Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2481/20 (Euros osiguranje a.d. Banjaluka)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2481/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. listopada 2020. godine, u predmetu broj AP-2481/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Euros osiguranje a.d. Banjaluka, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Euros osiguranje a.d. Banjaluka protiv Presude Okružnoga suda u Banjaluci broj 71 0 Mal 272162 20 Gž od 8. lipnja 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Euros osiguranje a.d. Banjaluka (u daljnjemu tekstu: apelant), kojega zastupa Nikola Zekić, odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 16. srpnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnoga suda u Banjaluci (u daljnjemu tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Mal 272162 20 Gž od 8. lipnja 2020. godine.

2. U predmetnome postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnoga suda, obvezan je apelant da tužitelju (B.K.) na ime ugovorene sume osiguranja na temelju trajnoga invaliditeta isplati određeni iznos, sa zakonskom zateznom kamatom.

3. U obrazloženju osporene odluke Okružni je sud istakao da je tužitelj tužbeni zahtjev temeljio na činjenici da je pravo na naknadu štete u konkretnomu slučaju ostvario na temelju polise dopunskoga osiguranja od 28. rujna 2016. godine. Okružni je sud istakao da iz polise osiguranja proistječe da je ista zaključena između parničnih stranaka i da se radi o dobrovoljnome osiguranju vozača i putnika od nesretnoga slučaja, da je prema istoj osiguran jedan vozač i četiri putnika, da osigurana suma za slučaj smrti iznosi 1.000,00 KM, a osigurana suma za slučaj trajnoga invaliditeta iznosi 2.000,00 KM. Okružni je sud istakao da, nakon što je tužitelj u prometnoj nezgodi koja se dogodila 2. veljače 2017. godine povrijeđen kao suvozač u vozilu čiji je vlasnik, a kojim je upravljao vozač (R.Đ.), kojom prilikom je tužitelj zadobio teške tjelesne ozlijede, isti se obratio apelantu za isplatu sume osiguranja za slučaj trajnoga invaliditeta. Okružni je sud istakao nespornim da je prema dokazima koji se nalaze u spisu, vozač (R.Đ.) upravljao vozilom pod djelovanjem alkohola, dok kod tužitelja kao suvozača nije utvrđeno prisustvo alkohola. Okružni je sud istakao da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da po polisi dopunskoga osiguranja vozača i putnika od posljedica nesretnoga slučaja odgovornost apelanta kao osiguravatelja se individualno promatra u odnosu na svaku osiguranu osobu, koja se u trenutku prometne nezgode nalazila u osiguranome vozilu, te sukladno Općim uvjetima postoji različit stupanj alkoholiziranosti za svakoga od tih osiguranika, koji mora biti u uzročnoj vezi sa nastankom štetnoga slučaja. Okružni je sud istakao da, okolnost da je vozač predmetnoga vozila bio pod dejstvom alkohola i pod predmnjevom da postoji uzročna veza između njegove alkoholiziranosti i nastanka osiguranoga slučaja, to ne predstavlja temelj za isključenje obveze apelanta da isplati osiguranu sumu tužitelju kao putniku (suvozaču) u vozilu, koji nesporno nije bio u alkoholiziranome stanju. Okružni je sud istakao da, kako je kod tužitelja nastupila trajna invalidnosti od 22,5%, koji stupanj je utvrđen od ovlaštenoga cenzora apelanta, te imajući u vidu da je ugovorena suma osiguranja 2.000,00 KM, pravilno je prvostupanjski sud obvezao apelanta da tužitelju isplati na ime ugovorene sume osiguranja iznos od 450,00 KM, a temeljem odredbe čl. 897. Zakona o obligacionim odnosima.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, u biti, smatra da je redoviti sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio pozitivnopravne propise, smatrajući „da Okružni sud o istim pravnim stvarima donosi različite odluke, i tako se dovode u neravnopravan položaj stranke, te se stvara pravna nesigurnost u sporovima ovakve vrste“.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. U pogledu navoda apelanta da Okružni sud povodom istih pravnih pitanja donosi drugačije odluke, Ustavni sud podsjeća da nije u njegovoj nadležnosti utvrđivanje koje tumačenje redovitih sudova je pravilno, budući da je to u isključivoj nadležnosti tih sudova. Dakle, nadležnost Ustavnoga suda jeste da u svakomu konkretnomu slučaju ispita da li su odlukama redovitih sudova povrijeđena ustavna prava apelanta. Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojemu je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2481/20 (Euros osiguranje a.d. Banjaluka) | Sudska praksa | Aktio