osim toga, obavezan je tuženi da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu 4.537,96 KM.

3. Kantonalni sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je rješenjem od 10. januara 2020. godine odbio apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda od 16. oktobra 2019. godine i potvrdio prvostepeno rješenje.

4. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog suda od 10. januara 2020. godine, Vrhovni sud je osporenim rješenjem od 4. maja 2020. godine odbacio predmetnu reviziju.

5. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo prema članu 254. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija protiv rješenja iz stava 1. ovog člana nije dopuštena u sporovima u kojim ne bi bila dopuštena revizija protiv pravosnažne presude, dok prema članu 237. stav 2. ZPP revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da je ocjenjivao pravo na dopustivost revizije u odnosu na apelantov nenovčani tužbeni zahtjev za poništaj odluke o razrješenju sa mjesta direktora i povrat na taj posao. Vrhovni sud je naveo da je apelant u tužbi označio vrijednost predmeta spora 112.057,54 KM, pri tome istaknuvši više glavnih tužbenih zahtjeva: 1. poništenje odluke tuženog o razrješenju apelanta sa dužnosti direktora i povrat na tu funkciju; 2. poništenje odluke tuženog o otkazu ugovora o radu od 3. maja 2012. godine i povrat na radno mjesto koje odgovara apelantovoj stručnoj spremi i stečenom radnom iskustvu; 3. isplatu naknade plaće zbog otkaza za period 4. do 31. maj 2012. godine; 4. isplata naknade plaće zbog otkaza od 1. juna 2012. do 28. februara 2015. godine i 5. uplatu doprinosa za PIO. Vrhovni sud je naveo da je o apelantovim tužbenim zahtjevima iz tač. 2-5. pravosnažno odlučeno presudom Općinskog suda broj 20 0 Rs 024345 13 Rs od 10. juna 2015. godine, tako da je dosuđena isplata iznosa od 141.346,38 KM. Vrhovni sud je naveo da je pravosnažnom dosudom samo u pogledu apelantovih novčanih tužbenih zahtjeva već iscrpljen iznos vrijednosti predmeta spora označen u tužbi, jer je dosuđeni iznos veći od naznačene vrijednost spora. Vrhovni sud je naveo da to znači da apelantov nenovčani tužbeni zahtjev, koji apelant pobija revizijom, uopće nema novčani iznos kao mjerodavnu vrijednost predmeta spora, što znači da vrijednost pobijanog dijela drugostepenog rješenja ne prelazi imovinski cenzus iz člana 237. stav 2. ZPP, pa revizija nije dopuštena. Vrhovni sud je ukazao da bi revizija protiv drugostepenog rješenja bila dozvoljena samo prema članu 237. stav 3. ZPP (tzv. vanredna revizija), ali kako apelant u reviziji uopće nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg podnosi reviziju, nisu ispunjeni uslovi za dopustivost revizije u smislu člana 237. st. 3., 4. i 5. ZPP. Vrhovni se naveo da je predmetna revizija sastavljena kao redovna, zbog čega je reviziju odbacio kao nedopuštenu primjenom člana 247. stav 4. u vezi sa članom 254. stav 4. ZPP. Apelacioni navodi

6. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je u prvostepenom rješenju navedena vrijednost spora 112.057,54 KM, a koju vrijednost spora je prihvatio drugostepeni sud, te ističe da je ova vrijednost spora relevantna za odlučivanje o dozvoljenosti revizije. Apelant navodi da je „Vrhovni sud proizvoljno i na štetu apelanta primijenio Zakon o parničnom postupku smatrajući da je vrijednost spora iscrpljena prije nastavka rasprave u ponovljenom postupku pred prvostepenim sudom“.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.

9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbačena kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv drugostepenog rješenja, te kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepeno rješenje, koje apelant nije osporio predmetnom apelacijom. Dakle, apelant u konkretnom slučaju osporava odluku Vrhovnog suda kojom se odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. ispunjenosti formalnih zakonskih uslova za izjavljivanje revizije. Iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom (kojom se, dakle, odlučivalo samo o procesnim pitanjima) nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, slijedom čega su i navodi apelanta o kršenju tog prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3228/20 (Š. O.) | Sudska praksa | Aktio