Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3225/20 (B. K.)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3225/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-3225/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Branko Kecman, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Branko Kecman protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 10 0 U 004425 18 Uvp od 8. aprila 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Branko Kecman (u daljnjem tekstu: apelant) iz Drvara, podnio je 29. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 10 0 U 004425 18 Uvp od 8. aprila 2020. godine.

2. Rješenjem Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 10 0 U 004425 18 U od 26. septembra 2018. godine odbačena je tužba apelanta podnesena protiv Rješenja tuženog (Kantonalne administrativne službe Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Livno) od 1. decembra 2015. godine kojim je apelantu priznato pravo na srazmjernu prijevremenu starosnu penziju u iznosu od 60,12 KM mjesečno, počev od 1. avgusta 2004. godine.

3. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke, presude Kantonalnog suda od 26. septembra 2018. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 10 0 U 004425 18 Uvp od 8. aprila 2020. godine odbio predmetni zahtjev kao neosnovan. U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 9. stav (1) Zakona o upravnim sporovima propisano da se upravni spor može pokrenuti protiv upravnog akta koji je donesen u drugom stepenu, dok je stavom (2) propisano da se upravni spor može pokrenuti i protiv prvostepenog upravnog akta, ako zakonom nije dopuštena žalba na taj akt u upravnom postupku. Vrhovni sud je dalje naveo da je odredbama člana 25. stav (1) tačka 4) Zakona o upravnim sporovima propisano da će nadležni sud rješenjem odbaciti tužbu ako utvrdi da se protiv upravnog akta koji se tužbom osporava mogla izjaviti žalba, ali da žalba nije izjavljena. Vrhovni sud je zaključio da, kako iz spisa predmeta proizlazi da je predmetnu tužbu apelant podnio isključivo protiv prvostepenog rješenja tuženog od 1. decembra 2015. godine (koje rješenje je apelant, na poziv suda da se o tome izjasni, dostavio u spis predmeta), to je prvostepeni sud pravilno postupio kada je istu odbacio shodno navedenim zakonskim odredbama.

Apelacioni navodi

4. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te navodi da mu je osporenom odlukom povrijeđeno i pravo da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Ustavni sud zapaža da apelant osporava Presudu Vrhovnog suda broj 10 0 U 004425 18 Uvp od 8. aprila 2020. godine kojom je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za vanredno preispitivanje Rješenja Kantonalnog suda broj 10 0 U 004425 18 U od 26. septembra 2018. godine, a kojim rješenjem Kantonalnog suda je odbačena tužba apelanta podnesena protiv rješenja Kantonalne administrativne službe Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Livno od 1. decembra 2015. godine. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.

7. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP 1800/08 od 21. decembra 2010. godine, AP-1984/16 od 15. septembra 2016. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenom presudom Vrhovnog suda odbijen kao neosnovan zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda kojim je tužba apelanta odbačena, iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnim pitanjima, tj. o procesnoj dopustivosti predmetne tužbe. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se u predmetnom postupku odlučivalo isključivo o procesnom pitanju, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U pogledu navoda apelanta o povredi prava lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje da se osporena odluka ne može dovesti u vezu s navedenim pravom, te su, stoga, navodi apelanta izneseni u tom pravcu, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3225/20 (B. K.) | Sudska praksa | Aktio