Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2334/19 (M. B.)
Odluka donesena 14. 10. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Građanski postupak
- Pasivna legitimacija
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja
- Zakon o izmjeni Zakona o obligacionim odnosima
- Zakon o izmjenama Zakona o obligacionim odnosima
- Zakon o obligacionim odnosima · čl. 6
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja
- Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja
Predmeti (1)
AP-2334/19
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2334/19, rješavajući apelaciju Mirnela Begića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Mirnela Begića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 127 0 Mal 049940 16 Gž od 26. juna 2018. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Tuzli koji je dužan da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mirnel Begić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića podnio je 30. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 127 0 Mal 049940 18 Rev od 21. februara 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 127 0 Mal 049940 16 Gž od 26. juna 2018. godine i Presude Općinskog suda u Banovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 127 0 Mal 049940 13 Mal od 4. februara 2016. godine. Apelant je dopunio apelaciju podneskom od 14. septembra 2020. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Apelant je prije podnošenja ove apelacije, 28. augusta 2018. godine, podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 127 0 Mal 049940 16 Gž od 26. juna 2018. godine, kao i zbog dužine trajanja postupka, a povodom koje je Ustavni sud donio Odluku broj AP 2792/17 od 13. februara 2019. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je ovu apelaciju, zavedenu pod brojem AP 4896/18, u odnosu na dužinu trajanja postupka odbacio zbog toga što se radi o istom pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje. Međutim, o dijelu apelacije kojom je osporavana Presuda Kantonalnog suda broj 127 0 Mal 049940 16 Gž od 26. juna 2018. godine Ustavni sud nije odlučivao.
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općine Banovići (u daljnjem tekstu: tužena) zatraženo je 20. augusta 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju.
4. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 1. septembra 2020. godine, a tužena 28. augusta 2020. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Presudom Općinskog suda broj 127 0 Mal 49940 13 Mal od 4. februara 2016. godine usvojen je apelantov tužbeni zahtjev, pa je obavezana tužena da apelantu na ime naknade materijalne štete isplati ukupni iznos od 1.346,00 KM zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka (sve bliže opisano u izreci navedene presude).
7. U obrazloženju presude Općinski sud je istakao da među parničnim strankama nije sporno da je apelantovo stado ovaca napadnuto na njegovom privatnom posjedu, tj. toru u neposrednoj blizini kuće gdje stanuje apelant. Nadalje je naveo šta proizlazi iz izvedenih dokaza (bliže opisano u obrazloženju presude), odnosno da su psi lutalice napali apelantovo stado ovaca u neposrednoj blizini kuće gdje stanuje apelant, da je o navedenom događaju obaviještena Policijska stanica Banovići, čiji su uposlenici izašli na teren i potvrdili napad i broj uginulih i povrijeđenih ovaca, te da su radnici Veterinarske satnice Banovići također sačinili zapisnik o nastaloj šteti, iz čijeg sadržaja proizlazi da su uginule tri ovce, jedno janje, jedna ovca je teže povrijeđena, ali je i ona naknado uginula. Također, Općinski sud je istakao da je nalazom i mišljenjem vještaka veterinarske struke utvrdio visinu predmetne štete (sve bliže opisano u obrazloženju presude).
8. Općinski sud je naveo da se odgovornost tužene zasniva na odredbama čl. 27, 28, 29. i 30. Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja i odredbama čl. 3, 5. i 6. Zakona o komunalnim djelatnostima Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Zakon o komunalnim djelatnostima). Naime, navedene odredbe Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja propisuju načine zaštite napuštenih i izgubljenih životinja, obavezu osiguranja adekvatnog smještaja, te određuju da se skloništa i higijenski servisi finansiraju iz budžeta entiteta, kantona, gradova i općina, dok navedene odredbe Zakona o komunalnim djelatnostima propisuju da općine osiguravaju obavljanje komunalnih djelatnosti određenih tim zakonom, a te djelatnosti su, između ostalog, i obavljanje kafilerijskih poslova (poslovi uklanjanja pasa lutalica, eutanazija i neškodljivo uklanjanje životinjskih leševa s javnih površina). Općinski sud je ukazao da iz navedenih odredaba jasno proizlazi da je općina obavezna i odgovorna za obavljanje poslova uklanjanja pasa lutalica, da se iz njenog budžeta finansira zbrinjavanje i smještaj napuštenih i izgubljenih životinja, a iz čega proizlazi i pasivna legitimacija tužene u ovom postupku. U vezi s tim je ukazao da tužena u konkretnom slučaju odgovara po principu odgovornosti u vezi s vršenjem poslova od općeg interesa shodno članu 184. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), kojom je propisano da organizacije koje vrše komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovno vrše svoju uslugu. S obzirom na to da je tužena dužna da osigura obavljanje komunalnih djelatnosti u koju spadaju i poslovi uklanjanja pasa lutalica (shodno navedenim odredbama Zakona o komunalnim djelatnostima), a koju obavezu je propustila da izvrši bez opravdanog razloga, Općinski sud je istakao da je tužena odgovorna za naknadu štete apelantu koju je pretrpio napadom pasa lutalica na njegovo stado ovaca.
9. U vezi s odlukom o troškovima postupka, Općinski sud je istakao da se ona zasniva na odredbi člana 386. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) u skladu s važećom advokatskom tarifom. Nadalje je istakao od čega se sastoje troškovi tužioca (bliže opisano u obrazloženju presude), odnosno da ukupno iznose 1.112,50 KM. Međutim, označena vrijednost spora je 2.000,00 KM, a apelantu je dosuđeno 1.346,00 KM, pa je Općinski sud ukazao da apelant nije uspio u potpunosti u parnici nego djelimično, tj. u procentu od 67,30%, pa mu je dosudio ukupno na ime troškova iznos od 748,71 KM (67,30% od 1.112,50 KM).
10. Presudom Kantonalnog suda broj 127 0 Mal 049940 16 Gž od 26. juna 2018. godine apelantova žalba je odbijena, a žalba tužene uvažena i prvostepena presuda preinačena tako što je apelantov tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti odbijen.
11. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da nije sporno da se štetni događaj desio, da su se tom prilikom apelantove ovce nalazile u njegovom toru u neposrednoj blizini njegove kuće u kojoj živi, te da apelant tužbeni zahtjev zasniva na činjenici da su mu štetu nanijeli psi lutalice, nalazeći tuženu odgovornom za to. U vezi s tim je istakao da u takvom stanju stvari nema odgovornosti tužene za predmetnu štetu pripisujući joj propuste u uklanjanju pasa lutalica, niti ima njenih propusta koji bi je činili odgovornom za štetni događaj u konkretnom slučaju jer se štetni događaj desio na privatnom posjedu, a ne na javnoj površini. Naime, prema odredbama člana 3. tačka 13. i „člana 4. tačka 13.“ Zakona o komunalnim djelatnostima, pod obavljanjem kafilerijskih poslova kao komunalne djelatnosti tužene podrazumijevaju se poslovi uklanjanja pasa lutalica, eutanazija i neškodljivo uklanjanje životinjskih leševa s javnih površina. Kantonalni sud je istakao da navedena odredba ima dovoljno jasno značenje da općina nema obavezu obavljanja tih poslova van javnih površina, pa za štete koje nastupe napadom pasa lutalica van tih površina nema ni njene odgovornosti za njihovu naknadu. U vezi s tim je istakao da se u konkretnom slučaju štetni događaj desio u toru „tuženog“ (greška, treba da piše apelantovom toru) što prigovor tužene o nedostatku njene pasivne legitimacije u konkretnoj pravnoj stvari čini osnovanim. Kantonalni sud je istakao da se iz toga izvodi zaključak da je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je apelantov tužbeni zahtjev cijenio osnovanim.
12. Također je istakao da apelant nije uspio u sporu, pa je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti odbijen, a slijedom toga i njegova žalba, kojom je osporavana odluka o troškovima postupka.
13. Rješenjem Vrhovnog suda broj 127 0 Mal 049940 18 Rev od 21. februara 2019. godine odbačena je apelantova revizija.
14. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je istakao da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude (1.346,00 KM) ne prelazi imovinski cenzus iz člana 237. stav 2. ZPP-a, pa revizija u smislu te zakonske odredbe nije dopuštena. Nadalje je istakao da je apelant predložio dopuštanje revizije u skladu s odredbom člana 237. stav 3. ZPP-a. Međutim, prema stavu 5. navedenog člana, apelant je bio dužan određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti druge razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, što nije učinio, zbog čega apelantov prijedlog nije usvojen.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
15. Apelant smatra da mu je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
16. Apelant je istakao, između ostalog, da drugostepeni i revizioni sud nisu cijenili dokaze kako to predviđa član 8. ZPP-a, te da prilikom donošenja presude drugostepeni sud nije naveo činjenice koje je utvrdio, zašto i kako ih je utvrdio, te kako ih je cijenio, a što izričito predviđa član 191. stav
4. ZPP-a. Nadalje je istakao da je prilikom donošenja osporene presude drugostepeni sud proizvoljno primijenio materijalno pravo. Naime, za štetu koju psi lutalice pričine građanima na teritoriji općine odgovara općina zbog propusta u obavljanju djelatnosti sakupljanja i zbrinjavanja napuštenih životinja, i to po kriterijima presumpirane krivnje, a shodno odredbama ZOO-a, te odredbama čl. 27, 28, 29. i 30. Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja i odredbama čl. 3, 5. i 6. Zakona o komunalnim djelatnostima. Također je istakao da odgovornost tužene za predmetni događaj proizlazi i iz stava Vrhovnog suda u Presudi broj 33 O P 040549 16 Rev od 5. decembra 2017. godine (koju odluku nije dostavio uz apelaciju), kao i Odluke Ustavnog suda broj AP 5461/14 od 3. februara 2016. godine, pa da postupanje revizionog suda i drugostepenog suda dovodi do „različite sudske prakse, nejednakosti u postupanju i pravne sigurnosti“.
