Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3404/20 (Z. K.)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Isplata duga
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3404/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. listopada 2020. godine, u predmetu broj AP-3404/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela Zijada Kurbegović, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Zijada Kurbegović Rješenja Kantonalnoga suda u Novome Travniku broj 46 0 I 091533 20 Gži od 19. kolovoza 2020. godine, Rješenja Općinskoga suda u Bugojnu broj 46 0 I 091533 20 I 3 od 11. svibnja 2020. godine i Rješenja Općinskoga suda u Bugojnu broj 46 0 I 091533 19 I 2 od 13. studenoga 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Zijada Kurbegović (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Gornjega Vakufa, koju zastupa Melhisa Šabić, odvjetnica iz Gornjega Vakufa, podnijela je 15. rujna 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Novome Travniku (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 46 0 I 091533 20 Gži od 19. kolovozu 2020. godine, Rješenja Općinskoga suda u Bugojnu (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) broj 46 0 I 091533 20 I 3 od 11. svibnja 2020. godine i Rješenja Općinskoga suda broj 46 0 I 091533 19 I 2 od 13. studenoga 2019. godine. Također, apelantica je podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud privremeno odložio postupak ovrhe.

2. Rješenjem o ovrsi Općinskoga suda od 29. svibnja 2019. godine dozvoljeno je provođenje ovrhe protiv apelantice, radi naplate novčanoga potraživanja u određenome iznosu, sa zakonskom zateznom kamatom, a ovrha je određena pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnih stvari apelantice, te prijenosom iznosa dobivenoga prodajom na račun tražitelja ovrhe (ZiraatBank BH d.d. Sarajevo).

3. Osporenim rješenjem o promjeni predmeta i sredstva ovrhe Općinskoga suda od 13. studenoga 2019. godine sud je usvojio prijedlog tražitelja ovrhe o promjeni predmeta i sredstva ovrhe, na način što se mijenja rješenje o ovrsi u dijelu koji se odnosi na dozvoljeno sredstvo i predmet ovrhe, pa je umjesto popisa, procjene i prodaje pokretnih stvari apelantice, određena ovrha pljenidbom 1/3 plaće apelantice, te određeno da ako plaća prelazi iznos od 1.000,00 KM onda će se pljenidba na tomu dijelu izvršiti u iznosu od 2/3 plaće apelantice, koju ostvaruje kod poslodavca (Vlada Srednjo-bosanskoga kantona), te prijenosom zaplijenjenoga iznosa plaće na ime glavnoga duga i sudskih troškova na račun tražitelja ovrhe, dok je u ostalome dijelu rješenje o ovrsi od 29. svibnja 2019. godine ostalo na snazi,

4. Osporenim rješenjem Općinskoga suda od 11. svibnja 2020. godine odbijen je prigovor apelantice izjavljen protiv rješenja Općinskoga suda od 13. studenoga 2019. godine, i rješenje je u cijelosti održano na snazi.

5. Osporenim rješenjem Kantonalnoga suda od 19. kolovoza 2020. godine priziv apelantice je odbijen kao neutemeljen i potvrđeno je rješenje Općinskoga suda od 11. svibnja 2020. godine.

6. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da je tražitelj ovrhe 24. svibnja 2019. godine podnio sudu prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – mjenice protestirane kod ovoga suda 12. lipnja 2018. godine, predlažući ovrhu na pokretnim stvarima apelantice. Kantonalni je sud istakao da je sud zaključkom od 9. listopada 2019. godine obavijestio tražitelja ovrhe da prilikom izlaska na lice mjesta sudski ovršitelj nije našao pokretne stvari koje bi mogle biti predmetnom pljenidbe i popisa, te da je pozvan tražitelj ovrhe da u roku od tri mjeseca predloži da se pljenidba ponovno provede. Kantonalni je sud istakao da je podneskom od 5. studenoga 2019. godine tražitelj ovrhe predložio promjenu predmeta i sredstva ovrhe, tako da se izvršenje provede na plaći koju apelantica ostvaruje, te je Općinski sud usvojio prijedlog tražitelja ovrhe i donio rješenje o promjeni predmeta i sredstva ovrhe. Kantonalni je sud istakao da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio prigovor kao neutemeljen, jer je odredbom čl. 8. st. 1. Zakona o ovršnome postupku određeno da sud rješenjem određuje ovrhu onim sredstvom i na onome predmetu koji su naznačeni u ovršnome prijedlogu, a stavkom 3. istoga članka je određeno da ako se rješenje o ovrsi na određenome predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražitelj ovrhe može radi namirenja svojega potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe, o čemu sud odlučuje posebnim rješenjem. Kantonalni je sud istakao da, budući da se pobijanim rješenjem mijenja sredstvo i predmet ovrhe, a ne temelj i visina potraživanja, to je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je dozvolio promjenu predmeta i sredstva ovrhe. Kantonalni je sud istakao da su navodi o tomu da se pred istim sudom vode dva ovršna postupka, i to protiv Agrocentra d.o.o. Gornji Vakuf neutemeljeni, iz razloga što je prvostupanjski sud izvršio uvid u drugi predmet i pravilno utvrdio da između istih stranaka i po istome zahtjevu ne teče ovršni postupak. Kantonalni je sud istakao da apelantica u prizivu osporava vjerodostojnu ispravu – mjenicu, koja je protestirana kod suda, kao ovršnu ispravu. Kantonalni je sud istakao da u ovome slučaju mjenica koja je protestirana kod suda je vjerodostojna isprava, a ne ovršna isprava, pa je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je dozvolio predloženu ovrhu. Kantonalni je sud istakao da, pošto je rješenje o ovrsi pravomoćno, onda se u ovoj fazi ovršnoga postupka navedena vjerodostojna isprava

– protestirana mjenica ne može osporavati.

Apelacioni navodi

7. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantica, u biti, smatra da su redoviti sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivnopravne propise. Apelantica u apelaciji istječe „da je jasno dokazano da tražitelj ovrhe nije iscrpio sve zakonske mogućnosti protiv glavnoga dužnika, i što iako su postupci ovrhe u tijeku, pokreće postupak protiv apelantice, zahtijevajući naplatu putem osobnih primanja.“.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelantica nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

11. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redoviti sudovi u obrazloženjima odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Kantonalnoga suda, Ustavni sud, nasuprot navodima apelantice, ne nalazi da su osporene odluke utemeljene na proizvoljnoj primjeni relevantnih odredaba Zakona o ovršnome postupku. Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njezine tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupaka u kojemu su donesene osporene odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

12. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. S obzirom na odluku Ustavnoga suda u ovome predmetu, nije neophodno posebno razmatrati zahtjev apelantice za donošenje privremene mjere.

14. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3404/20 (Z. K.) | Sudska praksa | Aktio