Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2473/20 (Z.K.)
Odluka donesena 14. 10. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2473/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. listopada 2020. godine, u predmetu broj AP-2473/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Z. K., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Z. K.
protiv Rješenja Okružnoga suda u Doboju broj 13 0 U 003018 20 Uvlž od 3. lipnja 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Z. K. (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je 17. srpnje 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnoga suda u Doboju (u daljnjemu tekstu: Okružni sud) broj 13 0 U 003018 20 Uvlž od 3. lipnja 2020. godine.
2. Rješenjem Okružnoga suda od 30. ožujka 2020. godine odbačen je prijedlog apelanta za ponavljanje postupka okončanoga presudom Okružnoga suda od 29. prosinca 2014. godine.
3. Rješenjem Okružnoga suda od 3. lipnja 2020. godine priziv apelanta je odbijen i rješenje Okružnoga suda od 30. ožujka 2020. godine je potvrđeno.
4. U obrazloženju osporene odluke Okružni je sud istakao da je pobijanim rješenjem odbačen prijedlog apelanta za ponavljanje postupka okončanoga presudom Okružnoga suda od 29. prosinca 2014. godine, kojom je odbijena tužba kojom je apelant osporavao zakonitost upravnoga akta, rješenje tuženice (Republika Srpska, Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove) od 17. ožujka 2014. godine, kojim je odbijen priziv apelanta izjavljen protiv rješenja prvostupanjskoga organa tuženice (Područna jedinica Doboj) od 11. veljače 2014. godine (kojim je odbijen kao neutemeljen zahtjev apelanta za utvrđivanje prestanka državnoga vlasništva i uspostavljanje ranijega vlasničko-pravnoga odnosa na nekretnini označenoj kao k.č. 823/2 i 823/7 k.o. Doboj). Okružni je sud istakao da je prvostupanjski sud utvrdio da je prijedlog za ponavljanje postupka neutemeljen, odnosno da apelant nije učinio vjerojatnim postojanje zakonskoga temelja za ponavljanje postupka, predviđenoga odredbama čl. 41. st. 1. toč. 1) Zakona o upravnim sporovima, budući da se prijedlog temelji na nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke (M.V.), a koji nalaz i mišljenje se temelji na dokumentaciji koja je apelantu bila poznata u vrijeme vođenja predmetnoga postupka. Okružni je sud istakao da slijedom navedenoga, pravilan je zaključak da je navedeno vještačenje moglo biti predloženo i izvedeno tijekom postupka u upravnome sporu, te da se u konkretnome slučaju ne radi o novim činjenicama i dokazima koje apelant nije mogao predložiti i ranije, kako to imaju u vidu odredbe čl. 41. st. 1. toč. 2) u svezi sa stav. 2. istoga čl. Zakona o upravnim sporovima. Okružni je sud naveo da je stoga pravilno postupio prvostupanjski sud kada je primjenom odredbe čl. 45. Zakona o upravnim sporovima, u svezi sa čl. 258. i čl. 262. st. 1. Zakona o parničnome postupku, prijedlog apelanta odbacio.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te smatra da je došlo do kršenja članka
1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o prijedlogu apelanta za ponavljanje pravomoćno okončanoga postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost članka 6. stavak 1. Europske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o „građanskim pravima i obvezama“ apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o utemeljenosti tužbenoga zahtjeva), nego se samo odlučuje o postojanju uvjeta da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. lipnja 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnoga postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6 stavak 1. Europske konvencije.
8. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obvezama apelanta iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uvjeti da se dozvoli ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Nadalje, u pogledu navoda apelanta o kršenju članka 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da navedeni članak sadrži opći princip zabrane diskriminacije i garantira uživanje svih prava određenih zakonom bez diskriminacije na bilo kojemu temelju kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelant osporava odluku kojom nije odlučivano o meritornom pravu apelanta utemeljenome na zakonu, već o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uvjeti za ponavljanje postupka. Imajući u vidu navedeno, slijedi da osporena odluka ne pokreće pitanje povrede prava zaštićenih člankom 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju, pa je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević