Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2513/20 („WEST ŠPED“ d.o.o. Gradiška)
Odluka donesena 14. 10. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Javne nabavke
- Upravni spor
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2513/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. listopada 2020. godine, u predmetu broj AP-2513/20, rješavajući apelaciju „WEST ŠPED“ d.o.o. Gradiška, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „WEST ŠPED“ d.o.o. Gradiška protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 030559 18 U od 22. svibnja 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. „WEST ŠPED“ d.o.o. Gradiška (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, podnio je 21. srpnja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH sud) broj S1 3 U 030559 18 U od 22. svibnja 2020. godine.
2. Osporenom odlukom Suda BiH odbijena je apelantova tužba protiv rješenja tuženog (Ureda za razmatranje žalbi BiH, Filijala Banja Luka) kojim je odbijena kao neosnovana apelantova žalba protiv odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača ugovornog organa (KP „Gradska čistoća" a.d. Gradiška), u otvorenom postupku javne nabavke, te je odbijen zahtjev za povrat naknade za pokretanje žalbenog postupka u određenom novčanom iznosu, kao i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
3. U obrazloženju odluke Sud BiH je naveo da je ugovorni organ pokrenuo postupak javne nabavke, za koji je obavještenje o nabavci objavljeno na portalu javnih nabavki, te je nakon provedenog postupka donio odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača. Sud BiH je istakao da je zakonodavac u odjeljku A. Poglavlja II. Provođenje postupka javne nabavke (Kvalifikacija kandidata i ponuđača), propisao postupak provjere kvalifikacije dobavljača, ograničenje za učešće u postupku javne nabavke, tehničke i profesionalne sposobnosti dobavljača, te ostale kriterije ocjene ponude. Budući da je u smislu Zakona o javnim nabavkama, ponuda prihvatljiva kada je podnese kvalificirani ponuđač i kada ispunjava sve obavezne specifikacije i zahtjeve koje je naveo ugovorni organ u tenderskom dokumentu, Sud BiH je naveo da izostanak jednog zahtjeva navedenog u tenderskoj dokumentaciji, istu čini nekvalificiranom. S tim u vezi, Sud BiH je ukazao da je točkom 7.1.1a) Tenderskog dokumenta propisano da će u skladu sa članom 45. Zakona o javnim nabavkama ponuda biti odbijena ako je ponuđač u kaznenom postupku osuđen pravomoćnom presudom za kaznena djela organiziranog kriminala, korupciju, prijevaru ili pranje novca, u skladu sa važećim propisima u BiH ili zemlji u kojoj je registriran. Točkom 7.1.2. propisano je da u svrhu ispunjavanja uvjeta iz točke 7.1.1.a) ponuđači trebaju dostaviti izjavu da se na njih ne odnose slučajevi definirani točkom 7.1.1. od a) do d) Tenderskog dokumenta (forma izjave je utvrđena Aneksom 6 Tenderskog dokumenta). U pogledu toga, Sud BIH je istakao da je apelant dostavio izjavu koja ne sadrži sve podatke kako je to traženo Anekosm 6 Tenderskog dokumenta, a što ni apelant ne spori. Međutim, apelant smatra da se radi o formalnom nedostatku koji je bio otklonjiv u smislu odredbe članka 68. stavak 3. Zakona o javnim nabavkama (kojom je propisano da ugovorni organ može pozvati kandidate/ponuđače da u roku od tri dana pojasne dokumente koje su dostavili u skladu sa čl. 45. do 51. ovog zakona ili da dostave original dokumente radi poređenja sa kopijom, koja je dostavljena uz ponudu, a u cilju otklanjanja formalnog nedostatka dokumenta). Dakle, prema mišljenju Suda BiH citirana odredba daje mogućnost ugovornom organu da zatraži pojašnjenje određenih dokumenata iz ponude ili da zatraži originale radi usporedbe s kopijama u cilju otklanjanja formalnih nedostataka, ali pojašnjenje ne smije predstavljati dopunu ponude ni u kom smislu, nego samo potvrdu ugovornom organu da pravilno tumači sadržaj određenog dokumenta. Kako se u konkretnom slučaju nije radilo o formalnom nedostatku u smislu citirane odredbe, Sud BiH je istakao da ugovorni organ nije niti mogao pozvati apelanta da dopuni izjavu. Konačno, postupak javne nabavke je formalan postupak i svi zahtjevi iz tenderskog dokumenta moraju biti ispunjeni kako bi ponuda uopće bila uzeta u razmatranje.
Apelacioni navodi
4. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da je redoviti sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno primijenio pozitivno-pravne propise.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnose na način na koji je sud primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Sud BiH u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Sud BiH , Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih zakonskih odredaba. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević