Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2967/20 (I. A.)
Odluka donesena 14. 10. 2020.
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Nematerijalna šteta
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2967/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-2967/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Idriz Ademović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Idriz Ademović protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 Mal 065896 16 Gž od 11. februara 2020. godine i Presude Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 Mal 065896 15 Mal od 16. maja 2016. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Idriz Ademović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Mirnes Ajanović advokat iz Tuzle, podnio je 14. avgusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 Mal 065896 16 Gž od 11. februara 2020. godine i Presude Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 Mal 065896 15 Mal od 16. maja 2016. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom presudom Kantonalnog suda, obavezan je apelant da tužiteljkama (B.E. i S.E.) na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljeni strah isplati iznos od po 650,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom kao i da im nadoknadi troškove postupka u određenom novčanom iznosu.
3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da nisu osnovani žalbeni navodi da tužiteljke nisu dokazale ni osnov ni visinu postavljenog tužbenog zahtjeva jer je ocjenom predloženih izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj vezi, prvostepeni sud utvrdio da je 18. marta 2015. godine, nakon verbalnog sukoba sa tužiteljkama zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa, apelant rukom udario tužiteljke u predjelu leđa usljed čega su one pretrpjele strah jakog intenziteta u primarnom smislu koliko je trajao i sam događaj, te je taj strah prešao u sekundarni strah, afekt u širem smislu, koji je bio u trajanju od pola dana, strah srednjeg intenziteta u trajanju od sedam dana, i slabog intenziteta u trajanju od 30 dana. Kantonalni sud je dalje naveo da je za ovo svoje utvrđenje prvostepeni sud imao uporište u iskazima tužiteljki koje su saslušane kao parnične stranke i iskazu svjedoka A.O., čiji iskazi nisu u suprotnosti sa sadržajem zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka zbog predmetnog događaja, a niti su u suprotnosti sa sadržajem nalaza i mišljenja ljekara Doma zdravlja hitne medicinske pomoći Živinice od 18. marta 2015. godine na osnovu kojeg je provedeno vještačenje po vještaku medicinske struke. Kantonalni sud je dalje naveo da se pravilnost pobijane presude ne može dovesti u sumnju ocjenom nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke pri čemu apelant zanemaruje da se navedeni vještak nije ni izjašnjavao o načinu događaja prilikom povrjeđivanja tužiteljki, nego je samo koristio medicinsku dokumentaciju koja mu je dostavljena i koju je naveo u svom pismenom nalazu i mišljenju. Kantonalni sud je dalje naveo da se ovaj vještak u svom usmenom izjašnjenju na glavnoj raspravi izjasnio da uzročno posljedična veza nije vezana za postojanje fizičke povrede nego se radi o psihičkoj traumi, odnosno strahu koji je posljedica samih okolnosti događaja što ne znači da je time isključio uzročno posljedičnu vezu u odnosu na navode iz tužbe i postavljeni precizirani tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete za pretrpljeni strah. Kantonalni sud je dalje naveo da iz medicinske dokumentacije kao i iz navedenog zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka protiv apelanta proizlazi da je došlo do fizičkog napada apelanta na tužiteljke 18. marta 2015. godine, zbog čega nije proizvoljan zaključak prvostepenog suda da je nematerijalna šteta u vidu pretrpljenog straha kod tužiteljki u uzročnoj vezi sa fizičkim napadom apelanta na tužiteljke. Kantonalni sud je zaključio da, imajući u vidu navedeno, ne stoje žalbeni navodi da su svi dokazi tužiteljki dokazi ,,rekla-kazala“, da su tužiteljke propustile dostaviti medicinsku dokumentaciju i da su izmislile cijeli događaj u dogovoru sa saslušanim svjedokom, te da su saučestvovale u krivičnom djelu lažnog svjedočenja.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje. Apelant ističe da tužiteljke nisu dokazale ni osnov, ni visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, te da „nisu dokazale uzročno posljedičnu vezu u odnosu na navode iz tužbe i postavljenog, te preciziranog tužbenog zahtjeva“. Apelant takođe navodi da su svi dokazi tužiteljki dokazi ,,rekla-kazala“, te da su tužiteljke propustile dostaviti medicinsku dokumentaciju i da su izmislile cijeli događaj u dogovoru sa saslušanim svjedokom, kao i da su saučestvovale u krivičnom djelu lažnog svjedočenja.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnog prava, na koju povredu se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Ovo naročito imajući u vidu da apelant u apelaciji ponavlja navode koje je isticao u žalbi protiv prvostepene presude. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud predmetne navode apelanta, prilikom donošenja odluke o žalbi protiv prvostepene presude, razmotrio i jasno i detaljno objasnio zašto ne može uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević