Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3345/20 (Zaštitni fond Federacije BiH i N. K.)
Odluka donesena 14. 10. 2020.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 36
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3345/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-3345/20, rješavajući apelacije koje su podnijeli Zaštitni fond Federacije BiH i Nihada Kahrimanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio j
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Zaštitni fond Federacije BiH protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 Mal 157005 20 Gži od 24. juna 2020. godine;
Nihada Kahrimanović protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 85 0 Rs 080744 20 Rsž od 24. juna 2020. godine;
zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-3345/20
1. Zaštitni fond Federacije BiH (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Josip Krešić, Bojan Krešić i Franjo Barbarić“ iz Čapljine, podnio je 8. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 126 0 Mal 157005 20 Gži od 24. juna 2020. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 126 0 Mal 157005 19 I od 22. maja 2020. godine odbačen je kao neuredan apelantov prijedlog za izvršenje radi naplate potraživanja podnesen 10. maja 2019. godine protiv izvršenika A.K., a na osnovu izvršne isprave (presude Općinskog suda od 28. oktobra 2014. godine).
3. Odlučujući o žalbi apelanta podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda od 22. maja 2020. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 126 0 Mal 157005 20 Gži od 24. juna 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio predmetno rješenje.
4. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 36. stav (1) Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) propisano da prijedlog za izvršenje, između ostalog, mora da sadrži i sredstvo kojim izvršenje treba provesti. Dalje, da je pravilno prvostepeni sud zaključkom od 28. januara 2020. godine zatražio od apelanta da u roku od osam dana uredi prijedlog za izvršenje na način da označi sredstvo kojim treba provesti izvršenje. Kantonalni sud je ukazao da apelant u ostavljenom roku nije postupio po navedenom zaključku Općinskog suda, te zaključio da je pravilno Općinski sud apelantov prijedlog odbacio kao neuredan, shodno članu 336. stav (3) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), a u vezi sa članom 21. stav (1) ZIP (kojim je propisano da se u izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP).
5. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da postupi po zaključku Općinskog suda od 28. januara 2020. godine i uredi prijedlog za izvršenje, odnosno nije dostavio uredan prijedlog za izvršenje nadležnom sudu u smislu odredbe člana 36. stav (1) Zakona o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12 i 46/16).
2. AP-3409/20
6. Nihada Kahrimanović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Doboja, koju zastupa Rajko Stokić advokat iz Doboja, podnijela je 15. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 Rs 080744 20 Rsž od 24. juna 2020. godine.
7. Rješenjem Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 Rs 080744 19 Rs od 20. novembra 2019. godine odbačena je kao neblagovremena tužba apelantkinje podnesena protiv tuženog (Grad Doboj), radi povrede prava iz radnog odnosa.
8. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 20. novembra 2019. godine, Okružni sud je Rješenjem broj 85 0 Rs 080744 20 Rsž od 24. juna 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.
9. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da je odredbama člana 142. Zakona o službenicima i namještenicima u organima jedinice lokalne samouprave propisano da gradonačelnik, odnosno načelnik opštine donosi rješenje o prestanku radnog odnosa protiv kojeg službenik može izjaviti žalbu Odboru za žalbe u roku od 15 dana od dana prijema, te da je odluka o žalbi (protiv rješenja gradonačelnika, odnosno načelnika opštine) Odbora za žalbe konačna i da se protiv iste može pokrenuti spor pred nadležnim sudom u roku od 30 dana od dana dostavljanja. Okružni sud je ukazao da iz stanja spisa proizlazi da je rješenje Odbora za žalbe od 29. novembra 2018. godine, kojim je odlučeno o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv odluke gradonačelnika, dostavljeno apelantkinji 6. decembra 2018. godine, te da je predmetnu tužbu apelantkinja podnijela 13. maja 2019. godine. Okružni sud je zaključio da je u konkretnom slučaju tužba podnesena nakon proteka roka od 30 dana propisanog navedenim zakonskim odredbama, pa je pravilno prvostepenu sud predmetnu tužbu odbacio kao neblagovremenu.
10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelantkinja propustila da, shodno odredbama člana 142. Zakona o službenicima i namještenicima u organima jedinice lokalne samouprave („Službeni glasnik RS“, broj 97/16), blagovremeno podnese tužbu nadležnom sudu. Spajanje predmeta
11. S obzirom da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-3345/20.
Apelacioni navodi
12. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja u predmetu AP- 3409/20 smatra da je došlo do kršenja člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (zabrana diskriminacije).
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
14. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
15. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.
16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević