Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3318/20 (V. M.)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3318/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-3318/20, rješavajući apelaciju Vanje Milašinovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vanje Milašinovića podnesena protiv Rješenja Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka broj T13 0 KTP 0045631 20 od 11. juna 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Vanja Milašinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Amila Mujčinović, advokat iz Sarajeva, podnio je 7. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) broj T13 0 KTP 0045631 20 od 11. juna 2020. godine

2. Osporenom odlukom Okružnog tužilaštva od 11. juna 2020. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba na Naredbu o obustavi istrage Okružnog tužilaštva broj T13 0 KT 0045631 18 od 17. marta 2020. godine kojom je određeno da se neće provoditi istraga protiv prijavljenog V.M., zbog u sticaju počinjena dva krivična djela Falsifikovanje isprave iz člana 347. Krivičnog zakonika RS, jer djelo koje je osumnjičeni učinio nije krivično djelo.

3. U obrazloženju osporene odluke, Okružno tužilaštvo je navelo da je u kontekstu navoda pritužbe apelanta, a analizirajući razloge za naredbu o obustavi istrage koji su izneseni u pobijanoj naredbi, odluka tužioca ispravna te da je pritužba apelanta neosnovana. Okružno tužilaštvo je navelo da je postupajući tužilac vještaku izdao naredbu sa zadatkom da izvrši vještačenje na okolnosti kontraktualne i kognitivne sposobnosti sada pokojne S.M. (apelantova majka) u vrijeme zaključenja Ugovora o doživotnom izdržavanju zaključenog 17. juna 2017. godine, kao i vještačenje sposobnosti, odnosno mogućnosti stavljanja potpisa-potpisivanja na Ugovoru o komisionoj prodaji od 7. augusta 2017. godine i Ugovoru o doživotnom izdržavanju, s obzirom na činjenicu da je u periodu prije potpisivanja gore navedenih isprava doživjela moždani udar. U vezi s tim, Okružno tužilaštvo je navelo da su neosnovani navodi pritužbe u pogledu osporavanja predmetnog nalaza i mišljenja. Nadalje, Okružno tužilaštvo je navelo da navodi apelanta u pogledu osporavanja iskaza saslušanih svjedoka, službenika banaka, takođe nisu osnovani, prednje iz razloga što službenici banke, shodno zakonima i podzakonskim aktima koji regulišu pitanja potpisivanja dokumenata u bankama striktno regulišu način potpisivanja istih, odnosno da se samo stranka može potpisati ili eventualno to može neko drugi uraditi, ukoliko za to ima ovjerenu punomoć. Okružno tužilaštvo je navelo da, imajući u vidu da su u istrazi prikupljeni i nesporni potpisi, sada pokojne S.M. i koji su kao takvi, zajedno sa drugom dokumentacijom koja je pribavljena u fazi istrage, bili predmet grafološkog vještačenja, kojim je utvrđeno da je skriptor potpisa, sada pokojna S.M, to proizlazi da je pritužba apelanta neosnovana.

Apelacioni navodi

4. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant navodi da iz Naredbe o obustavi istrage jasno proizilazi da nije provedena sveobuhvatna istraga prema krivičnoj prijavi, jer apelant nije saslušan u svojstvu oštećenog, niti je saslušan predloženi svjedok na okolnosti nesposobnosti majke, niti je obuhvaćena sva materijalna dokumentacija, a nije obrazložen nalaz i mišljenje vještaka D.B. koji ima tvrdnju da je potpis S.M. falsifikovan.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživa li apelant u ovom slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji priznaje pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.

7. Ustavni sud zapaža da je u osporenoj odluci odlučivano o "osnovanosti krivične optužbe" protiv trećih lica, te da se apelant ne žali na sudsku odluku o njegovoj krivici, već se u istoj pojavljuje u ulozi oštećenog, odnosno podnosioca prijave. Ustavni sud smatra da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP 19/02 od 17. marta 2004. godine i AP-2641/17 od 7. septembra 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo ni o apelantovom imovinskim pravima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te da su, stoga, navodi apelanta izneseni u tom pravcu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3318/20 (V. M.) | Sudska praksa | Aktio