Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-7730/18 (M. S.)
Odluka donesena 14. 10. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Istraga
- Pravično suđenje - razuman rok
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-7730/18
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 7730/18, rješavajući apelaciju Marijana Savića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Marijana Savića podnesena zbog dužine trajanja postupka pred Okružnim javnim tužilaštvom u Doboju.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Marijan Savić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, kojeg zastupa Rade Savić, advokat iz Doboja, podnio je 28. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) u kojoj je naveo da apelaciju podnosi zbog toga „što Okružno javno tužilaštvo u Doboju nakon što mu je dostavljen izvještaj o osnovima počinjenog krivičnog djela nije donijelo naredbu o sprovođenju istrage, niti pak naredbu o nesprovođenju istrage“. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog javnog tužilaštva u Doboju (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je da dostavi odgovor na apelaciju. Tužilaštvo je dostavilo traženi odgovor.
III.Činjenično stanje
3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
4. U apelaciji je navedeno da je apelant 12. aprila 2018. godine saslušan u svojstvu osumnjičenog. Uz apelaciju je dostavio Zapisnik Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, Uprave kriminalističke policije, Jedinice za privredni kriminalitet o ispitivanju osumnjičenog Marijana Savića, broj 02/2-2-64/18 od 12. aprila 2018. godine, sačinjen u prostorijama KPZ Doboj (apelant se, kako je navedeno u zapisniku, nalazi na izdržavanju kazne zatvora zbog krivičnog djela neovlaštene proizvodnje i prometa opojnim drogama), zbog postojanja osnova sumnje da je počinio krivično djelo zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja iz člana 337. st. 3. i 4. Krivičnog zakonika Republike Srpske, u kojem je navedeno da je apelant, u skladu s odredbom čl. 6. i 143. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske, upoznat da je osumnjičen da je u svojstvu samostalnog stručnog saradnika Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske, Područna jedinica Teslić, u namjeri pribavljanja protupravne imovinske koristi privrednom društvu „Promtes“ a.d. Teslić iskoristio svoj službeni položaj i ovlaštenje tako što je 4. aprila 2002. godine sačinio ispravu neistinitog sadržaja označenu nazivom „poravnanje“ i stavio svoj potpis u ispravu u kojoj je privredno društvo „Promtes“ a.d. Teslić lažno označeno kao titular stvarnog prava raspolaganja na nekretninama bliže opisano u tački I „poravnanja“, čime je omogućio pribavljanje protupravne imovinske koristi privrednom društvu „Promtes“ a.d. Teslić u iznosu od 3.600.000,00 KM.
5. Uz apelaciju je dostavljena i urgencija koju je apelant uputio Tužilaštvu 7. novembra 2018. godine kojom je tražio da se donese tužilačka odluka u predmetu.
6. Tužilaštvo je uz odgovor na apelaciju dostavilo Naredbu broj T15 0 KTK 0025589 18 od 5. februara 2019. godine da se neće provoditi istraga protiv apelanta i drugih osoba zbog toga što je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
7. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenog prava apelant nalazi u tome što Tužilaštvo nakon što mu je dostavljen izvještaj o osnovama sumnje da je počinjeno krivično djelo nije donijelo naredbu o provođenju, odnosno neprovođenju istrage. Istakao je da je star 69 godina i da mu svako odugovlačenje javne vlasti šteti. Smatra da istraga ne bi trebala trajati neograničeno dugo (ne duže od šest mjeseci) i da, ukoliko se ukaže potreba, mjere treba poduzeti Kolegij Tužilaštva.
b)Odgovor na apelaciju
8. U odgovoru Tužilaštva je navedeno da je Uprava kriminalističke policije Banja Luka Tužilaštvu dostavilo Izvještaj o počinjenim krivičnim djelima broj KU-69/18 od 25. aprila 2018. godine, koji je Tužilaštvo zaprimilo 3. maja 2018. godine, protiv apelanta i drugih osoba zbog krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja. Dalje, navedeno je da je nakon razmatranja predmetnog izvještaja i priloga dostavljenih uz njega Tužilaštvo 5. februara 2019. godine donijelo naredbu da neće provoditi istragu protiv apelanta (i dr.) zbog navedenog krivičnog djela jer je prije podnošenja prijave, 4. aprila 2012. godine, za navedeno krivično djelo nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja. Navedeno je da su obavještenje oštećenom o neprovođenju istrage i naredba o neprovođenju istrage dostavljeni Republičkom tužilaštvu u Banjoj Luci. Tužilaštvo je stava da, s obzirom na navedeno, ne postoje povrede na koje se apelant pozvao u apelaciji. V.Relevantni propisi
9. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17 i 66/18). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Pravo na suđenje bez odgađanja Član 13.
(1)Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred nezavisan i nepristrastan sud i da mu bude suđeno bez odgađanja.
(2)Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.
(3)Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme.
Prava i dužnosti tužioca Član 43.