17. Pored navedenog, apelant je istakao da je prvostepeni sud donio pogrešnu odluku o troškovima predmetnog parničnog postupka. Naime, u konkretnom slučaju ne radi se o apelantovom djelimičnom uspjehu jer je prvostepeni sud u cijelosti usvojio apelantov smanjeni tužbeni zahtjev, a koji je u konačnici preciziran po provedenom vještačenju vještaka veterinarske struke, pa je trebao srazmjerno takvom uspjehu u sporu (preciziranom i dosuđenom tužbenom zahtjevu) i obavezati tuženu na naknadu troškova postupka.
18. U dopuni apelacije apelant je ukazao na presude Vrhovnog suda br. 33 0 Mal 063457 19 Rev od 9. juna 2020. godine i 33 0 Mal 037610 17 Rev od 19. februara 2019. godine (koje je i dostavio uz dopunu apelacije), ističući da je u navedenim odlukama povodom istog pravnog pitanja donesena drugačija odluka (usvojeni tužbeni zahtjevi radi naknade štete koju su prouzrokovali psi lutalice) nego u odlukama osporenim predmetnom apelacijom.
b)Odgovor na apelaciju
19. Kantonalni sud je istakao da pred tim sudom nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, niti pravo na imovinu, pa smatra da je apelacija u konkretnom slučaju neosnovana i da je treba odbiti.
20. Tužena je istakla da apelant nije ponudio relevantne argumente kojim bi opravdao tvrdnju da je u konkretnom slučaju na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava. Tužena smatra da nije bilo povrede prava koje apelant navodi, te da je odluka sudova u konkretnoj pravnoj stvari zasnovana na zakonu, pa predlaže da Ustavni sud odbaci apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu.
V.Relevantni propisi
21. Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja („Službeni glasnik BiH“ br. 25/09 i 9/18). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja („Službeni glasnik BiH“ broj 25/09) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi: Član 28. st. 4. i 5.
(Skloništa za životinje) […] (4) Sklonište za životinje osniva fizičko ili pravno lice, jedinica lokalne samouprave, općina, grad, kanton ili entitet.
(5) Nadležni upravni organ kantona, grada ili općine izdaje dozvolu za formiranje skloništa za životinje, na osnovu uputstva koje propisuje nadležno ministarstvo, a na prijedlog Ureda, te vodi upisnik skloništa za životinje.
Član 30. stav 1. tačka a.
(Finansiranje skloništa i higijenskih servisa) Skloništa i higijenski servisi finansiraju se iz:
a)budžeta entiteta, kantona, gradova i općina;
[…]
22. Zakon o komunalnim djelatnostima („Službene novine Tuzlanskog kantona“ br. 11/05, 7/07, 8/12 i 14/13). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o komunalnim djelatnostima („Službene novine Tuzlanskog kantona“ br. 11/05, 7/07 i 8/12) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
II - KOMUNALNE DJELATNOSTI
Član 3. tačka 13.
(Komunalne djelatnosti) Komunalne djelatnosti u smislu ovog zakona su:
[…] 13. obavljanje kafilerijskih poslova;
[…] Član 4. stav 1. tačka 13.
(Značenje pojmova) (1) Pojmovi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju slijedeće značenje:
1. […]
13. Pod obavljanjem kafilerijskih poslova podrazumijevaju se poslovi uklanjanja pasa lutalica, eutanazija i neškodljivo uklanjanje životinjskih leševa sa javnih površina;
[…]
IV - OBEZBJEĐENJE OBAVLJANJA KOMUNALNIH
DJELATNOSTI
Član 6. stav 1.
(1) Općine obezbjeđuju obavljanje komunalnih djelatnosti određenih ovim zakonom.
[…]
23. Zakon o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, „Službeni list RBiH“ br. 2/92, 13/93 i 13/94 i „Službene novine Federacije BiH“ br. 29/03 i 42/11). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Odgovornost u vezi sa vršenjem poslova od opšteg interesa Član 184.
Organizacije koje vrše komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovno vrše svoju uslugu.
