Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3309/20 (M. D., R. D. i D. D.)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Eksproprijacija
  • Vanparnični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3309/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-3309/20, rješavajući apelaciju Miladina Dabića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Miladin Dabić, Radmil Dabić i Duško Dabić protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 78 0 V 029867 19 Gž od 18. juna 2020. godine i Rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 V 029867 18 V od 19. jula 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Miladin Dabić, Radmil Dabić i Duško Dabić (u daljnjem tekstu: prvoapelant, drugoapelant, trećeapelant ili apelanti), koje zastupa zastupa Đorđo Šuman, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 4. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 78 0 V 029867 19 Gž od 18. juna 2020. godine i Rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 V 029867 18 V od 19. jula 2019. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenim rješenjem Okružnog suda, za nekretnine potpuno eksproprisane rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove - Područna jedinica Prnjavor broj 21.36/473-4-46/18 od 13. septembra 2018. godine (u daljnjem tekstu: PJ Prnjavor), pobliže označene izrekom rješenja, stvarno i faktičko vlasništvo prvoapelanta sa 2/3 dijela, drugoapelanta sa 1/12 dijela i trećeapelanta sa 3/12 dijela, određena je pravična naknada u novčanom iznosu i obavezan je protivnik predlagača (Republika Srpska) da apelantima isplati pravičnu naknadu za potpuno eksproprisane navedene nekretnine u novčanim iznosima srazmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima, sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja do konačne isplate. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

3. U obrazloženju pobijanog rješenja, Okružni sud je naveo da prema stanju spisa prvostepenog suda proizlazi da je rješenjem PJ Prnjavor od 13. septembra 2018. godine radi izgradnje pristupnih puteva na dionici auto-puta Banja Luka-Doboj, u korist protivnika predlagača izvršena potpuna eksproprijacija predmetnih nekretnina, koje su bile u vlasništvu i posjedu apelanata. Okružni sud je naveo da je u prvostepenom postupku utvrđeno da eksproprisane tri parcele poljoprivrednog zemljišta apelanata čine cjelinu i prostiru se sa lijeve strane auto-puta Prnjavor - Banja Luka ( s tim da je jedna parcela pod šumskim stablima, a ostale dvije parcele su u naravi njiva, vidljivo pod divljim korovskim biljem, neobrađene i neravne od građevinskih radova koji su rađeni na auto-putu). Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud naknadu za predmetne nekretnine odredio prema tržišnoj vrijednosti istih koje je obračunao vještak poljoprivredne struke (uz napomenu da nalaz nije prihvaćen u dijelu u kojem je za dvije parcele utvrđena vrijednost kao za gradsko građevinsko zemljište u iznosu od 5 KM/m2). Okružni sud je naveo da je vještak uvažio dostupne podatke o prometovanju zemljišta i cijenio sve relevantne elemente koji utiču na kvalitet istog poljoprivrednog zemljišta (kvalitet, bonitet, lokaciju i sl.,), kao i podatke poreske uprave, pa je, po ocjeni ovog suda, prvostepeni sud u pobijanom rješenju u skladu sa članom 2. i članom 54. stav 1. Zakona o eksproprijaciji, pravilno utvrdio naknadu za predmetne eksproprisane nekretnine. Okružni sud je naveo da je odluku o zakonskim zateznim kamatama prvostepeni sud donio pravilnom primjenom odredbe člana 277. Zakona o obligacionim odnosima tj. od dana kada je utvrđena visina naknade. Okružni sud je naveo i da su osnovani navodi protivnika predlagača da apelanti nemaju pravo na naknadu troškova postupka. Okružni sud je ukazao na odredbe člana 27. stav 2. i 3. Zakona o vanparničnom postupku kojim je propisano da u vanparničnim stvarima koje se odnose na imovinska prava, učesnici snose troškove na jednake dijelove, te da sud može odlučiti da sve troškove snosi onaj učesnik koji je svojim ponašanjem isključivo dao povoda za pokretanje postupka, te na odredbu člana 161. Zakona o vanparničnom postupku kojim je propisano da troškove postupka određivanja naknade za eksproprisanu nepokretnost snosi korisnik eksproprijacije, osim troškova koji su izazvani neopravdanim postupcima ranijeg vlasnika. Okružni sud je naveo da nije sporno da je protivnik predlagača u toku upravnog postupka ponudio apelantima naknadu za izuzete nekretnine u iznosu od 3,50 KM/m2 i kako je u sudskom postupku za iste nekretnine utvrđena ista cijena, to su troškovi ovog vanparničnog postupka izazvani isključivo postupcima apelanata koji nisu prihvatili naknadu u visini koja im je određena odlukom ovog suda, a koju im je nudio protivnik predlagača. Okružni sud je naveo i da apelantima ne pripada pravo na naknadu troškova sastava žalbe budući da isti nisu uspjeli sa žalbom, pa je postavljeni zahtjev odbijen primjenom odredbe člana 397 st. 1 Zakona o parničnom postupku. Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje i povredu prava na pristup sudu kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti navode da prilikom određivanja vrijednosti eksproprisanog zemljišta prvostepeni i drugostepeni sud nisu posebno obrazložili da je pravična naknada od 3,5 KM/m2, jer nisu uzimali u obzir dokaze koje je predložio raniji vlasnik. Apelanti smatraju da je u postupku pogrešno utvrđeno da eksproprisano zemljište nije građevinsko, jer je isto bilo građevinsko zemljište u momentu donošenja prvostepenog rješenja. Apelanti ističu i da tržišna cijena ne može predstavljati ekvivalent pravičnoj naknadi, te da sudovi u pogledu troškova ne primjenjuju relevantne zakonske odredbe, pa zbog troškova postupka ogromna većina ranijih vlasnika ne smije ući u vanparnični postupak zbog troškova koje bi morali platiti.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelanti pozivaju u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi u predmetnoj pravnoj stvari. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu da je Okružni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o eksproprijaciji, Zakona o vanparničnom postupku i Zakona o parničnom postupku, u osporenoj odluci dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, Ustavni sud ne nalazi da je primjena zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na pristup sudu kao segmentu prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3309/20 (M. D., R. D. i D. D.) | Sudska praksa | Aktio