(1)Osnovno pravo i dužnost tužioca je otkrivanje i gonjenje učinilaca krivičnih djela.
(2)Tužilac ima pravo i dužnost da:
a)odmah nakon saznanja da postoje osnovi sumnje da je učinjeno krivično djelo, preduzme potrebne mjere u cilju njegovog otkrivanja i sprovođenja istrage, pronalaženja osumnjičenog, rukovođenja i nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja aktivnostima ovlašćenih službenih lica koji pronalaze osumnjičenog i prikupljaju izjave i dokaze,
b) sprovede istragu u skladu sa ovim zakonom, […] Naredba o sprovođenju istrage Član 224 (1)Tužilac naređuje sprovođenje istrage ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo.
[…] (3)Tužilac donosi naredbu da se istraga neće sprovoditi ako je iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo, ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljeno lice učinilo krivično djelo, ako je nastupila zastarjelost ili je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje.
(4) O nesprovođenju istrage, kao i o razlozima za to, tužilac će obavijestiti oštećenog i podnosioca prijave u roku od tri dana. Oštećeni i podnosilac prijave imaju pravo da podnesu pritužbu u roku od osam dana kancelariji tužioca.
Okončanje istrage Član 233.
(1)Tužilac okončava istragu kada utvrdi da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. Okončanje istrage će se zabilježiti u spisu.
(2)Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o sprovođenju istrage, potrebne mjere da bi se istraga okončala, preduzeće kolegijum tužilaštva.
[…] VI.Dopustivost
10. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
11. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
12. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
13. Apelant se obratio Ustavnom sudu navodeći da je postupak koji se vodio protiv njega, koji je nakon podnošenja apelacije okončan naredbom Tužilaštva da se istraga neće provoditi, trajao nerazumno dugo, tj. da nije okončan u razumnom roku, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i(4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
14. Konačno, apelacija u tom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
15. Apelant tvrdi da mu je pravo na pravično suđenje povrijeđeno u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku.
16. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim stvarima i druga prava u vezi sa kaznenim postupkom.
17. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Relevantni principi
18. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka, bez obzira na to da li se radi o odlučivanju o postojanju krivičnih optužbi ili građanskom pravu, mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
19. Prema praksi Evropskog suda, pri ocjeni razumnog roka početak relevantnog perioda u krivičnim stvarima vezuje se za trenutak u kojem je osoba koja je u pitanju postala svjesna da je osumnjičena za krivično djelo jer od tog momenta ima interes da sud donese odluku o postojanju te sumnje. Određivanje početka relevantnog perioda očigledno je u slučajevima u kojim je hapšenje prethodilo formalnoj optužbi (vidi Evropski sud, Wemhoff protiv Njemačke, Presuda broj 2122/64 od 27. juna 1968. godine, stav 19, Dobbertin protiv Francuske, Presuda broj 13089/87 od 25. februara 1993. godine, st. 9. i 138, te Ustavni sud, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2130/09 od 28. maja 2010. godine, stav 47, dostupna na www.ustavnisud.ba). Zatim, početak relevantnog perioda može se vezivati i za donošenje rješenja o provođenju istrage (vidi Evropski sud, Nankov protiv Makedonije, presuda od 29. novembra 2007. godine) ili kada su policijski organi poduzeli određene istražne radnje protiv apelanta (vidi Evropski sud, Šubinski protiv Slovenije, Presuda broj 19611/4 od 18. januara 2007. godine, stav 68).
20. Dalje, kao kraj relevantnog perioda uzima se trenutak u kojem je okončana nesigurnost u pogledu pravne pozicije osobe koja je u pitanju. Pri tome, u krivičnom postupku odluka o optužnici, odnosno oslobađanje od optužbe ili odbacivanje optužbe moraju biti konačni. Konačno odlučivanje o optužbi može predstavljati i odustajanje od daljnjeg vođenja krivičnog postupka (vidi Wemhoff, stav 18). Najzad, ukoliko je u vrijeme podnošenja aplikacije Evropskom sudu postupak pred nacionalnim sudovima još uvijek u toku, zahtjevi suđenja u razumnom roku moraju biti ispunjeni sve dok ne bude donijeta odluka pred nacionalnim sudom (vidi Evropski sud, Neumeister protiv Austrije, A 8 [1968]; 1 EHRR 313 i Nibbio protiv Italije, A 228-A [1992]).
21. Primijenjeno na konkretni predmet, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju početak relevantnog perioda vezuje za apelantovo saslušanje u svojstvu osumnjičenog od Uprave kriminalističke policije Banja Luka, tj. 12. april 2018. godine kao trenutak kada je apelant, kako to proizlazi iz njegovih navoda, saznao da je osumnjičen za krivično djelo. Krivični postupak protiv apelanta okončan je Naredbom Tužilaštva broj T15 0 KTK 0025589 18 od 5. februara 2019. godine da se neće provoditi istraga protiv apelanta i drugih osoba zbog toga što je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja. Stoga proizlazi da je relevantni period u konkretnom slučaju trajao oko 10 mjeseci.