VI.Dopustivost
24. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
25. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
26. Ustavni sud zapaža da apelant u konkretnom slučaju, između ostalog, osporava i Rješenje Vrhovnog suda broj 127 0 Mal 049940 18 Rev od 21. februara 2019. godine (koje je apelant primio 18. aprila 2019. godine, a predmetna apelacija je podnesena 30. maja 2019. godine) kojim je apelantova revizija odbačena kao nedopuštena. Slijedom navedenog, konačna odluka u ovom predmetu je Presuda Kantonalnog suda broj 127 0 Mal 049940 16 Gž od 26. juna 2018. godine, kojom je meritorno odlučeno o apelantovom tužbenom zahtjevu, pa će Ustavni sud apelantove navode ispitati u odnosu na tu presudu. Ustavni sud podsjeća da je u tački 2. ove odluke već konstatirao da je apelant prije podnošenja ove apelacije podnosio apelaciju protiv navedene presude Kantonalnog suda od 26. juna 2018. godine, pa će Ustavni sud kao relevantan datum podnošenja apelacije uzeti u obzir datum kada je podnesena apelacija u predmetu broj AP 4896/18. Naime, apelant je navedenu presudu Kantonalnog suda zaprimio 17. augusta 2018. godine, a apelaciju u predmetu broj AP 4896/18 je podnio 28. augusta 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je to propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
28. Apelant smatra da mu je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
30. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
31. Ustavni sud konstatira da se predmetni parnični postupak odnosi na naknadu štete, dakle na predmet građanskopravne prirode, iz čega proizlazi da apelant u predmetnom postupku uživa garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
32. Apelant smatra da mu je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje i zbog toga što je Kantonalni sud u konkretnom predmetu proizvoljno primijenio materijalno pravo. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud odbio apelantov tužbeni zahtjev smatrajući da iz odredbe člana 3. tačka 13. i člana 4. stav 1. tačka 13. Zakona o komunalnim djelatnostima proizlazi da općina nema obavezu da uklanja pse lutalice van javnih površina, pa s obzirom na to da se predmetni štetni događaj desio na privatnom posjedu, a ne na javnoj površini, da je prigovor tužene o nedostatku njene pasivne legitimacije osnovan.
33. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi razmatrao isto pravno pitanje u predmetu broj AP 5250/18 (Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5250/18 od 4. juna 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Naime, u navedenoj odluci Ustavni sud je u vezi s odredbom člana 4. stav 1. tačka 13. Zakona o komunalnim djelatnostima istakao „da su navedenom zakonskom odredbom definirani kafilerijski poslovi, i to: uklanjanje pasa lutalica, eutanazija i neškodljivo uklanjanje životinjskih leševa s javnih površina. Iz navedene zakonske formulacije jasno proizlazi da obaveza uklanjanja pasa lutalica nije ograničena isključivo na javne površine, već se to ograničenje odnosi na obavezu uklanjanja životinjskih leševa. Dakle, navedena zakonska odredba stipulira generalnu obavezu uklanjanja pasa lutalica, što omogućava da se ostvari ratio legis zaštite životinja i njihovo smještanje u odgovarajuća skloništa, sa jedne strane, i zaštite stanovništva, inter alia, i od eventualnih napada pasa lutalica, kakav je i predmetni slučaj, sa druge strane.“ (stav 25).
34. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je u citiranoj odluci zaključio da je osporena odluka Kantonalnog suda zasnovana na proizvoljnoj primjeni odredbe člana 4. stav 1. tačka 13. Zakona o komunalnim djelatnostima. Stoga, Ustavni sud smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
35. Imajući u vidu da je o identičnom pravnom pitanju, mutatis mutandis, raspravljano u predmetu broj AP 5250/18, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja merituma konkretne odluke u pogledu apelantovih navoda poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci, slijedom čega Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u odnosu na primjenu prava jer je Kantonalni sud proizvoljno primijenio član 4. stav 1. tačku 13. Zakona o komunalnoj djelatnosti kada je zaključio da tužena u konkretnom slučaju nije pasivno legitimirana jer se predmetni štetni događaj desio na privatnom posjedu, a ne na javnoj površini.
36. U skladu s navedenim, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je potrebno ukinuti osporenu presudu Kantonalnog suda i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.
Ostali navodi
37. S obzirom na zaključak Ustavnog suda da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje zbog proizvoljne primjene materijalnog prava, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati i ostale apelantove navode koji se odnose na povredu prava na pravično suđenje (proizvoljno utvrđeno činjenično stanje, povreda principa pravne sigurnosti itd.) iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom parničnom postupku povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je Kantonalni sud proizvoljno primijenio član 4. stav 1. tačku 13. Zakona o komunalnoj djelatnosti kada je zaključio da tužena u konkretnom slučaju nije pasivno legitimirana jer se predmetni štetni događaj desio na privatnom posjedu, a ne na javnoj površini.
39. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević