Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3219/20 ("AT Kerametal" d.o.o. Ljubuški)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prekršajni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3219/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-3219/20, rješavajući apelaciju "AT Kerametal" d.o.o. Ljubuški, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "AT Kerametal" d.o.o. Ljubuški protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 Pr 033761 19 Pžp od 16. juna 2020.

godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. "AT Kerametal" d.o.o. Ljubuški (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Tomislav Zelić, advokat iz Ljubuškog, podnio je 28. augusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 63 0 Pr 033761 19 Pžp od 16. juna 2020. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenim rješenjem Kantonalnog suda, apelant i V.Č., kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, oglašeni su odgovornim zbog prekršaja iz člana 4. stav

1. Zakona o deviznom poslovanju, te su isti kažnjeni novčanom kaznom i to apelant i odgovorna osoba kod apelanta u novčanom iznosu preciziranom izrekom osporenog rješenja. Obavezani su apelant i odgovorna osoba na plaćanje troškova postupka u paušalnom iznosu.

3. U obrazloženju osporenog rješenja, Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa (zapisnik o izvršenoj kontroli od 13. novembra 2017. godine, te dopuna zapisnika od 28. novembra 2017. godine) proističe da su izvršenom inspekcijskom kontrolom i popisom stanja gotovine u blagajni apelanta u maloprodajnom objektu benzinske pumpe utvrđena strana sredstva plaćanja u novčanom iznosu, koja sredstva potječu od prodaje robe. Kantonalni sud je istakao da ni apelant niti odgovorna osoba kod apelanta ne čine spornim da je u blagajni benzinske pumpe zatečen navedeni iznos, ali isti pri tome neosnovano ističu da se radi o iznosu novca koji pripada mjenjačnici okrivljene pravne osobe, koja ima odobrenje za obavljanje mjenjačkih poslova i koja posluje u istom objektu, te da je stvar apelanta gdje će držati navedeni novac. Kantonalni sud je istakao da, po ocjeni ovog suda, prednji navodi su neosnovani iz razloga što odredba člana 5. Ugovora o obavljanju mjenjačkih poslova, koji je zaključen između Raiffeisen Bank d.d. BiH i apelanta dana 20. augusta 2014. godine, propisuje da je apelant, kao ovlašteni mjenjač, dužan osigurati da se gotovina u konvertibilnim markama, strana gotovina po osnovi mjenjačkog poslovanja čuvaju odvojeno od sredstva od drugog poslovanja, pa su kao neosnovani odbijeni žalbeni navodi prema kojima pronađena sredstva potječu iz mjenjačkih poslova. Kantonalni sud je ukazao i da se shodno članu 84. Zakona o prekršajima žalbom ne može pobijati prvostepeno rješenje zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Kantonalni sud je naveo da, imajući u vidu težinu prekršaja i okolnosti pod kojima je došlo do počinjenja prekršaja, te iznos stranih sredstava plaćanja (80,00 HRK) koja su utvrđena kod apelanta, ponašanje apelanta i opće ekonomske prilike, te porodične prilike odgovorne osobe, kao i visinu kazne propisane za predmetni prekršaj (za pravnu osobu od 10.000,00 do 15.000,00 KM, a za odgovornu osobu od 2.500,00 do 3.000,00 KM), po ocijeni ovog suda, prvostepeni sud je prilikom odlučivanja o visini prekršajnih sankcija, precijenio otežavajuće okolnosti na strani apelanta i odgovorne osobe (ranija kažnjavanost), a potcijenio olakšavajuće okolnosti, te tako počinio bitnu povredu odredbe prekršajnog postupka (član 85. stav 1. tačka 7. Zakona o prekršajima), te izrekao nepravilnu prekršajnu sankciju. Kantonalni sud je naveo da je iz tih razloga ovaj sud, djelomičnim uvažavanjem žalbi apelanta i primjenom odredbi člana 19. i 91. stav 2. Zakona o prekršajima, preinačio prvostepeno rješenje u odnosu na prekršajnu sankciju. Kantonalni sud je ukazao da po ocijeni ovog suda, počinjenim prekršajem nisu prouzrokovane teže posljedice, a kod apelanta i njegove odgovorne osobe postoje olakšavajuće okolnosti koje ukazuje da se i blažom kaznom može postići svrha, radi čega je izrečena kazna ispod najmanje kazne propisane za prekršaj.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da je Kantonalni sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio pozitivno pravne propise. Apelant navodi da, kada bi se u konkretnom slučaju i prihvatilo postojanje prekršaja, opet sud nije realno odmjerio kaznu, niti je uzeo u obzir sve okolnosti koje imaju uticaja na vrstu i visinu prekršajnih sankcija.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivno pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3219/20 ("AT Kerametal" d.o.o. Ljubuški) | Sudska praksa | Aktio