Analiza razumnosti trajanja postupka
22. Iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu ne može se zaključiti da se u konkretnom slučaju radilo o krivičnom predmetu koji je pokretao složena pitanja kako činjenično tako i pravno.
23. Dalje, sljedeći kriterij koji je potrebno ispitati je ponašanje stranaka u postupku. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, naglašava da član 6. Evropske konvencije nalaže da sudski postupak treba biti brz, ali da uspostavlja i opći princip o pravilnom administriranju pravde. Da li su organi koji učestvuju u postupku uspostavili pravedan balans između tih principa ocjenjuje se prema okolnostima konkretnog slučaja (vidi Evropski sud, Boddaert protiv Belgije, Presuda broj 12919/87 od 22. septembra 1992. godine, stav 39).
24. Ustavni sud na temelju stanja u spisu nije mogao zaključiti da je apelant na bilo koji način doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je, shodno principu akuzatornosti, odluka o pokretanju, obustavljanju i okončanju istrage u isključivoj nadležnosti tužioca. Također, postoji zakonska obaveza Tužilaštva da poduzme krivično gonjenje kada postoje dokazi da je počinjeno krivično djelo, te da vodi računa o rasvjetljavanju kako činjenica koje terete osumnjičenog tako i onih koje mu idu u prilog. Kolegij Tužilaštva ovlašten je poduzimati mjere radi okončanja istrage u situaciji kada istraga nije okončana nakon šest mjeseci od donošenja naredbe o njezinom provođenju. Ustavni sud zapaža da odredbama ZKP-a nije propisano koliko istraga može trajati, odnosno do kada mora biti okončana u slučaju kada Kolegij Tužilaštva poduzme potrebne mjere i radnje u svrhu njezinog okončanja, kao i koliko istraga može trajati, odnosno do kada mora biti okončana nakon poduzimanja tih mjera. Međutim, Ustavni sud smatra da se u svakom slučaju član 233. ZKPRS koji propisuje da tužilac okončava istragu kada nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno ne može tumačiti kao pravo tužilaštva da istragu može voditi neograničeno jer bi na taj način bilo dovedeno u pitanje jedno od osnovnih prava osumnjičenog, odnosno optuženog, da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred sud i da mu bude suđeno bez odgađanja. Suprotno tumačenje iluzornim bi učinilo obavezu organa koji učestvuju u postupku da uspostave pravilan balans između principa da postupak mora biti hitan i da mora osigurati pravilno administriranje pravde.
25. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je Uprava kriminalističke policije Banja Luka podnijela Tužilaštvu Izvještaj o počinjenim krivičnim djelima broj KU-69/18 od 25. aprila 2018. godine. Tužilaštvo je nakon provedenog postupka odlučilo da u konkretnom predmetu neće provoditi istragu budući da je utvrdilo da je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja. O tome je donesena naredba od 5. februara 2019. godine. Dakle, u konkretnom postupku istraga pred Tužilaštvom, koje je jedino nadležno da je provodi, nikada nije ni pokrenuta, nego se predmet nalazio pred Tužilaštvom povodom izvještaja o počinjenim krivičnim djelima, pri čemu je Tužilaštvo imalo obavezu, u skladu sa članom 43. stav 2. tačka a) ZKPRS, „odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je učinjeno krivično djelo poduzeti potrebne mjere s ciljem njegovog otkrivanja i provođenja istrage, pronalaženja osumnjičenog, rukovođenja i nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja aktivnostima ovlaštenih službenih osoba vezanih za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaz“. S obzirom na to da je utvrđeno da je došlo do zastare krivičnog gonjenja, Tužilaštvo je, u skladu s odredbom člana 224. stav 3. ZKPRS, donijelo naredbu da se istraga neće provoditi. Ustavni sud ima u vidu apelantov nesporan interes da se okonča neizvjesnost u kojoj se nalazio u vezi s osnovama sumnje da je počinio krivično djelo, međutim, zapaža da apelant nije trpio značajne posljedice vođenja postupka (nije bio lišen slobode, nisu mu nametnuta neka od ograničenja iz mjera zabrane, niti je predmetni postupak doveo do posljedica po njegov ravnopravni status), te nije mogao zaključiti da je u okolnostima konkretnog slučaja Tužilaštvo narušilo ravnotežu između principa da postupak bude brz i pravilnog administriranja pravde na apelantovu štetu.
26. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da zbog trajanja postupka u periodu od 10 mjeseci, u predmetu koji nije bio hitan, nije povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
27. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi uputilo na zaključak da je postupanjem nadležnog Tužilaštva, koje je nakon postupka koji je trajao oko 10 mjeseci donijelo naredbu da se istraga neće provoditi, narušena ravnoteža između principa da postupak bude brz i pravilnog administriranja pravde.
28. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević