Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3122/20 (Elektroprenos/Elektroprijenos BiH“ a.d. Banjaluka)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3122/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-3122/20, rješavajući apelaciju koju je podnio „Elektroprenos/Elektroprijenos BiH“ a.d. Banjaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Elektroprenos/Elektroprijenos BiH“ a.d. Banjaluka protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 031826 20 Uvp od 15.

jula 2020. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Elektroprenos/Elektroprijenos BiH“ a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 20. avgusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 031826 20 Uvp od 15. jula 2020. godine.

2. Presudom Suda BiH broj S1 3 031826 19 U od 14. aprila 2020. godine odbijena je tužba apelanta podnesena protiv Rješenja tuženog (Ureda za razmatranje žalbi BiH) broj JN2-01-07-1- 172-3/19 od 5. februara 2019. godine, a kojim rješenjem je uvažena žalba ponuđača V.L. izjavljena protiv odluke (apelanta) o izboru najpovoljnijeg ponuđača od 12. januara 2016. godine i predmet vraćen apelantu kao ugovornom organu na ponovni postupak.

3. Odlučujući o zahtjevu apelanta za preispitivanje sudske odluke, Presude Suda BiH broj S1 3 031826 19 U od 14. aprila 2020. godine, Sud BiH je Presudom broj S1 3 U 031826 20 Uvp od 15. jula 2020. godine predmetni zahtjev odbio kao neosnovan. U obrazloženju osporene presude Sud BiH je naveo da je stavom (3) Tarifnog broja 11. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Tarifa) propisano da se u jednostavnijim poslovima, uzimajući u obzir sve okolnosti obavljenog posla i koristi koje ima klijent, pripadajuća nagrada iz odgovarajućeg tarifnog broja može sniziti za 25%, ali ne u poslovima za koje je već po ovoj tarifi određena nagrada u visini od 50%. Sud BiH je naveo da je suprotno navedenom tarifnom broju predmetne tarife i ostavljenoj mogućnosti snižavanja tarifnih stavki za 25%, izabrani ponuđač (advokat D.M.) ponudio popust na usluge iz Tarife u iznosu od cijelih 70%, pa je u vezi s tim pravilno tuženi zaključio da je apelant pogrešno utvrdio činjenice koje se odnose na to da je ponuda izabranog ponuđača zadovoljila uslove po kriteriju „najniža cijena“. Sud BiH je ukazao da je navedeno iz razloga što se apelant u pozivu za dostavljanje ponuda za nabavku pravnih-advokatskih usluga, propisujući kriterij za izbor ponude, pozvao na važeću Tarifu da bi postupak nabavke okončao izborom kandidata čiji ponuđeni popust nije u skladu sa istom, a samim tim ni sa pozivom za dostavljanje ponuda. Sud BiH je naveo da je neosnovan prigovor apelanta da u svom pozivu nije tražio da advokati ponude zaključenje ugovora u skladu sa Tarifom, nego da „daju ponudu koja nije u skladu sa Tarifom, odnosno koja isključuje primjenu Tarife“. Sud BiH je u vezi s tim naveo da je Tarifnim brojem 12. članom 4. Tarife propisano da advokat i klijent mogu ugovoriti visinu nagrade advokatu, kao i visinu troškova za rad i u vezi rada advokata, da se ugovor zaključuje u pismenoj formi i da je perfektan kad ga potpišu klijent i advokat, te da se tako potpisanim ugovorom isključuje primjena Tarife u dijelu kojim je određena visina nagrade i naknade troškova za rad advokata. Sud BiH je naveo da je, dakle, jasno da u momentu dostavljanja ponuda nije postojao ugovor između apelanta kao klijenta i izabranog ponuđača kao advokata, a koji ugovor bi isključio primjenu navedene tarife. S tim u vezi, imajući u vidu navedeno, da apelant nije mogao u toj fazi postupka nabavke pravnih-advokatskih usluga isključiti primjenu Tarife, to je tuženi opravdano poništio odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača i predmet vratio na ponovni postupak. Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant ističe da je pogrešno redovni sud tumačio i u konkretnom slučaju primijenio Tarifni broj 11. Tarife, te da snižavanje naknade propisano navedenim tarifnim brojem nikako ne znači da advokat i klijent ne mogu u svim poslovima ugovoriti snižavanje nagrade i naknade troškova u većem procentu. Dalje navodi da se u svom pozivu za dostavljanje ponuda nije pozvao na primjenu Tarife, već je od ponuđača (advokata) tražio da ponude cijenu koja je manja od visine nagrade i naknade troškova propisanih navedenom tarifom.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

7. Ustavni sud zapaža da je osporenom presudom Suda BiH od 15. jula 2020. godine odbijen zahtjev apelanta za preispitivanje presude Suda BiH kojom je odbijena tužba apelanta podnesena protiv rješenja tuženog od 5. februara 2019. godine, a kojim rješenjem je predmet vraćen apelantu kao ugovornom ogranu na ponovni postupak. Dakle, u konkretnom slučaju, prema stanju u spisu, postupak o predmetu apelacije je u toku, pa stoga slijedi da je apelacija preuranjena.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3122/20 (Elektroprenos/Elektroprijenos… | Sudska praksa | Aktio