Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2794/20 (Ž. R.)
Odluka donesena 24. 09. 2020.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2794/20
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
24. 09. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 24. septembra 2020. godine, u predmetu broj AP-2794/20, rješavajući zahtjev Živka Ristića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka e. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Živka Ristića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Živko Ristić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Rajko Stokić, advokat iz Doboja, podnio je 1. augusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 I 061927 20 Gž od 1. juna 2020. godine. Također, apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom se „odlaže izvršenje rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 I 061927 17 I od 27. novembra 2019. godine, do meritorne odluke Ustavnog suda po ovoj apelaciji“.
2. NLB banka a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) je protiv apelanta podnio prijedlog za izvršenje 10. januara 2017. godine. Tražilac izvršenja je u prijedlogu za izvršenje naveo da je sa apelantom zaključio Ugovor o dugoročnom nenamjenskom kreditu od 11. oktobra 2006. godine kojim je apelantu odobren kredit u iznosu od 50.000,00 KM sa rokom vraćanja od 10 godina. Nadalje, tražilac izvršenja je naveo da je radi obezbjeđenja novčanog potraživanja po navedenom ugovoru o kreditu pred Općinskim sudom u Gračanici u predmetu broj 027-0-V-06- 000-274 od 25. oktobra 2006. godine sa apelantom zaključio Sporazum o uknjižbi založnog prava na nekretninama apelanta pobliže navedenim u prijedlogu za izvršenje (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine) u korist tražioca izvršenja, radi naplate duga u ukupnom iznosu od 37.795,85 KM. Kao predmet i sredstvo izvršenja su predložene predmetne nekretnine.
3. Osnovni sud je donio Rješenje o izvršenju broj 85 0 I 061927 17 I od 1. oktobra 2018. godine kojim je odredio predloženo izvršenje.
4. Rješenjem Osnovnog suda broj 85 0 I 061927 17 I od 27. novembra 2019. godine odbijen je apelantov prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 1. oktobra 2018. godine.
5. Prilikom odlučenja Osnovni sud je imao u vidu odredbu člana 27. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) kojom je propisano da je izvršna isprava podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze, ocijenivši da je u konkretnom slučaju Sporazum stranaka zaključen pred Općinskim sudom u Gračanici izvršna isprava. Imajući u vidu navedeno, Osnovni sud je ocijenio da nije osnovan apelantov prigovor kojim je tražio da se odgodi izvršenje i stranke upute na parnični postupak, što je propisano u slučaju izvršenja na osnovu vjerodostojne isprave, istaknuvši da apelant u prigovoru nije naveo niti jedan od razloga koji sprečavaju izvršenje, a koji su navedeni u članu 47. ZIP.
6. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Okružni sud je donio Rješenje broj 85 0 I 061927 20 Gž od 1. juna 2020. godine kojim je žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.
13. Okružni sud je ispitujući žalbene prigovore u svjetlu prvostepenog rješenja zaključio da žalba nije osnovana. Pri tome, Okružni sud je naveo da je predmet konkretnog izvršnog postupka zahtjev tražioca izvršenja istaknut u prijedlog za izvršenje, da se prema apelantu kao izvršeniku sprovede izvršni postupak na osnovu izvršne isprave – Sporazuma zaključenog pred Općinskim sudom u Gradačcu od 25. oktobra 2006. godine, kojim su se stranke sporazumjele da se radi obezbjeđenja naplate duga po dugoročnom nenamjenskom kreditu, izvrši uknjižba založnog prava na predmetnim nekretninama izvršenika. Nadalje, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud rješenjem od 1. oktobra 2018. godine usvojio podneseni prijedlog za izvršenje, na koje je apelant blagovremeno podnio prigovor, navodeći da je platio veći dio duga, kao i da žirant G.B. još uvijek redovno plaća rate u iznosu od 88,25 KM od svoje plate, te da je stoga tražilac izvršenja suprotno zakonu vršio obračun kamata, ujedno ističući prigovor zastare predmetnog potraživanja i predlažući da se prigovor usvoji kao osnovan, a izvršenje odloži i postupak nastavi po odredbama ZPP-a. Okružni sud je naveo da je, odlučujući o podnesenom prigovoru apelanta, prvostepeni sud rješenjem od 27. novembra 2019. godine prigovor odbio kao neosnovan, uz obrazloženje da apelant u prigovoru nije naveo ni jedan razlog iz člana 47. ZIP-a koji bi spriječio provođenje izvršenja, kao i da je postupak pokrenut na osnovu izvršne isprave tako da nema mjesta prevođenju u parnicu.
7. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je ocijenio da je pravilan stav prvostepenog suda prilikom donošenja pobijanog rješenja o neosnovanosti istaknutog prigovora apelanta, jer razlozi koje je naveo apelant u izjavljenom prigovoru nisu predviđeni članom 47. stav 1. tačke od 1. do 10. ZIP-a. Pri tome, Okružni sud je istaknuo da je tražilac izvršenja u odgovoru na prigovor i odgovoru na žalbu, osnovano ukazao da u konkretnom slučaju nije osnovan prigovor zastare predmetnog potraživanja koji je istakao apelant, jer je izvršnom ispravom utvrđena dospjelost potraživanja od 10 godina u skladu sa zaključenim sporazumom stranaka, a pored toga izvršenik u svom prigovoru potvrđuje da je platio veći dio duga, kao i da njegov žirant G.B. još uvijek redovno plaća rate spornog kredita u iznosu od 88,25 KM. Obzirom da apelant ni uz prigovor, a ni uz žalbu nije dostavio prvostepenom sudu bilo kakav dokaz da je platio dugovani iznos, te kako u svom prigovoru nije naveo nijedan od razloga iz člana 47. ZIP-a koji bi spriječio izvršenje, Okružni sud je zaključio da je žalba neosnovana.
8. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije. Apelant smatra da mu je pravo na pravično suđenje povrijeđeno, u suštini, zbog proizvoljne primjene relevantnih procesnih i materijalnih zakonskih propisa i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. S tim u vezi, apelant navodi da je Okružni sud osporenim rješenjem odbio prigovor zastare proizvoljnom primjenom i tumačenjem člana 47. stav 1. tačka 4. i 10. ZIP-a, te odredbe člana 371. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), umjesto da primjeni čl. 360, 372. stav 2, 373. i 379 ZOO. Apelant je istaknuo da se u konkretnom slučaju radi o povremenim potraživanjima koji se, saglasno ugovoru, plaćaju u anuitetima kojima se u jednakim, unaprijed određenim, povremenim iznosima, otplaćuje glavnica i kamata, na koje otplate u pogledu zastare se primjenjuje odredba člana 372. stav 2, u vezi sa članom 373. ZOO-a, a ne odredba člana 371 ZOO-a, kako je drugostepeni sud u pobijanom rješenju proizvoljno zaključio, što ima za posljedicu kršenje principa pravne sigurnosti. Apelant je ukazao na praksu Ustavnog suda zauzetu u predmetu AP-452/17. Povredu prava na dom i imovinu vidi u činjenici da će biti lišen prava da mirno uživa i koristi imovinu koja je bila predmet obezbjeđenja po sudskom poravnanju od 25. oktobra 2006. godine. Na kraju, apelant je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će obustaviti izvršenje Rješenja o izvršenju broj 85 0 I 061927 17 I od 27. novembra 2019. godine, do okončanja postupka koji se vodi u Ustavnom sudu.
9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
10. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
11. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP 464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP 774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava.
12. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da apelant traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom se „odlaže izvršenje rješenja o izvršenju Osnovnog suda […] od 27. novembra 2019. godine, do meritorne odluke Ustavnog suda po ovoj apelaciji“. Iz navedenog proizilazi da apelant traži obustavu izvršenja pravosnažnog rješenja o izvršenju Osnovnog suda kojim je dozvoljeno izvršenje na njegovim nekretninama, a zbog neisplaćenog kredita na kojima je, na osnovu sporazuma zaključenog pred Općinskim sudom u Gračanici od 25. oktobra 2006. godine, izvršena uknjižba založnog prava na predmetnim nekretninama. S tim u vezi Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelant naveo kao osnov za donošenje privremene mjere, a to su navodi koje se tiču merituma predmeta budući da apelant ničim drugim nije obrazložio razloge za donošenje privremene mjere, ne predstavljaju razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je konačna i izvršna, odnosno ne predstavljaju razloge i dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u okolnostima konkretnog slučaja u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
13. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević