Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2933/20 (E. K.)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2933/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-2933/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela Enisa Krašić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Enisa Krašić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Mal 091842 20 Gži od 26. maja 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Enisa Krašić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Tuzle, podnijela je 12. avgusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Mal 091842 20 Gži od 26. maja 2020. godine.

2. Općinski sud u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je Rješenjem o izvršenju broj 32 0 Mal 091842 17 I od 20. novembra 2017. godine, po prijedlogu tražioca izvršenja (Mikrokreditna organizacija „Eki“ Sarajevo), a na osnovu izvršne isprave (presude Općinskog suda od 30. decembra 2014. godine) odredio izvršenje zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari u odnosu na N.M. kao prvoizvršenika, te odredio izvršenje pljenidbom novčanih primanja u odnosu na apelantkinju kao drugoizvršenika.

3. Odlučujući o prigovoru apelantkinje izjavljenom protiv rješenja od 20. novembra 2017. godine, Općinski sud je rješenjem od 27. decembra 2019. godine odbio prigovor apelantkinje kao neosnovan i rješenje o izvršenju od 20. novembra 2017. godine održao na snazi.

4. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 27. decembra 2019. godine, Kantonalni sud je osporenim Rješenjem broj 32 0 Mal 091842 20 Gži od 26. maja 2020. godine odbio predmetnu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da apelantkinja u žalbi ponavlja navode da je „ispunila svoj dio obaveze jer je platila tri rate po 142,00 KM“, pri čemu apelantkinja zanemaruje činjenicu da je izvršnom ispravom obavezana da solidarno sa prvoizvršenikom tražiocu izvršenja namiri dug u iznosu od 1.272,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom uz naknadu troškova postupka. Kantonalni sud je dalje naveo da je članom 414. stav (1) Zakona o obligacionim odnosima propisano da svaki dužnik solidarne obaveze odgovara povjeriocu za cijelu obavezu i povjerilac može od njega zahtijevati ispunjenje, sve dok obaveza ne bude potpuno ispunjena. Kantonalni sud je naveo da u vezi s tim apelantkinja nije sudu predočila dokaze da je predmetna obaveza prestala ispunjenjem od strane prvoizvršenika, niti je predočila dokaz za svoj navod da je nakon donošenja pravosnažne presude platila dio duga u iznosu od 426,00 KM. Kantonalni sud je takođe naveo da žalbeni navodi apelantkinje da je u teškoj ekonomskoj situaciji predstavljaju prigovore socijalnog karaktera, koji su kao takvi, irelevantni za predmetni postupak. Apelacioni navodi

5. Apelantkinja smatra da joj je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje, uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelantkinja ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

8. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem se odlučivalo o apelantkinjinoj žalbi podnesenoj u izvršnom postupku koji je pokrenuo tražilac izvršenja protiv N.M. i apelantkinje na osnovu pravosnažne sudske odluke. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana „nova građanska prava ili obaveze“ apelantkinje, već da su ona utvrđena izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju, izvršni postupak ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Dakle, Ustavni sud zaključuje da predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a time ni navodi o povredi prava na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2933/20 (E. K.) | Sudska praksa | Aktio