Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3269/20 (Interkomerc d.o.o. Mostar)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Isplata duga
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3269/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-3269/20, rješavajući apelaciju Interkomerc d.o.o. Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Interkomerc d.o.o. Mostar protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 58 0 Ps 145907 18 Rev od 9. juna 2020. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 145907 15 Pž od 10. januara 2018. godine i Presude Općinskog suda u Mostaru 58 0 Ps 145907 14 Ps od 25. augusta 2015. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Interkomerc d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Mladenka Puljić, advokat iz Mostara, podnio je 2. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 Ps 145907 18 Rev od 9. juna 2020. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 145907 15 Pž od 10. januara 2018. godine i Presude Općinskog suda u Mostaru 58 0 Ps 145907 14 Ps od 25. augusta 2015. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom presudom Vrhovnog suda, u cijelosti je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da mu tuženi Preduzeće za puteve d.d. Mostar isplati novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate. Obavezan je apelant isplatiti tuženom troškove postupka u novčanom iznosu.

3. U obrazloženju osporene presude, Vrhovni sud je naveo da je prvostepeni sud na osnovu provedenih dokaza zaključio da je između parničnih stranaka usmeno dogovoren pravni posao koji ima karakter ugovora o prometu roba i usluga u ime i za račun i na teret tuženog, a u korist treće osobe (H.Č.), a sve u skladu sa članovima 26, 28, 30, 31 i 32. stav 1. Zakon o obligacionim odnosima. Vrhovni sud je naveo da je prvostepeni sud također zaključio da su ovlaštene osobe apelanta i tuženog usmeno dogovorili pravni posao u prostorijama apelanta, na način što je tuženi naručio robu, građevni materijal i drugi materijal za izgradnju objekta H.Č. i isporuku iste, a za račun tuženog i na njegov teret u navedenom periodu, da računi i otpremnice glase na ime tuženog i da se isti tuženom tj. direktoru tuženog posredno uruče putem H.Č., kako bi ih tuženi platio apelantu po dogovoru, a potom se tuženi naplatio od H.Č. Prvostepeni sud je utvrdio da je sva roba apelanta u novčanoj vrijednosti navedenoj u obrazloženju presude preuzeta i isporučena H.Č. na njegovo gradilište u Blagaju, a u ime i za račun i na teret tuženog. Vrhovni sud je naveo da je u prvostepenom postupku utvrđeno da svi računi i otpremnice glase na tuženog, te da su svi knjiženi kod apelanta, a nisu knjiženi kod tuženog. Sud je utvrdio da su računi dostavljeni tuženom od strane apelanta i to direktoru tuženog. Vrhovni sud je naveo da je drugostepeni sud na osnovu provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja pred prvostepenim sudom izveo drugačiji zaključak u odnosu na zaključke prvostepenog suda, te je naveo da između apelanta i tuženog u pogledu predmetnog potraživanja nije postojao nikakav poslovni odnos. Vrhovni sud je naveo da po zaključku drugostepenog suda predmetna roba nije ni naručivana niti isporučena za potrebe društva tuženog nego za potrebe gradnje kuće H.Č. Vrhovni sud je naveo da nije zaključen ugovor o gradnji kuće između tuženog i H.Č., tako da nema nikakve obaveze tuženog za plaćanje predmetnih računa apelanta, jer ovu robu tuženi nije ni naručio niti primio. Vrhovni sud je naveo da prigovor apelanta da ne bi isporučivao robu a posebno ne nepoznatoj osobi i sebe izlagao trošku, kod činjenice da je i na ukupan iznos računa platio PDV, da nije došlo do dogovora za isporučenu robu, ne utiče na donošenje drugačijeg zaključka u vezi ove pravne stvari. Vrhovni sud je naveo i da nema uticaja na drugačije rješenje spora ni činjenica da se raniji direktor tuženog dogovarao sa apelantom da se roba isporuči H.Č. za gradnju kuće, jer robu nije preuzeo tuženi. Vrhovni sud je naveo da je roba, neovisno od tuženog, isporučena H.Č., koji je i potvrdio prijem robe pa ni u kojem slučaju, kako je pravilno zaključio drugostepeni sud, obaveza plaćanja robe ne može biti na strani tuženog, zbog čega je drugostepenom presudom tužbeni zahtjev apelanta pravilno odbijen.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant u apelacionim navodima kratko navodi tok postupka, ali ne obrazlaže u čemu vidi povrede navedenih prava.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud podsjeća da je konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3269/20 (Interkomerc d.o.o. Mostar) | Sudska praksa | Aktio