Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3248/20 (M. G. i N. B.)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3248/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-3248/20, rješavajući apelacije Milana Gavrilovića i Naila Bunje, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Milan Gavrilović protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 29 0 P 019927 20 Rev od 19. maja 2020. godine;

Nail Bunjo protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 207591 18 Rev 3 od 12. februara 2020. godine;

zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-3248/20

1. Milan Gavrilović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 1. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 29 0 P 019927 20 Rev od 19. maja 2020. godine.

2. Pesudom Općinskog suda u Kalesiji (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 29 0 P 019927 14 P od 28. marta 2016. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanta da se obavežu tuženi (A.D. i F.D.) da solidarno isplate apelantu, na ime izgubljene dobiti za korišćenje apelantovog stana u vremenskom periodu preciziranom izrekom prvostepene presude, iznos od po 300,00 KM mjesečno na ime zakupnine stana, sa zakonskom zateznom kamatom. Obavezan je apelant da tuženim naknadi troškove postupka u iznosu od 4.472,60 KM.

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 28. marta 2016. godine, Kantonalni sud u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je Presudom broj 29 0 P 019927 16 Gž od 14. novembra 2019. godine, predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

4. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 14. novembra 2019. godine, Vrhovni sud je osporenim Rješenjem broj 29 0 P 019927 20 Rev od 19. maja 2020. godine (vrijednost spora 38.400,00 KM) predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 301b. st. (1) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da stranka može podnijeti reviziju putem punomoćnika koji je advokat, a stavom (2) istog člana je propisano da izuzetno od stava (1) stranka može podnijeti reviziju ukoliko ima položen pravosudni ispit, odnosno za nju može podnijeti reviziju kao punomoćnik osoba koja je prema odredbama ovog ili nekog drugog zakona ovlašćena da je zastupa u tom svojstvu iako nije advokat, a ukoliko ima položen pravosudni ispit. Vrhovni sud je naveo da je u konkretnom slučaju apelant podnio reviziju, ali da apelant nema položen pravosudni ispit, te da dokaz o navedenom nije dostavio ni nakon poziva suda. Vrhovni sud je zaključio da, kako je reviziju izjavila osoba koja nije imala ovlašćenje za podnošenje revizije u ovom postupku, takva revizija je nedopuštena, pa je ista odbačena primjenom odredbi člana 247. (st) 1. i 2. ZPP.

2. AP-3356/20

5. Nail Bunjo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 11. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 207591 18 Rev 3 od 12. februara 2020. godine.

6. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 207591 17 P 2 od 26. aprila 2017. godine utvrđeno je da je apsolutno ništav ugovor o zamjeni nekretnina od 1. aprila 1996. godine zaključen između tužilaca (N.M., D.K., Des.M., M.N. i Dej.M.) i R.M. (kao prvotuženog) i apelanta (kao drugotuženog), te su obavezani prvotuženi i apelant da vrate tužiocima u posjed nekretnine pobliže označene izrekom prvostepene presude. Tužioci su odbijeni sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 49.332,54 KM.

7. Odlučujući o žalbama tužilaca, prvotuženog i apelanta izjavljenim protiv presude Općinskog suda od 26. aprila 2017. godine, Kantonalni sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je Presudom broj 65 0 P 207591 17 Gž od 23. marta 2018. godine, predmetne žalbe odbio kao neosnovane i potvrdio prvostepenu presudu.

8. Odlučujući o revizijama prvotuženog i apelanta izjavljenim protiv presude Kantonalnog suda od 23. marta 2018. godine, Vrhovni sud je osporenom Presudom broj 65 0 P 207591 18 Rev 3 od 12. februara 2020. godine (vrijednost spora 80.000,00 KM) reviziju prvotuženog odbio kao neosnovanu, dok je reviziju apelanta odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju presude, u dijelu u kojem je odlučeno o reviziji apelanta, Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 301b. st. (1) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da stranka može podnijeti reviziju putem punomoćnika koji je advokat, a stavom (2) istog člana je propisano da izuzetno od stava (1) stranka može podnijeti reviziju ukoliko ima položen pravosudni ispit, odnosno za nju može podnijeti reviziju kao punomoćnik osoba koja je prema odredbama ovog ili nekog drugog zakona ovlašćena da je zastupa u tom svojstvu iako nije advokat, a ukoliko ima položen pravosudni ispit. Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju iz stanja spisa proizlazi da revizija nije podnesena putem punomoćnika koji je advokat, već da je istu podnio apelant koji nije advokat, niti je dostavio dokaz da ima položen pravosudni ispit. Vrhovni sud je zaključio da, kako je reviziju izjavila osoba koja nije imala ovlašćenje za podnošenje revizije u ovom postupku, takva revizija je nedopuštena, pa je ista odbačena primjenom odredbi člana 247. (st) 1. i 2. ZPP. Apelacioni navodi

9. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), dok apelant u predmetu AP- 3248/20 navodi da je došlo i do kršenja člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (zabrana diskriminacije).

Spajanje predmeta

7. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3248/20.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

11. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

12. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su apelanti propustili da postupe u skladu sa odredbama člana 237. stav (1) u vezi sa članom 301b. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), zbog čega su njihove revizije odbačene. Ustavni sud ukazuje da su, dakle, revizije apelanata odbačene iz formalnih razloga, s obzirom da apelanti nisu postupili u skladu sa navedenim zakonskim odredbama, čime su propustili da iscrpe djelotvorne pravne lijekove (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP- 2930/18 od 19. februar 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već zaključio da zakonskim ograničenjem propisanim odredbom člana 247. stav (2) ZPP-a nije dovedeno u pitanje pravo na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, broj AP-382/17 od 10. maja 2017. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3248/20 (M. G. i N. B.) | Sudska praksa | Aktio