Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1635/20 (S. J.)

Odluka donesena 28. 10. 2020.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Nasljedstvo
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1635/20

Apelacija

Odluka o meritumu

28. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. listopada 2020. godine, u predmetu broj AP 1635/20, rješavajući apelaciju Senade Jelin, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka

74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela Senada Jelin.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak

1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u parničnom postupku u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru pod brojem 58 0 P 125120 13 P.

Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantici Senadi Jelin isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obvezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Mostaru da, sukladno ovoj odluci, odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje parničnog postupka u predmetu broj 58 0 P 125120 13 P, sukladno članku II/3.

(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Mostaru i Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da u prethodno navedenom roku obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Senada Jelin (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Branislav Kolovrat, odvjetnik iz Mostara, podnijela je 4. svibnja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku u parničnom postupku u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 58 0 P 125120 13 P.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju zatražen je 28. svibnja 2020. godine od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).

3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 12. lipnja 2020. godine, a Kantonalni sud 2. srpnja 2020. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelantica je 28. veljače 2013. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv tuženog (H. J.) radi utvrđivanja nužnog nasljednog dijela i bračne stečevine poslije smrti oca parničnih stranaka.

6. Općinski sud je u predmetnom parničnom postupku Rješenjem broj 58 0 P 125120 13 P od 26. rujna 2017. godine apelantičinu tužbu odbacio, te ju je obvezao da tuženom nadoknadi troškove parničnog postupka. Protiv navedenog rješenja apelantica je 16. listopada 2017. godine podnijela priziv, te je predmet 7. studenog 2017. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stupnju.

7. Apelantica je 22. ožujka 2019. godine Kantonalnom sudu podnijela urgenciju radi donošenja drugostupanjske odluke.

8. Kantonalni sud je Rješenjem broj 58 0 P 125120 17 Gž od 12. svibnja 2020. godine apelantičin priziv uvažio, Rješenje Općinskog suda broj 58 0 P 125120 13 P od 26. rujna 2017. godine ukinuo i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

9. Nakon prijema predmeta na ponovni postupak Općinski sud je rješenjem od 9. lipnja 2020. godine apelantici tužbu vratio na uređenje.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je postupak u tijeku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelantica smatra da joj je, zbog nerazumne duljine trajanja postupka, odnosno zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelantica ističe da je osoba starije životne dobi, da ima više od 80 godina, da je slabog zdravstvenog stanja, da je predmetni postupak ušao u osmu godinu trajanja, a da se još uvijek nije „ušlo“ u meritum spora, te da je pitanje da li će apelantica, ako se postupak nastavi voditi na ovakav način, uopće i dočekati njegovo pravomoćno okončanje.

b) Odgovori na apelaciju

12. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo kronologiju predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke. Općinski sud je istaknuo da se u predmetnom postupku radi o građanskoj parnici, a ne kaznenom postupku, što smatra bitnim čimbenikom, naročito imajući u vidu da je predmet spora utvrđivanje nužnog nasljednog dijela i bračne stečevine. Općinski sud je naveo da je sud obvezan pridržavati se kronologije rješavanja predmeta po starosti inicijalnog akta, te da je u fazi nastavka glavne rasprave došlo do promjene uredujućeg suca. Općinski sud smatra da nisu povrijeđena apelantičina prava na koja se u apelaciji poziva, te predlaže da se apelacija odbije.

13. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo kronologiju predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke.

V.Relevantni propisi

14. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Članak 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Članak 75.

(1) Po primitku odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protutužbu, sud će zakazati pripremno ročište.

(2) Ako tuženi nije dostavio odgovor na tužbu, a tužitelj u tužbi nije tražio donošenje presude zbog propuštanja, sud će zakazati pripremno ročište po isteku roka za podnošenje odgovora na tužbu.

(3) Datum održavanja pripremnog ročišta sud će, po pravilu, odrediti uz prethodnu konzultaciju sa strankama.

(4) Pripremno ročište održat će se, po pravilu, najkasnije u roku od 30 dana od dana primitka u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili, ako je tuženi podnio protutužbu, u roku od 30 dana od dana primitka odgovora na protutužbu.

Članak 217. st. (1), (4) i (5) Drugostupanjski sud odlučuje o prizivu na sjednici vijeća ili na temelju održane rasprave.

(4) Drugostupanjski sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostupanjskog suda primi spise po prizivu.

(5) Drugostupanjski sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o prizivu, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

15. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 - ispravak, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase: Članak 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

16. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.

18. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelantica predmetnom apelacijom ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u parničnom postupku koji je u tijeku. Sukladno navedenom, predmetna apelacija je, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva.

19. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

20. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

21. Apelantica smatra da joj j,e zbog nerazumne duljine trajanja postupka, odnosno zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. a)Pravo na suđenje u razumnom roku

22. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

23. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Period koji se uzima u obzir

24. Ustavni sud će u odnosu na razumnost duljine trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 28. veljače 2013. godine, kada je apelantica podnijela tužbu, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle, period od sedam godina i sedam mjeseci.

Relevantni principi

25. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002- I, stavak 38).

26. Ustavni sud, podržavajući praksu Europskog suda, podsjeća na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sustave na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog članka, uključujući i obvezu da postupaju u razumnom roku (vidi, Europski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. listopada 2005. godine, stavak 23).

Analiza razumnosti trajanja postupka

27. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji po zakonu nije žurne naravi. Obzirom na to da se postupak nalazi u početnoj fazi, Ustavni sud ne može ocijeniti radi li se o složenom ili jednostavnom postupku.

28. Analizirajući apelantičino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica svojim ponašanjem nije utjecala na duljinu trajanja postupka, već da je podnosila urgencije radi njegovog okončanja. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak za apelanticu od većeg značaja, jer nastoji izdjejstvovati pravomoćnu sudsku odluku o svom nasljednom pravu, pri čemu je apelantica starije životne dobi, pa joj je od naročitog značaja da se postupak okonča bez nepotrebnog odugovlačenja.

29. Analizirajući ponašanje Općinskog suda u svjetlu navedenih standarda Europskog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud u predmetnom postupku donio rješenje o odbacivanju apelantičine tužbe četiri godine i sedam mjeseci nakon što je postupak pokrenut, a koje je kao nepravilno ukinuo Kantonalni sud dvije godine i osam mjeseci nakon što je doneseno. Takvo ponašanje Općinskog suda ukazuje na nepotrebno odugovlačenje, odnosno nedovoljnu efikasnost u postupanju u predmetnom postupku. Zbog nepravovremenog i neefikasnog ponašanja Općinskog suda, predmetni postupak se i nakon sedam godina i sedam mjeseci od njegovog pokretanja ponovno našao u početnoj fazi postupka.

30. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju ukazao da predmetni postupak nije žurne naravi, da je obvezan pridržavati se kronologije rješavanja predmeta po starosti inicijalnog akta, te da je u fazi nastavka glavne rasprave došlo do promjene uredujućeg suca. Ustavni sud smatra da se navedeni propusti Općinskog suda ne mogu opravdati razlozima navedenim u odgovoru na apelaciju, jer je sud obvezan da postupak vodi efikasno i bez nepotrebnog odugovlačenja.

31. Analizirajući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža duži period neopravdane neaktivnosti tog suda, jer u odgovoru na apelaciju Kantonalni sud nije ponudio bilo kakvo opravdanje za svoju pasivnost. Naime, Kantonalni sud je u postupku, odlučujući o prizivu protiv procesnog rješenja prvostupanjskog suda, drugostupanjsku odluku donio dvije i pol godine nakon što je predmet zaprimio na postupanje. Za tako dug period pasivnosti Kantonalni sud nije ponudio opravdanje u odgovoru na apelaciju, što bez sumnje predstavlja ponašanje suprotno standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku, koji nalažu postupanje bez nepotrebnog odugovlačenja.

32. Dakle, propustima redovitih sudova, koji postupak nisu vodili efikasno i sa većom pozornošću, predmet koji je apelantica tužbom pokrenula 28. veljače 2013. godine bez njezine krivnje se ponovno nalazi u početnoj fazi. S tim u svezi, Ustavni sud podsjeća da su redoviti sudovi obvezni postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja. Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. svibnja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sustavnih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenljiva u konkretnom slučaju, jer se ovakva pasivnost redovitih sudova mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definirati kao posljedica uopćenih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Duljina trajanja predmetnog postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovitih sudova koji su postupali u predmetnom postupku. U tom kontekstu Ustavni sud zaključuje da duljina predmetnog parničnog postupka, koji se sedam godina i sedam mjeseci nakon njegovog pokretanja ponovno nalazi u početnoj fazi, predstavlja neadekvatno administriranje pravde zbog čega je u konkretnom slučaju došlo do povrede apelantičinog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

b)Pitanje naknade nematerijalne štete

33. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

34. Obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Europskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Europski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13, 7. studenog 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. lipnja 2019. godine, i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. siječnja 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članku 74. Pravila, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, apelantici Senadi Jelin treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.

35. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obvezu da, nakon isteka ovog roka, apelantici plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

36. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

37. Također, apelantica navodi da joj je, zbog nerazumne duljine postupka, odnosno zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno i pravo na imovinu. Obzirom na to da povredu ovog prava temelji na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

VIII.Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom parničnom postupku došlo do kršenja apelantičinog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer se predmetni postupak sedam godina i sedam mjeseci nakon njegovog pokretanja ponovno nalazi u početnoj fazi zbog toga što je procesno rješenje Općinskog suda, koje je donio četiri godine i sedam mjeseci nakon pokretanja postupka, kao nepravilno ukinuo Kantonalni sud, i to dvije godine i osam mjeseci nakon što je doneseno, što u konkretnom slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde od redovitih sudova, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i koje ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.

39. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-1635/20 (S. J.) | Sudska praksa | Aktio