Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3256/20 (VODOSKOK d.o.o.)

Odluka donesena 28. 10. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Javne nabavke
  • Troškovi postupka
  • Upravni spor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3256/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-3256/20, rješavajući apelacije VODOSKOK d.o.o., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio VODOSKOK d.o.o. protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 030693 20 Uvp od 30. juna 2020. godine, Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 030693 18 U od 7. maja 2020. godine, Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 030840 20 Uvp od 16.

juna 2020. godine i Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 030840 19 U od 23. aprila 2020.godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-3256/20

1. VODOSKOK d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tomislavgrada, kojeg zastupa Jerko Čilić, advokat iz Ljubuškog, podnio je 2. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu Sud BiH) broj S1 3 U 030693 20 Uvp od 30. juna 2020. godine i Presude Suda BiH broj S1 3 U 030693 18 U od 7. maja 2020. godine.

2. Osporenom presudom Suda BiH od 30. juna 2020. godine odbijen je zahtjev za preispitivanje sudske odluke- Presude vijeća za upravne sporove Suda BiH broj S1 3 U 030693 18 U od 7. maja 2020. godine, kojom je odbijena tužba apelanta radi poništenja Rješenja tuženog Ureda za razmatranje žalbi BiH broj: JN2-03-07-1-988-8/18 od 20. septembra 2018. godine. Rješenjem tuženog je uvažena žalba apelanta i poništena Odluka o izboru najpovoljnijeg ponuđača broj 02-05-1853/18 od 28. juna 2018. godine, usvojen zahtjev apelanta za povrat uplaćenih sredstava na ime naknade za pokretanje žalbenog postupka u novčanom iznosu kao i zahtjev za naknadu troškova zastupanja (sastava žalbe) u novčanom iznosu, dok je u ostalom dijelu postavljeni zahtjev odbijen kao neosnovan, te je obavezan ugovorni organ na uplatu istih.

2. AP-3257/20

3. Apelant, kojeg zastupa Jerko Čilić, advokat iz Ljubuškog, podnio je 2. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Suda BiH broj S1 3 U 030840 20 Uvp od 16. juna 2020. godine i Presude Suda BiH broj S1 3 U 030840 19 U od 23. aprila 2020.godine.

4. Osporenom presudom Suda BiH od 16. juna 2020. godine odbijen je zahtjev za preispitivanje sudske odluke- Presude vijeća za upravne sporove Suda BiH broj S1 3 U 030840 19 U od 23. aprila 2020. godine, kojom je odbijena tužba apelanta radi poništenja Rješenja tuženog Ureda za razmatranje žalbi BiH broj: JN2-03-07-1-1073-9/18 od 18. oktobra 2018. godine. Rješenjem tuženog je uvažena žalba apelanta i poništena Odluka o poništenju postupka javne nabavke broj: 101-10.821/18 DŽS od 25. jula 2018. godine, te je uvažen i zahtjev apelanta za povrat uplaćenih sredstava na ime naknade za pokretanje žalbenog postupka u novčanom iznosu kao i zahtjev za naknadu troškova zastupanja u novčanom iznosu, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen kao neosnovan.

5. U obrazloženjima osporenih odluka, Sud BiH je naveo da je vijeće za upravne sporove Suda BiH postupilo u skladu sa zakonom kada je odbilo tužbe apelanta podnesene protiv osporenih rješenja, te je za svoje odluke dalo jasne i potpune razloge. Navedeno iz razloga što je u upravnom postupku apelant uspio sa žalbom u cijelosti, jer su tuženi osporenim rješenjima poništili odluke, te je usvojen zahtjev apelanta za povrat plaćenih sredstava na ime naknade za pokretanje žalbenog postupka u novčanim iznosima, kao i zahtjevi za naknadu troškova za sastav žalbe u novčanim iznosima. Sud BiH je naveo da je, imajući u vidu da je u žalbenom postupku zahtjev apelanta i bio opredijeljen na poništenje rješenja, to je pravilno zaključeno da se u predmetnim slučajevima radi o neprocjenjivim predmetima, odnosno o predmetima kojima se ne može odrediti vrijednost, bez obzira što je, kako apelant ističe, poznata vrijednost spora u kome su relevantne odredbe člana 18. stav 2. i 33. Advokatske tarife. Sud BiH je naveo da je u skladu sa navedenim članom, za podneske kojima se pokreće upravni postupak u neprocjenjivim predmetima (o kakvim predmetima je ovdje i riječ jer su bili usmjereni na poništenje rješenja), nagrada iznosi 80 bodova, a kako vrijednost boda iznosi 3 KM, to uvećano za iznos PDV-a iznosi kako je bliže navedeno u rješenjima tuženih. Sud BiH je zaključio da je u predmetnim postupcima apelant uspio sa žalbama i u odnosu na njih je ostvario pravo na naknadu za sastav žalbe u skladu sa važećom Tarifom. Sud BiH je naveo da su i po shvatanju apelacionog vijeća nesporni navodi zahtjeva da postoji vrijednost ponuda u javnoj nabavci, koja vrijednost je jedan od faktora za dodjelu nabavke. Međutim, ista ne može biti osnov za određivanje vrijednosti spora, jer je i u žalbenom postupku, a zatim i u tužbi, zahtjev usmjeren ka poništenju akta i odluke, zbog njihove eventualne nezakonitosti, a nema zahtjeva koji bi se odnosio na utvrđenje ili osporavanje vrijednosti i visine konkretne ponude u konkretnom postupku javne nabavke, zbog čega se vrijednost spora ne može ni procijeniti. Sud BiH je naveo da prava apelanta garantovana članom 13. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda nisu povrijeđena iz razloga što je u skladu sa važećim zakonom apelantu bilo omogućeno da ulaže pravni lijek na prvostepena rješenja ugovornog organa, te mu je omogućen pristup sudu kroz podnošenje tužbi kojima je pokrenuo upravne sporove, kao i podnošenje zahtjeva za preispitivanje sudskih odluka.

Spajanje predmeta

6. S obzirom na to da se je navedene apelacije podnio isti apelant i zasnivaju se na istim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3256/20.

Apelacioni navodi

7. U navedenim apelacijama apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da je Sud BiH, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo. Apelant se pozvao i na povredu nekih drugih ustavnih prava (prava na djelotvoran pravni lijek) ali te navode nije posebno obrazlagao, niti argumentirao, već ih je zasnovao na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni pozitivno pravnih propisa. Apelant je naveo da se povreda prava na pravično suđenje ogleda u činjenici da je Sud BiH povrijedio odredbe Zakona o parničnom postupku, proizvoljnim (apsolutno nezakonitim) tumačenjem njegovih odredbi i Advokatske tarife koje regulišu troškove postupka na štetu apelanta. Apelant navodi da se povreda prava na imovinu ogleda u činjenici da je došlo do umanjenja imovine apelanta kroz proizvoljno tumačenje zakonskih propisa, te je apelant dobio znatno manji iznos nego što mu pripada od prouzročenih mu troškova.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant poziva u svojim apelacijama, odnose u suštini, na način na koji je utvrđeno činjenično stanje i kako su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je Sud BiH u obrazloženju osporenih odluka dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Stoga, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatima postupaka u kojim su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3256/20 (VODOSKOK d.o.o.) | Sudska praksa | Aktio