Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2561/20 (I.E. i M. S.)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prava iz radnog odnosa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2561/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. listopada 2020. godine, u predmetu broj AP-2561/20, rješavajući apelacije koje su podnijeli I. E. i Mate Sučić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

I. E. protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 68 0

Rs 033053 18 Rev od 17. ožujka 2020. godine, Presude Kantonalnoga suda u Livnu broj 68 0 Rs 033053 16 Rsž od 12. ožujka 2018. godine i Presude Općinskoga suda u Livnu broj 68 0 Rs 033053 14 Rs od 30.

listopada 2015. godine;

Mate Sučić protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 68 0 Rs 031361 19 Rev od 16. lipnja 2020. godine, Presude Kantonalnoga suda u Livnu broj 68 0 Rs 031361 15 Rsž od 18. veljače 2019. godine i Presude Općinskoga suda u Livnu broj 68 0 Rs 031361 14 Rs od 2. lipnja 2015. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neutemeljene.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2561/20

1. I. E. (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Livna, kojega zastupa Slaven Jukić, odvjetnik iz Livna, podnio je 21. srpnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud) broj 68 0 Rs 033053 18 Rev od 17. ožujka 2020. godine, Presude Kantonalnoga suda u Livnu (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 Rs 033053 16 Rsž od 12. ožujka 2018. godine i Presude Općinskoga suda u Livnu (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) broj 68 0 Rs 033053 14 Rs od 30. listopada 2015. godine.

2. U predmetnome postupku, koji je okončan osporenom odlukom Vrhovnoga suda, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se obveže tuženik (Kanton 10), da mu na ime razlike manje isplaćene osnovne plaće isplati novčana potraživanja za određeno vremensko razdoblje i u određenome iznosu, sa zakonskom zateznom kamatom.

3. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud istakao da je pravilan stav drugostupanjskoga suda da je Zakonom o plaćama i naknadama policijskih službenika F BiH za kantone propisan isključivo načelni okvir za uređenje pitanja visine i načina ostvarivanja plaća, naknada, dodataka na plaće, koeficijenata i platnih razreda policijskim službenicima u kantonalnim ministarstvima unutarnjih poslova, te da se navedeni zakon ne može izravno primijeniti u kantonima. Vrhovni je sud istakao da nije sporno da Kanton 10 u roku propisanome odredbom čl.

35. Zakona o plaćama i naknadama policijskih službenika F BiH nije donio propise iz čl. 31. tog zakona, niti je to učinio do zaključenja glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom, ali i da ovim zakonom nije propisano da će se, ukoliko kantoni ne donesu svoju propise u danome roku, taj zakon primjenjivati i u kantonima sve do donošenja kantonalnih propisa.

2. AP-3293/20

4. Mate Sučić (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Tomislavgrada, kojega zastupa Perica Babić, odvjetnik iz Livna, podnio je 4. rujna 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Presude Vrhovnoga suda broj 68 0 Rs 031361 19 Rev od 16. lipnja 2020. godine, Presude Kantonalnoga suda broj 68 0 Rs 031361 15 Rsž od 18. veljače 2019. godine i Presude Općinskoga suda broj 68 0 Rs 031361 14 Rs od 2. lipnja 2015. godine.

5. U predmetnome postupku, koji je okončan osporenom odlukom Vrhovnoga suda, u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev apelanta koji je tražio da mu tuženik (Kanton 10) isplati na ime razlike plaće za određeno razdoblje određeni novčani iznos, sa zakonskom zateznom kamatom.

6. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud istakao da je pravilan stav drugostupanjskoga suda da je Zakonom o plaćama i naknadama policijskih službenika F BiH za kantone propisan isključivo načelni okvir za uređenje pitanja visine i načina ostvarivanja plaća, naknada, dodataka na plaće, koeficijenata i platnih razred policijskih službenika u kantonalnim ministarstvima unutarnjih poslova, a takav zaključak proistječe i iz odluke Ustavnoga suda Federacije BiH broj U-36/11 od 17. travnja 2012. godine (da se navedeni zakon ne može izravno primijeniti u kantonima). Vrhovni je sud istakao da Kantona 10 u roku iz čl. 35. Zakona o plaćama i naknadama policijskih službenika F BiH nije donio propise iz čl. 31. ovoga zakona, ali da navedenim zakonom nije propisano da će se, ukoliko kantoni ne donesu svoje propise, taj zakon izravno primjenjivati i u kantonima, sve do donošenja kantonalnih propisa.

Spajanje predmeta

7. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2561/20.

8. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi

9. U predmetnim apelacijama apelanti su se pozvali na povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). U apelaciji AP- 3293/20 apelant se pozvao i na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije. Apelanti, u biti, smatraju da su redoviti sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivnopravne propise. U apelaciji AP-2561/20 apelant navodi „da su redoviti sudovi očigledno proizvoljno primijenili pravo, te nedostatak propisa koji reguliraju pravo na usklađivanje plaće i naknada apelanta, protumačili kao osnovu za gubitak apelantovog prava usklađivanja plaće po kriterijima iz federalnoga zakona“. U apelaciji AP-3293/20 apelant navodi „da su sudovi proizvoljno primjenjivali Zakon o plaćama i naknadama policijskih službenika FBiH“ te „da sud zbog postojanja pravnih praznina onemogućuje apelanta u ostvarivanju njegovih prava“.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

13. Na temelju činjenica u navedenim predmetima, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženjima odluka osporenih predmetnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tomu, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već ́ rješavao isto ili slično činjenično i pravno pitanje, te da u svezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovitih sudova (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP- 1368/17 od 18. srpnja 2017. godine, AP-3620/17 od 6. prosinca 2017. godine, AP-5959/18 od 10. siječnja 2019. godine, AP-923/19 od 13. studenoga 2019. godine, AP-4988/19 od 11. ožujka 2020. godine dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

14. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2561/20 (I.E. i M. S.) | Sudska praksa | Aktio