Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7655/18 (M.V.)
Odluka donesena 14. 10. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Kamata
- Prava iz radnog odnosa
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Radni spor
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o visini stope zatezne kamate
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 29
- Odluka o izmjenama i dopunama poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 29
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o visini stope zatezne kamate
- Poslovnik Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 29
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-7655/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-7655/18, rješavajući apelaciju M. V., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela M. V.
protiv zaključka Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 122332 17 I od 25. septembra 2018. godine , zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. M.V. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijela je 25. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv zaključka Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 Rs 122332 17 I od 25. septembra 2018. godine.
2. Apelantica je 31. januara 2017. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje, protiv izvršenika Radiotelevizije Herceg-Bosne d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: izvršenik), na osnovu sudske nagodbe zaključene 27. oktobra 2016. godine pred Općinskim sudom u predmetu broj 58 0 Rs 122332 12 Rs. Kao sredstvo izvršenja apelantica je predložila zapljenu izvršenikovih novčanih sredstva koja se nalaze na transakcionom računu otvorenom kod određene banke, kao i na pokretnim stvarima izvršenika. Općinski sud je predloženo izvršenje dozvolio rješenjem o izvršenju broj 58 0 Rs 122332 17 I od 27. marta 2017. godine.
3. Rješenjem Općinskog suda broj 58 0 I 122332 17 P od 21. marta 2018. godine djelimično je usvojen prigovor izvršenika, izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 27. marta 2017. godine, u dijelu koji se odnosi na troškove izvršnog postupka, dok je u preostalom dijelu Općinski sud odbio izvršenikov prigovor i rješenje o izvršenju ostavio na snazi. Nakon toga, Općinski sud je pravosnažno i izvršno rješenje o izvršenju dostavio UniCredit bank d.d. na daljnje provođenje.
4. Apelantica je dopisom od 21. maja 2018. godine obavijestila Općinski sud da izvršenik nije u cijelosti postupio po rješenju o izvršenju, te da nije namireno njeno potraživanje „naročito“ u dijelu kojim je određena isplata zakonskih zateznih kamata.
5. UniCredit Bank d.d. je dopisom od 10. jula 2018. godine obavijestila Općinski sud da je u cijelosti postupila po rješenju o izvršenju na način da je izvršila predmetno rješenje o izvršenju tog suda od 27. marta 2017. godine. U navedenom dopisu je istaknuto da je, prilikom obračuna apelanticinog potraživanja (glavnice sa pripadajućim troškovima i kamate iz rješenja o izvršenju), kamata na ime glavnog duga za period od 28. decembra 2016. godine do 21. novembra 2017. godine obračunata po stopi od 0,2 % godišnje, dok je za period od 22. novembra 2017. godine do 24. aprila 2018. godine kao i za troškove postupka obračunata po stopi od 12 % godišnje, u skladu sa Zakonom o visini stope zatezne kamate i Rješenjem o privremenoj mjeri Ustavnog suda FBiH broj U-30/17 od 12. septembra 2017. godine.
6. Općinski sud je donio Zaključak broj 58 0 Rs 122332 17 I od 25. septembra 2018. godine kojim se postupak izvršenja smatra završenim. U obrazloženju navedenog zaključka je navedeno da je izvršenikov dužnik (UniCredit Bank d.d.) obavijestio sud da je u cijelosti provedeno rješenje o izvršenju. S tim u vezi, navedeno je da je odluka donesena u skladu sa članom 64. Zakona o izvršnom postupku.
7. Navedeni zaključak Općinskog suda, kojim se postupak izvršenja smatra dovršenim apelantica je zaprimila 26. oktobra 2018. godine.
Apelacioni navodi
8. Apelantica navodi da rješenje o izvršenju Općinskog suda od 27. marta 2017. godine nije u cijelosti provedeno, naročito u dijelu koji se odnosi na obračun zakonskih zateznih kamata, zbog čega u konkretnom slučaju Općinski sud nije mogao donijeti zaključak od 25. septembra 2018. godine kojim se predmetni postupak smatra završenim. Nadalje ističe da u predmetnom postupku potražuje dug koji je proistekao iz radnog odnosa, te da je kod obračuna njenih potraživanja primijenjen Zakon o dopuni zakona o visini stope zakonske zatezne kamate. Naime, apelantica smatra da se u konkretnom slučaju navedeni Zakon nije mogao primijeniti, budući da je Ustavni sud Federacije BiH privremenom mjerom stavio van snage odredbu „dopune Zakona o visini stope zatezne kamate“ koja se odnosi na visinu zatezne kamate za radnička potraživanja (koja su po tom zakonu bila 0,2% godišnje) do donošenja konačne odluke o pitanju ustavnosti tog zakona pred Ustavnim sudom Federacije BiH (odlukom U-30/17 od 25. septembra 2018. godine utvrđeno da navedeni zakon nije u skladu sa Ustavom FBiH). Apelantica je istakla da je do donošenja konačne odluke suda na snazi bila visina stope zatezne kamate iz prethodnog zakona (od 12% godišnje za radnička potraživanja), koja stopa se u konkretnom slučaju i trebala primijeniti. Zbog navedenog, apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Odgovor na apelaciju
9. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je zaključkom od 25. septembra 2018. godine „okončao“ predmetni postupak obzirom da je UniCredit Bank d.d. dopisom od 10. jula 2018. godine obavijestila sud da je provela izvršenje u cijelosti, kao i da je navedeni podnesak banke dostavila apelantici (punomoćniku) koja na isti nije dala nikakav odgovor zbog čega se smatra da je namirena u cijelosti. Općinski sud je naveo da tokom postupka nije povrijedio apelanticina prava na koja se u apelaciji poziva, te da je apelacija neosnovana.
10. Izvršenik je u odgovoru na apelaciju naveo da je UniCredit Bank d.d. pravilno na iznos glavnog duga za period od 28. decembra 2016. godine do 21. novembra 2017. godine obračunala zateznu kamatu po stopi od 0,2 % godišnje, dok je za period od 22. novembra 2017. godine do 24. aprila 2018. godine obračunala zateznu kamatu po stopi od 12 % godišnje, uvažavajući pritom Rješenje o privremenoj mjeri Ustavnog suda FBiH u predmetu U-30/17 (objavljeno u Službenim novinama FBiH broj 90/17 od 22. novembra 2017.godine).
Relevantni propisi
11. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 29/11 - OUS BiH, 74/11 - OUS FBiH, 35/12, 35/12- Rješenje US BiH, 46/16, 36/17 - OUS BiH, 55/18-Rješenje US BiH i 25/20 OUS BiH) Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
12. Rješenje o privremenoj mjeri Ustavnog suda FBiH („Službene novine Federacije BiH“, broj 90/17 od 22. novembra 2017. godine) Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučujući o zahtjevu Potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine za donošenje privremene mjere kojom bi se obustavila primjena Zakona o dopuni Zakona o visini stope zatezne kamate ("Službene novine Federacije BiH", broj 101/16), na osnovu člana 29.
Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) u vezi sa članom 44.
Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 40/10 i 18/16), na sjednici bez javne rasprave, održanoj 12.09.2017. godine, donio je
RJEŠENJE
O PRIVREMENOJ MJERI
1. Privremeno se obustavlja primjena Zakona o dopuni Zakona o visini stope zatezne kamate ("Službene novine Federacije BiH", broj 101/16) do donošenja odluke o ustavnosti istog Zakona.
2. Rješenje objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH".
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
14. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu koji se zasnivaju isključivo na tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava (Zakona o dopuni zakona o visini stope zakonske zatezne kamate kod obračuna apelanticinog potraživanja), Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP- 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).
16. U vezi sa spornim pitanjem primjene relevantne zakonske odredbe prilikom obračuna zakonske zatezne kamate u konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je Rješenjem o privremenoj mjeri Ustavnog suda FBiH u predmetu U-30/17 privremeno obustavljena primjena Zakona o dopuni Zakona o visini stope zatezne kamate do donošenja odluke o ustavnosti, kao i da je navedeno rješenje objavljeno u Službenim novinama FBiH broj 90/17 od 22. novembra 2017.godine. Ustavni sud primjećuje da je u navedenom rješenju konstatovano „da je podnosilac zahtjeva učinio vjerovatnim da propisivanje različite stope zatezne kamate, za kategoriju stanovništva koje je u redovnosudskom postupku ostvarilo zakonsko pravo iz radnog odnosa i uspjelo u sporu, u odnosu na sva druga potraživanja, samo po sebi otvara ozbiljna pitanja ustavnosti takvog različitog tretmana u vezi sa jednakošću pred zakonom, pravom na imovinu utvrđenu pravosnažnom i izvršnom sudskom presudom i zabranu diskriminacije po bilo kojem osnovu. Notorna je činjenica da propisivanjem neprirodno niske stope zatezne kamate u ovom slučaju, a u odnosu na opštu kamatnu stopu propisanu Osporenim zakonom od 12%, direktno „pogađa“ široki krug građana, odnosno zaposleno stanovništvo Federacije Bosne i Hercegovine koje je svoje pravo iz radnog odnosa ostvarilo, odnosno dokazalo u redovnom sudskom postupku“. Dalje, Ustavni sud zapaža da je presudom Ustavnog suda FBiH broj U-30/17 od 25. septembra 2018. godine utvrđeno da navedeni zakon nije u skladu sa Ustavom FBiH.
17. U vezi s prednjim Ustavni sud zapaža da je Općinski sud svojim zaključkom od 25. septembra 2018. godine okončao predmetni izvršni postupak iz razloga što je izvršenikov dužnik (poslovna banka izvršenika) obavijestio sud da je predmetno rješenje o izvršenju (od 27. marta 2017. godine) u cijelosti provedeno, zbog čega je donesen zaključak u smislu člana 64. ZIP.. Ustavni sud zapaža da je, suprotno apelacionim navodima, Banka obračunala apelanticina potraživanja u skladu sa zakonom koji je u vrijeme obračuna i na dan prijenosa sredstava bio na snazi odnosno, da je prilikom obračuna zakonskih zateznih kamata imala u vidu Rješenje o privremenoj mjeri Ustavnog suda FBiH u predmetu U-30/17, u čemu Ustavni sud ne nalazi nikakvo arbitrarno postupanje. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u obrazloženju osporenog zaključka jasno naveo da je izvršenik (poslovna banka) dopisom obavijestio sud da je u cijelosti provedeno rješenje o izvršenju, te da je zaključak kojim se postupak smatra završenim donio u skladu sa članom 64. Zakona o izvršnom postupku. Naime, iz navedenog dopisa banke proizlazi da je prilikom obračuna zakonske zatezne kamate na apelanticina potraživanja primijenjena stopa od 0,2 % godišnje za period do donošenja Rješenja o privremenoj mjeri Ustavnog suda FBiH u predmetu U-30/17 odnosno, obračunata je kamata po stopi od 12 % nakon donošenja navedenog rješenja o privremenoj mjeri do konačne isplate po predmetnom rješenju o izvršenju. Dakle, poslovna banka izvršenika je u konkretnom slučaju izvršila isplatu zakonskih zateznih kamata u skladu sa važećim zakonskim odredbama (mutatis mutandis Odluka o dopustivosti i meritumu AP 5497/18 od 9. septembra 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba, stav 36.) odnosno, prilikom obračuna kamate imala je u vidu i navedeno rješenje Ustavnog suda FBiH u predmetu U-30/17. Ustavni sud također ukazuje da apelantica u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njenu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili prava na imovinu, osim što je nezadovoljna ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelanticinim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelantica ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovini i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.
18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević