Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2844/20 (A. R.)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2844/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. listopada 2020. godine, u predmetu broj AP-2844/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Aleksandar Radović, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Aleksandar Radović protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Goraždu broj 45 0 Rs 037202 20 Rsž 2 od 18. lipnja 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Aleksandar Radović (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Goražda, kojega zastupa Mirza Mušinbegović, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 7. kolovoza 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Goraždu (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 45 0 Rs 037202 20 Rsž 2 od 18. lipnja 2020. godine.

2. Rješenjem Općinskoga suda u Goraždu (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) od 17. ožujka 2020. godine odbijen je kao neutemeljen prigovor mjesne nenadležnosti Općinskoga suda za postupanje u pravnoj stvari (apelant je 18. listopada 2018. godine podnio tužbu protiv tuženika („Ikonić Komerc“ d.o.o. Rogatica) radi naknade štete u radnome sporu), koji je izjavljen od strane tuženika.

3. Rješenjem Kantonalnoga suda od 18. lipnja 2020. godine priziv tuženika je uvažen i rješenje Općinskoga suda od 17. ožujka 2020. godine preinačeno tako da se Općinski sud oglašava mjesno nenadležnim. Nadalje, određeno je da će se predmet dostaviti Osnovnome sudu u Višegradu, Odjeljenje Rogatica kao stvarno i mjesno nadležnome.

4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da je predmet spora naknada štete koju je apelant pretrpio kao posljedicu povrede na radu kod tuženika kao njegova poslodavca, što je poseban postupak u parnicama iz radnih odnosa u smislu odredbe čl. 419. do čl. 421. Zakona o parničnome postupku (u daljnjemu tekstu: ZPP). Kantonalni je sud istakao da je za suđenje u parnicama iz radnih odnosa opće mjesno nadležan sud na čijemu području se nalazi sjedište tuženika kao pravne osobe, što je propisano odredbom čl. 30. st. 2. ZPP. Kantonalni je sud istakao da je odredbom čl. 40. ZPP propisano da u sporu iz radnih odnosa, pored suda opće mjesne nadležnosti je nadležan i sud na čijemu se području rad obavlja ili se obavljao, odnosno suda na čijemu se području rad morao obavljati, te sud na čijemu je području utemeljen radni odnos. Kantonalni je sud istakao da s obzirom da su u ovoj parnici identične i opća mjesna nadležnost i izberiva mjesna nadležnost, jer se sjedište tuženika i mjesto gdje se rad obavljao i gdje je zaključen ugovor o radu nalaze u Rogatici, jedino je mjesno nadležan Osnovni sud u Višegradu, Odjeljene Rogatica, a nikako Općinski sud u Goraždu. Kantonalni je sud istakao da, zbog pogrešnoga tumačenja i primjene odredbe čl. 32. st. 2. i čl. 40. ZPP, prvostupanjski sud se, i pored upute iz rješenja ovoga suda od 15. siječnja 2020. godine (kojim je ukinuta prvostupanjska presuda, i u kojemu je ukazano na to da se radi o parnici iz radnoga odnosa), nepotrebno iscrpljuje na utvrđivanje činjenice o prebivalištu apelanta, iako je odlučna činjenica o sjedištu tuženika. Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. U konkretnomu slučaju, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Europskoga suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP-766/12 od 22. listopada 2013. godine i AP-1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba).

8. Ustavni sud zapaža da se osporenim rješenjem Kantonalnoga suda odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. samo o tome da li su ispunjeni zakonski uvjeti za određivanje drugoga stvarno i mjesno nadležnoga suda za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari. Dakle, iz navedenoga proistječe da se pobijanom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima i obvezama» apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnomu postupku, a imajući u vidu da se osporenom odlukom odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo niti o apelantovim imovinskim pravima. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2844/20 (A. R.) | Sudska praksa | Aktio