Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3322/20 (D. T. i drugi)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3322/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-3322/20, rješavajući apelacije Dženane Trtak i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Dženana Trtak, Nermana Kapić, Mustafa Kapić, Mustafa Agić i Lejla Schneider rođ. Agić protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 P 054189 16 Gž od 3. juna 2020. godine;

Enisa Alibalić protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 212941 18 Rsž od 12. juna 2020. godine;

DMD TRANSPORT d.o.o. Mostar protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 182522 18 Pž od 2. jula 2020. godine;

Pogrebno društvo "Sveti Mihovil" d.o.o. Vareš protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 079641 20 Gž od 17. juna 2020. godine;

Hamdija Hadžiibrahimbegović protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 P 004420 20 Gž 2 od 23. aprila 2020. godine, zato što su preuranjene.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-3322/20

1. Dženana Trtak, Nermana Kapić, Mustafa Kapić, Mustafa Agić i Lejla Schneider rođ. Agić (u daljnjem tekstu: prvoapelantica, drugoapelantica, trećeapelant, četvrtoapelant i petoapelantica ili apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Branko Mandrapa advokat iz Čapljine, podnijeli su 7. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 P 054189 16 Gž od 3. juna 2020. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Čapljini broj 53 0 P 054189 14 P od 18. februara 2016. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Mostaru od 3. juna 2020. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se utvrdi da su nasljednici iza umrlog M.K. u ostavinskom postupku broj O- 161/56, po načelu transmisije nasljedstva sa njegove kasnije umrle kćeri S.A., četvrtoapelant i petoapelantica i po načelu transmisije nasljedstva iza njegovog kasnije umrlog sina I.K., prvoapelantica, drugoapelantica i trećeapelant, svi sa po 1/32 dijela, pa su tuženi (M.K., H.K., Z.A. i E.A.) dužni trpiti da se sa pravom vlasništva na svim nekretninama upisanim u zemljišnoknjižnim ulošcima, bliže označenim u izreci prvostepene presude, uknjiže apelanti, svi sa po 1/32 dijela, odnosno svi kao suvlasnici sa po 1/64 dijela u zemljišnoknjižnom ulošku, bliže označenom u izreci prvostepene presude. Osim toga, odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se utvrdi da četvrtoapelantu i petoapelantici, kao nasljednicima S.A. i prvoapelantici, drugoapelantici i trećeapelantu, kao nasljednicima I.K. pripada u vlasništvo na ime nužnog dijela njihovih pravnih prednika iza umrle Č. K.. svakom po 1/144 dijela u zemljišnoknjižnim ulošcima, bliže označenim u izreci prvostepene presude, odnosno svakom po 1/288 dijela u zemljišnoknjižnom ulošku, bliže označenom u izreci prvostepene presude, pa su tuženi dužni trpiti da se apelanti sa ovim suvlasničkim dijelom upišu u zemljišnoj knjizi na navedenim nekretninama. Također, obavezani su apelanti da tuženima naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 3.560,40 KM sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Iz apelacije i dokumentacije priložene uz apelaciju proizlazi da su apelanti protiv odluke Kantonalnog suda u Mostaru od 3. juna 2020. godine izjavili reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine 7. augusta 2020. godine o kojoj nije odlučeno.

2. AP-3342/20

4. Enisa Alibalić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Lejla Brkić Husić advokat iz Tuzle, podnijela je 8. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 212941 18 Rsž od 12. juna 2020. godine.

5. Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 212941 17 Rs 2 od 8. juna 2018. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Tuzli od 12. juna 2020. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se poništi zaključak-saglasnost privremenog nadzornog odbora tuženog (J.P. ,,RTV TK“ d.o.o. Tuzla), odluka o ponudi za zaključenje ugovora o radu pod izmijenjenim uslovima v.d. direktora tuženog, rješenje o utvrđivanju radnog mjesta i koeficijenta složenosti za obračun plaće zaposlenika i ugovor o radu na neodređeno vrijeme svi od 26. juna 2014. godine, te da sud naloži tuženom da apelantici uspostavi radnopravni status u svojstvu izvršnog direktora za program, od kada bi apelantici ponovo počeo teći mandat, te da apelantici počev od 26. juna 2014. godine pa sve do 31. decembra 2017. godine isplati razliku u platama u iznosu od 27.919,74 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te da uplati pripadajući doprinos na platu za naznačeni period u iznosu od 9.306,49 KM, kao i da apelantici nadoknadi troškove parničnog postupka. Osim toga, obavezana je apelantica da tuženom nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu 2.263,30 KM, dok je tuženi odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka preko dosuđenog do potraživanog iznosa.

6. U konkretnom slučaju apelantica je navela da je 10. augusta 2020. godine protiv odluke Kantonalnog suda u Tuzli od 12. juna 2020. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine o kojoj nije odlučeno.

3. AP-3402/20

7. DMD TRANSPORT d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Dušanka Šoljić-Ćorić i Dragan Pudar iz Mostara, podnio je 14. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 182522 18 Pž od 2. jula 2020. godine.

8. Presudom Kantonalnog suda u Mostaru od 2. jula 2020. godine uvažena je žalba tuženog (G-PETROL d.o.o. Sarajevo) i preinačena Presuda Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 182522 16 Ps od 13. juna 2018. godine na način da je u cijelosti odbijen apelantov tužbeni zahtjev da se obaveže tuženi da apelantu isplati iznos od 19.998,50 KM sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka. Također, obavezan je apelant da isplati tuženom troškove sastava žalbe u iznosu od 1.053,00 KM.

9. Iz apelacije i dokumentacije priložene uz apelaciju proizlazi da je apelant protiv odluke Kantonalnog suda u Mostaru od 2. jula 2020. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine 6. augusta 2020. godine o kojoj nije odlučeno.

4. AP-3410/20

10. Pogrebno društvo "Sveti Mihovil" d.o.o. Vareš (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vareša, kojeg zastupa Mirza Mušinbegović advokat iz Sarajeva, podnio je 17. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 079641 20 Gž od 17. juna 2020. godine.

11. Presudom Općinskog suda u Visokom broj 41 0 P 079641 19 P od 5. marta 2020. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Zenici od 17. juna 2020. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev da se obaveže tuženi („Nahonal gas“ d.o.o. Breza) da apelantu na ime naknade materijalne štete na vozilu isplati iznos od 4.125,84 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka. Također, obavezan je apelant da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 1.413.60 KM.

12. Iz apelacije i dokumentacije priložene uz apelaciju proizlazi da je apelant protiv odluke Kantonalnog suda u Zenici od 17. juna 2020. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine 14. augusta 2020. godine o kojoj nije odlučeno.

5. AP-3425/20

13. Hamdija Hadžiibrahimbegović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Dino Imamović advokat iz Sarajeva, podnio je 18. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 P 004420 20 Gž 2 od 23. aprila 2020. godine.

