Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2879/20 (D. B. i M. G.)
Odluka donesena 14. 10. 2020.
- Nema povrede
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Invalidnina
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2879/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. listopada 2020. godine, u predmetu broj AP-2879/20, rješavajući apelacije koje su podnijeli Dragan Budimić i Mate Gagro, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Dragan Budimić protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 70 0 U 006940 18 U od 21. svibnja 2020. godine;
Mate Gagro protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 70 0 U 007081 19 U od 4. lipnja 2020. godine;
zbog toga što su očigledno (prima facie) neutemeljene.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2879/20
1. Dragan Budimić (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Širokoga Brijega, kojega zastupa Ivan Brekalo, odvjetnik iz Širokoga Brijega, podnio je 7. kolovoza 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH (u daljnjemu tekstu Vrhovni sud) broj 70 0 U 006940 18 U od 21. svibnja 2020. godine.
2. Rješenjem tuženice (Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo za pitanja branitelja i invalida domovinskoga rata) od 9. listopada 2018. godine ukinuto je končano rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja iz domovinskoga rata Zapadnohercegovačkoga kantona od 14. studenoga 2006. godine i upravna stvar riješena tako da se apelantu priznaje svojstvo ratnoga vojnoga invalida IX skupine sa 30% vojnoga invaliditeta, na temelju povrede zadobivene vršeći vojne dužnosti u Oružanim snagama HVO-a, te da kao takav ima pravo na osobnu invalidninu u određenome mjesečnome iznosu, kao i ostala prava propisana zakonom, s tim da prava priznata tim rješenjem pripadaju od 9. listopada 2018. godine i traju dok postoje zakonom propisani uvjeti za korištenje priznatih prava.
3. Osporenom odlukom Vrhovnoga suda odbijena je tužba apelanta.
4. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud istakao da su nadležne liječničke komisije, suprotno prigovorima tužbe, suglasnim nalazima i mišljenjima dale potpuno, jasno i detaljno obrazloženje razloga, kako za izmjenu ranijega nalaza i mišljenja, tako i za novu ocjenu vojnoga invaliditeta, sukladno odredbama čl. 8. i čl. 13. a. Pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku za ostvarivanje prava na temelju Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji i Pravilnika o utvrđivanju procenta vojnoga invaliditeta sa listom procenata, na temelju postojeće vjerodostojne medicinske dokumentacije iz spisa predmeta i neposrednoga pregleda apelanta. Vrhovni je sud istakao da apelant nije doveo u bilo kakvu sumnju nalaze i mišljenja nadležnih liječničkih komisija, niti je konkretno naveo iz kojih razloga su oštećenja njegovoga organizma eventualno veća od utvrđenih. Vrhovni je sud istakao da je tuženica pravilno postupila kada je na temelju navedenih suglasnih nalaza i mišljenja liječničkih komisija primjenom čl. 7. st. 3. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite osporenim rješenjem ukinula konačno rješenje i upravnu stvar riješila tako da se apelantu priznaje svojstvo ratnoga vojnoga invalida IX skupine sa 30% vojnoga invaliditeta.
2. AP-3223/20
5. Mate Gagro (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Čitluka, kojega zastupa Gordan Stojić, odvjetnik iz Mostara, podnio je 28. kolovoza 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Presude Vrhovnoga suda broj 70 0 U 007081 19 U od 4. lipnja 2020. godine.
6. Rješenjem tuženice (Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo za pitanja branitelja i invalida domovinskoga rata) od 5. prosinca 2018. godine ukinuto je konačno rješenje Općinske službe za društvenu djelatnost, opću upravu, branitelje i civilnu zaštitu Općine Čitluk od 11. svibnja 2006. godine i Uprave za pitanja branitelja Mostar, Sektor za pitanje branitelja (HVO, MUP) od 27. studenoga 2006. godine, te upravna stvar riješena tako da se tužitelju priznaje svojstvo ratnoga vojnoga invalida X skupine sa 20% vojnoga invaliditeta, na temelju ranjavanja zadobivenoga za vrijeme vršenja vojne dužnosti u Oružanim snagama HVO, i kao takav ima pravo na osobnu invalidninu u određenome novčanome iznosu, kao i ostala prava propisana zakonom, s tim da prava priznata tim rješenjem pripadaju od 5. prosinca 2018. godine i traju dok postoje zakonom propisani uvjeti za korištenje priznatih prava.
7. Osporenom odlukom Vrhovnoga suda odbijena je tužba apelanta.
8. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud istakao da iz suglasnih nalaza i mišljenja nadležne ljekarske komisije od 13. ožujka 2018. godine i 23. srpnja 2018. godine tuženica pravilno utvrdila da je u postupku priznavanja prava, utvrđen ukupan procent vojnoga invaliditeta u visini od 20% - X skupine. Vrhovni je sud istakao da suprotno tvrdnjama tužbe ocjena invaliditeta apelanta je dana na temelju medicinske dokumentacije iz spisa predmeta, na temelju koje je apelant i ranije cijenjen (kako to propisuje čl. 7. st. 4. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite), a ljekarska komisija pri tomu nije našla, shodno čl. 13.a. st.
5. Pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku za ostvarivanje prava po Zakonu o pravima branitelja i članova njihovih obitelji, da je potrebno pribaviti nove dodatne specijalističke nalaze. Spajanje predmeta
9. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2879/20.
10. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi
11. U predmetnim apelacijama apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U apelaciji AP- 2870/20 apelant smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Apelanti, u biti, smatraju da je redoviti sud, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio pozitivnopravne propise. U apelaciji AP-2879/20 apelant navodi da je „dužnost suda da na sve navode tužbe da argumentirane odgovore i obrazloženja utemeljena na zakonskim propisima“. U apelaciji AP-3223/20 apelant navodi da „u ovome slučaju sud nije utvrdio činjenično stanje uopće, pa je počinjena gruba povreda pravila postupka“.
12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
13. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnim apelacijama, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
15. Na temelju činjenica iz ovih predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženjima odluka osporenih predmetnim apelacijama, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučivanja, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
16. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević