Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3231/20 (JZU Dom zdravlja Novo Goražde)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3231/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-3231/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela JZU Dom zdravlja Novo Goražde, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana

58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela JZU Dom zdravlja Novo Goražde protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 91 0 Rs 007516 16 Rsž od 30. oktobra 2019.

godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. JZU Dom zdravlja Novo Goražde (u daljnjem tekstu: apelantkinja) koju zastupa Srđan Lalović advokat iz Pala, podnijela je 27. avgusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 91 0 Rs 007516 16 Rsž od 30. oktobra 2019. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Višegradu Odjeljenje u Rogatici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 91 1 Rs 007516 19 Rs od 4. jula 2019. godine, u postupku radi zaštite prava iz radnog odnosa, poništeno je rješenje (direktora apelantkinje) o otkazu ugovora o radu od 25. decembra 2018. godine, rješenje (Upravnog odbora apelantkinje) od 21. januara 2019. godine kojim je odbijena žalba tužiteljke (J.G.) izjavljena protiv rješenje od 25. decembra 2018. godine, rješenje (direktora apelantkinje) o prestanku radnog odnosa tužiteljke od 28. januara 2019. godine i rješenje (Upravnog odbora apelantkinje) kojim je odbijena žalba tužiteljke izjavljena protiv rješenja o prestanku radnog odnosa od 28. januara 2019. godine. Naloženo je apelantkinji da tužiteljku vrati na rad i rasporedi na njene poslove i radne zadatke koje je obavljala prije otkaza ili na druge poslove koji odgovaraju njenoj stručnoj spremi, da joj na ime naknade plate isplati iznos od po 1.275,98 KM mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom, te da za tužiteljku uplati propisane poreze i doprinose za period pobliže označen izrekom prvostepene presude. Obavezana je apelantkinja da tužiteljki naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.587,85 KM.

3. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 4. jula 2019. godine, Okružni sud je Presudom broj 91 1 Rs 007516 16 Rsž od 30. oktobra 2019. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu

4. Odlučujući o reviziji apelantkinje izjavljenoj protiv presude Okružnog suda od 30. oktobra 2019. godine Vrhovni sud je Rješenjem broj 91 0 Rs 007516 20 Rev od 9. juna 2020. godine odbacio predmetnu reviziju kao nedozvoljenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 237. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima iznos od 50.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da u tužbi nije uopšte označena vrijednost predmeta spora, pa time ni preko propisanog iznosa od 30.000,00 KM, a ni traženi novčani iznos ne prelazi tu vrijednost, iz čega proizlazi da nije ispunjen uslov dopuštenosti revizije iz člana 237. stav (2) ZPP. Vrhovni sud je takođe naveo, a u pogledu navoda apelantkinje da reviziju izjavljuje zbog izostanka ocjene relevantnih žalbenih navoda, pozivajući se pri tome na odredbe člana 237. stav (3) tačka 2) ZPP, da ovakvi navodi, koji se svode na kritiku činjeničnih i pravnih zaključaka nižestepenih sudova vezanih za okolnosti konkretnog slučaja, nisu dovoljni da bi se ishodilo odlučivanje o nedopuštenoj reviziji, pogotovo zato jer apelantkinja nije objasnila zašto bi raspravljanje o njenoj reviziji bilo od značaja za obezbjeđenje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Apelacioni navodi

5. Apelantkinja smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prije svega, Ustavni sud ukazuje da je apelantkinja (kao javna ustanova) po svojoj strukturi u poziciji kao nosioci javne vlasti. S tim u vezi Ustavni sud podsjeća da apelant ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud u svojoj praksi ukazao je da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U skladu s tim, državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba).

8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. U konkretnom slučaju apelantkinja je protiv presude Okružnog suda od 30. oktobra 2019. godine izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda od 9. juna 2020. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga, te da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Okružnog suda od 30. oktobra 2019. godine.

9. S obzirom na to da je o reviziji apelantkinje odlučeno rješenjem Vrhovnog suda od 9. juna 2020. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena revizija izjavljena protiv presude Okružnog suda od 30. oktobra 2019. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelantkinja drugostepenu presudu primila prije datuma kad je donesena odluka o reviziji. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 27. avgusta 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantkinja primila osporenu presudu Okružnog suda od 30. oktobra 2019. godine.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3231/20 (JZU Dom zdravlja Novo Goražde) | Sudska praksa | Aktio