14. Presudom Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 o P 004420 17 P 4 od 29. marta 2019. godine, koja je potvrđena presudom Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine od 23. aprila 2020. godine, odbijen je osnovni tužbeni zahtjev E.H., apelanta, D.H., A.M. i E.H., kao zakonskih nasljednika iza umrlog tužioca Š.H., kojim su tražili da se utvrdi da su E.H., apelant, D.H., A.M. i E.H. suvlasnici i suposjednici nekretnina, bliže označenih u izreci prvostepene presude i to E.H. sa dijelom od 3/5, a apelant, D.H., A.M. i E.H sa dijelovima od po 1/10, pa su tuženi (S.H., A.B. i B.P.) dužni priznati i trpiti da E.H., apelant, D.H., A.M. i E.H. podnesu zahtjev nadležnom organu uprave, te trpiti da se izvrši cijepanje i fomiranje parcela (parcele i način cijepanja bliže označeni u izreci prvostepene presude), a prema dopuni nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke od 19. septembra 2018. godine i skici lica mjesta od 30. oktobra 2018. godine, prilog broj 2, koji čine sastavni dio spisa ovog predmeta, te da su tuženi dužni priznati i trpiti da se nakon izvršenog naprijed navedenog cijepanja E.H., apelant, D.H., A.M. i E.H. upišu u zemljišnim knjigama nadležnog suda kao suvlasnici na novoformiranoj parceli, bliže označenoj u izreci prvostepene presude i to E.H. sa dijelom od 3/5, a apelant, D.H., A.M. i E.H. sa dijelovima od po 1/10, a da se tuženi brišu kao suvlasnici i suposjednici na novoformiranoj parceli. Osim toga, odbijen eventualni tužbeni zahtjev E.H., apelant, D.H., A.M. i E.H. kojim su tražili da se utvrdi da su E.H., apelant, D.H., A.M. i E.H. suvlasnici i suposjednici nekretnina, bliže označenih u izreci prvostepene presude i to E.H. sa dijelom od 3/5, a apelant, D.H., A.M. i E.H. sa dijelovima od po 1/10, pa su tuženi dužni priznati i trpiti da E.H., apelant, D.H., A.M. i E.H. podnesu zahtjev nadležnom organu uprave, te trpiti da se izvrši cijepanje i formiranje parcela (parcele i način cijepanja bliže označeni u izreci prvostepene presude), a prema dopuni nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke od 2. augusta 2018. godine i skice lica mjesta od 30. oktobra 2018. godine, prilog broj 1 i koja čine sastavni dio spisa ovog predmeta, te da su tuženi dužni priznati i trpiti da se nakon izvršenog naprijed navedenog cijepanja E.H., apelant, D.H., A.M. i E.H. upišu u zemljišnim knjigama nadležnog suda kao suvlasnici na novoformiranoj parceli, bliže označenoj u izreci prvostepene presude i to E.H. sa dijelom od 3/5, a apelant, D.H., A.M. i E.H. sa dijelovima od po 1/10, a da se tuženi brišu kao suvlasnici i suposjednici na novoformiranoj parceli. Također, obavezani su E.H., apelant, D.H., A.M. i E.H. da solidarno tuženim naknade troškove postupka u iznosu od 1.350,00 KM.

15. U konkretnom slučaju apelant je naveo da je 14. septembra 2020. godine protiv odluke Apelacionog suda od 23. aprila 2020. godine izjavio reviziju revizijskom vijeću Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine o kojoj nije odlučeno.

Spajanje predmeta

16. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3322/20.

Apelacioni navodi

17. U apelacijama br. AP-3322/20, AP-3342/20 i AP-3425/20 apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, dok se apelant u apelaciji AP-3342/20 pozvao i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant u apelaciji broj AP-3402/20 se pozvao samo na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, dok se apelant u apelaciji broj AP-3410/20 pozvao samo na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

19. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

20. Ustavni sud zapaža da su apelanti protiv osporenih odluka izjavili revizije Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine i revizijskom vijeću Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležni sudovi), a da nisu, u skladu sa članom 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, obavijestili Ustavni sud da su postupci po izjavljenim revizijama okončani.

21. Ustavni sud podsjeća na svoju praksu da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetke predviđene u važećim odredbama Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) i Zakona o parničnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine“ br. 8/09, 52/10 i 27/14) prema kojima nadležni sudovi mogu dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluka nadležnih sudova o izjavljenim revizijama prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga su u konkretnim slučajevima apelacije preuranjene, jer su podnesene prije odluka nadležnih sudova o izjavljenim revizijama. Nakon donošenja odluka o revizijama, nezavisno od vrste tih odluka, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelacije, u kojima su dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

22. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3322/20 (D. T. i drugi) | Sudska praksa | Aktio