Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3119/20 (R.M.)
Odluka donesena 14. 10. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3119/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-3119/20, rješavajući apelaciju R. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija R. M. podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 098170 20 Gž od 9.
jula 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. R. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa Dragoslav Perić advokat iz Bijeljine, podnio je 19. augusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 P 098170 20 Gž od 9. jula 2020. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenim rješenjem Okružnog suda, odbačena je tužba apelanta kojom je tražio da se utvrdi da je došlo do povrede grobnog mjesta P.M. u mjesnom groblju u Donjem Magnojeviću, prilikom sahranjivanja pokojne A.M. iz Donjeg Magnojevića, sve prema skici geometra koja je sastavni dio presude, te da se obavežu svi tuženi (M.P., T.P., Grad Bijeljina i Javno komunalno preduzeće „Gradsko groblje” doo Bijeljina) da izmjeste grob pokojne A.M. iz grobnog mjesta u mjesnom groblju u Donjem Magnojeviću koje pripada pokojnoj P.M., o svom trošku, i da mu solidarno isplate troškove postupka. Obavezan je apelant da tuženim M.P. i T.P. i Javnom komunalnom preduzeću „Gradsko groblje” Bijeljina isplati troškove parničnog postupka u novčanom iznosu.
3. U obrazloženju osporenog rješenja, Okružni sud je naveo da identifikacija grobnog mjesta nije obaveza lica koje je isto pribavilo već uprave groblja odnosno jedinice lokalne samouprave kojoj isto pripada, a u smislu člana 18. Zakona o grobljima i pogrebnoj djelatnosti. Okružni sud je ukazao da upravljanje grobljem i njegovo uređenje podrazumijeva i obilježavanje grobnih mjesta, slobodnih i zauzetih, te vođenje uredne evidencije o istom shodno članu 37. stav 1. istog zakona a čiji je, shodno stavu 3, i položajni plan grobnih mjesta i grobnica. Okružni sud je naveo da je sud opšte nadležnosti nadležan da postupa u slučajevima kad se traži zaštita povrijeđenog dobra, odnosno prava dobijenog od upravnog organa na groblju kao javnom dobru, odnosno kad se traži zaštita prava imovinsko-pravnog karaktera. U svim ostalim slučajevima vezanim za dobijanje prava korištenja grobnog mjesta, iskopavanje i izmještanje posmrtnih ostataka, održavanje i uređenje grobalja, uklanjanje grobnica i spomenika, nadležan je organ uprave (stav Vrhovnog suda RS u odluci broj 80 0 P 087402 19 Rev od 11. decembra 2019. godine). Okružni sud je naveo da je, u skladu sa navedenim, prvostepeni sud propustio da utvrdi da se predmetnim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje povrede grobnog mjesta P.M. i izmještanje grobnog mjesta pokojne A.M., te da pravna priroda predmetnih zahtjeva predstavlja upravnu stvar iz oblasti komunalne djelatnosti, te da odlučivanje o istim shodno citiranim zakonskim odredbama ne spada u sudsku nadležnost, već nadležnost organa uprave.
Apelacioni navodi
4. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da se u konkretnom slučaju, suprotno utvrđenju Okružnog suda, radi o povredi prava imovinskopravnog karaktera, a jasno je da se zaštita takvog prava može tražiti samo u parničnom postupku.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na imovinu. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda "imovina", u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju, može biti ili "postojeća imovina" ili "dobra", uključujući i potraživanja u odnosu na koja osoba ima bar "legitimno očekivanje" da će ih realizovati (vidi Evropski sud, Jantner protiv Slovačke, predstavka broj 39050/97, presuda od 4. marta 2003. godine, stav 27; i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2349/06 od 27. februara 2008. godine, stav 44, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Pri tome, Ustavni sud ukazuje da "legitimno očekivanje" mora biti mnogo konkretnije od same nade, ma koliko ona bila razumna, i mora se zasnivati na zakonskoj odredbi ili pravnom aktu kao što je sudska odluka (vidi Evropski sud, Kopecký protiv Slovačke, predstavka broj 44912/98, presuda od 28. septembra 2004. godine, st. 48- 49; i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 2361/06 od 10. januara 2008. godine, stav 10, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Slijedom navedenog, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom u konkretnom slučaju odlučivalo o ispunjenosti zakonskih uslova za sudsko rješavanje predmetne pravne stvari, te se tom odlukom nije odlučivalo o bilo kakvim imovinskim pravima apelanta. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na navodnu povredu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević