Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3398/20 (S. Š.)

Odluka donesena 28. 10. 2020.

Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Krivični postupak
  • Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
  • Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja utjecaja na svjedoke
  • Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja bijega
  • Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja izvršenja krivičnog djela
  • Opravdana sumnja da je učinjeno krivično djelu u kontekstu člana 5. EK
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3398/20

Apelacija

Odluka o meritumu

28. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3398/20, rješavajući apelaciju Siniše Šakića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 28. oktobra 2020. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Siniše Šakića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 026524 20 Kž od 2. septembra 2020. godine i Okružnog suda u Banjoj Luci – Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala broj 11 0 K 026524 20 Kv 4 od 27. avgusta 2020. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Siniša Šakić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luka, kojeg zastupa Nebojša Pantić, advokat iz Banje Luke, podnio je 15. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 026524 20 Kž od 2. septembra 2020. godine i rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci – Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala (u daljnjem tekstu: Okružni sud) br. 11 0 K 026524 20 Kv 4 od 27. avgusta 2020. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Ustavni sud je pozvao apelanta da dostavi osporeno rješenje od 27. avgusta 2020. godine jer ono nije kompletno dostavljeno Ustavnom sudu (nedostajale su mu sve stranice). Apelant je u roku postupio po traženju Ustavnog suda.

3. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda i Okružnog javnog tužilaštva – Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je da dostave odgovor na apelaciju. Pozvani nisu dostavili odgovor u ostavljenom roku koji je istekao.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

Uvodne napomene

5. Apelant u apelaciji navodi da je lišen slobode 25. maja 2020. godine i sproveden u UKPRS, gdje je saslušan u svojstvu svjedoka i pušten na slobodu.

6. Rješenjem Okružnog suda, sudije za prethodni postupak, broj 11 0 K 026524 20 Kpp 40 od 30. jula 2020. godine apelantu je određen pritvor zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo teškog ubistva iz člana 125 stav 2 Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS) iz razloga za pritvor propisanih u članu 197 stav 1 tač. a), b) i g) Zakona o krivičnom postupku ( u daljnjem tekstu: ZKP). Navedeno rješenje apelant nije dostavio Ustavnom sudu.

7. Rješavajući o apelantovoj žalbi Okružni sud, vijeće od troje sudija, donio je Rješenje broj 11 0 K 026524 20 Kv 3 od 3. avgusta 2020. godine kojim se apelantova žalba djelimično uvažava i preinačava rješenje Okružnog suda od 30. jula 2020. godine na način da se apelantu određuje pritvor zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo teškog ubistva iz člana 125 stav 2 KZRS i razloga iz člana 197 stav 1 tač. a) i b) ZKP-a, dok vrijeme određeno prvostepenim rješenjem ostaje neizmijenjeno.

8. U obrazloženju je navedeno da žalbenim navodima apelant nije uspio dovesti u sumnju pravilnost zaključaka sudije za prethodni postupak o postojanju osnovane sumnje, što je dalje obrazloženo (strana 2). Takođe, na str. 2-3, Okružni sud je naveo da postoje okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva, kao i da je sudija za prethodni postupak osnovano zaključio da postoji osnovana bojazan da će apelant, ukoliko bi bio pušten na slobodu, uništiti, sakriti ili izmijeniti dokaze i tragove važne za krivični postupak, kao i da postoje naročite okolnosti koje ukazuju da će ometati daljnje uspješno vođenje tog postupka uticajem na svjedoke i saučesnike, a posebno one s kojima je apelant u bliskim odnosima, kao što su njegovi roditelji, pa i one koji su već svjedočili. Određivanje pritvora iz osnova člana 197 stav 1 tačka b) ZKP-a, kako je naveo Okružni sud, ispoljava se osnovanim i radi otklanjanja realnog mogućeg međusobnog dogovaranja apelanta i saučesnika, čiji identitet još nije poznat organima gonjenja, a njemu su poznati i imaju zajednički interes da usklađivanjem svojih odbrana pokušaju izbjeći ili bar umanjiti svoju krivičnu odgovornost.

9. U nastavku rješenja Okružni sud je obrazložio zašto smatra da prvostepeno rješenje nije dalo prihvatljivo obrazloženje za postojanje vanrednih okolnosti koje bi uputile na zaključak da bi puštanje apelanta na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda (osnov iz člana 197 stav 1 tačka g) ZKP-a).

10. Ustavni sud ovdje želi napomenuti da je apelant u apelaciji naveo kao osporeno rješenje (i) rješenje od 30. jula 2020. godine kojim je apelantu određen pritvor, a koje nije dostavio uz apelaciju. Međutim, Ustavni sud takođe primjećuje da apelant nije osporio (nije naveo u apelaciji da osporava), niti ga uopšte spominje (osim što navodi da su žalbe odbijene) rješenje od 3. avgusta 2020. godine kojim je djelimično uvažena apelantova žalba izjavljena protiv rješenja od 30. jula 2020. godine, čime je ono postalo konačno. Imajući u vidu navedeno, kao i samu suštinu navoda iz apelacije, Ustavni sud je zaključio da apelant, u suštini, osporava rješenja o produženju pritvora, te će predmet ispitivanja ove odluke biti samo rješenja kojima je apelantu pritvor produžen.

Osporena rješenja

11. Okružni sud je donio Rješenje broj 11 0 K 026524 20 Kv 4 od 27. avgusta 2020. godine kojim je apelantu produžen pritvor zbog postojanje osnovane sumnje da je počinio krivično djelo teškog ubistva iz pritvorskih razloga iz člana 197 stav 1 tač. a), b) i v) ZKP-a tako da prema tom rješenju pritvor može trajati još dva mjeseca (do 28. oktobra 2020. godine).

12. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je vijeće razmatralo predmetni prijedlog za produženje pritvora imajući u vidu navode tužioca i odbrane, kao i stanje spisa, pa je utvrdilo da je prijedlog u cijelosti osnovan, da postoji osnovana sumnja da je apelant učinio predmetno krivično djelo teškog ubistva i da je njegovo zadržavanje u pritvoru u daljnjem toku istrage neophodno radi otklanjanja opasnosti od bjekstva, te koluzione i iteracijske opasnosti i drugih razloga propisanih odredbama člana 197 stav 1 tač. a), b) i v) ZKP-a. Okružni sud je naveo da se ista svrha ne bi mogla postići nekom blažom mjerom od pritvora, a za šta je dao sljedeće razloge.

13. Prije svega, prema ocjeni vijeća, i u ovoj fazi predmetne istrage postoji osnovana sumnja da je apelant, zajedno s više za sada neidentifikovanih lica, organizovano života lišio Slavišu Ćuluma 15. maja 2020. godine na javnom putu u mjestu Dragočaj – teritorija Republike Srpske i na način opisan u naredbi Tužilaštva od 29. jula 2020. godine i time učinio krivično djelo teškog ubistva iz člana 125 stav 2 KZRS. Osnovana sumnju kao opšti pritvorski uslov potkrijepljena je dokazima koji su prikupljeni u dosadašnjem toku istrage, a dostavljeni su sudu uz prijedlog za određivanje pritvora, po osnovu kojih je rješenjem sudije za prethodni postupak od 30. jula 2020. godine apelantu određen pritvor, a koji su taksativno navedeni i analizirani u obrazloženju tog rješenja (na stranama od 3 do 7) i na koje se Tužilaštvo poziva i u prijedlogu za produženje pritvora, te koje Okružni sud dalje navodi (zapisnici o uviđajima na licu mjesta, izvršenim pretresima vozila i dr., s potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta, službene zabilješke nadležne uprave sa datumima, te zapisnika o saslušanju svjedoka i drugo kako je navedeno da strani 4).

14. U nastavku rješenja Okružni sud navodi da prikupljeni objektivni dokazi, a posebno predmeti i tragovi pronađeni prilikom vršenja uviđaja, od kojih se po značaju izdvaja biološki trag s dijela polomljene grane koja je pronađena prilikom „vršenja uviđaja na licu mjesta izvršenja krivičnog djela“ (očigledno polomljena od strane izvršilaca koji su izašli iz skloništa i tu presreli oštećenog Slavišu Ćuluma koji je upravljao vozilom i hicima iz automatskog oružja ga lišili života), a vještačenjem je utvrđeno da je apelant „relativno jasan većinski doprinosilac tog biološkog traga“, kako se to konkretno navodi u nalazu vještaka Biološkog fakulteta u Beogradu. Pri tome su vještaci kao nesporan koristili DNK apelanta iz baze ranije deponovanih uzoraka s kojima su raspolagali, pa okolnost da je Tužilaštvo po sugestiji vještaka zatražilo da se od apelanta ponovo izuzme nesporan uzorak (bukalni bris) i isti dostavilo uz naredbu Biološkom fakultetu radi ponovnog DNK vještačenja ne umanjuje značaj njihovog već datog nalaza, kako to branioci nastoje prikazati, pri tome gubeći iz vida i samu prirodu rezultata DNK vještačenja (kojima se samo može utvrditi određen stepen vjerovatnoće) i da po već datom nalazu vještaka (čija objektivnost i stručnost nisu ničim dovedeni u sumnju) postoji vrlo visok stepen vjerovatnoće da je predmetni biološki trag na polomljenoj grani ostavio upravo apelant. Uz to su kod apelanta, kako navodi Okružni sud, u pretresima pronađeni i oduzeti vozila i određeni odjevni predmeti i motociklističke kacige koje je on koristio, a kakve su koristili i učinioci ovog krivičnog djela prema izjavama svjedoka koji su ih viđali u blizini mjesta ubistva Slaviše Ćuluma prije i neposredno nakon toga, o čemu su objavljeni snimci sačinjeni na uređajima za video-nadzor obližnjih objekata. Kada se to dovede u vezu s izjavama saslušanih svjedoka – Ž. S. i drugih koji su dan prije ubistva vidjeli dvojicu maskiranih lica u blizini mjesta ubistva u karakterističnim maskirnim uniformama i s crnim rancem, a neposredno nakon pucnjave su uočili dvojicu jednako obučenih na motociklu kako dolaze iz pravca mjesta ubistva, a što je snimljeno kamerama u obližnjim objektima, prema ocjeni vijeća, svi ovi dokazi, kada se dovedu u međusobnu vezu i sagledaju u kontekstu nespornih okolnosti predmetnog slučaja i apelantovog ponašanja prije i poslije kritičnog događaja (kada je ilegalno napustio zemlju i desetak dana boravio u inostranstvu), a i ranije je imao ozbiljne oružane sukobe sa Slavišom Ćulumom, čini osnovanu sumnju da je, zajedno s više za sada neidentifikovanih lica, organizovano lišio života Slavišu Ćuluma. Ovaj stepene sumnje, kako je naveo Okružni sud, utvrđen prilikom određivanja pritvora nije kompromitovan izjavama saslušanih svjedoka, čija imena sud navodi, a sud dalje navodi kako Tužilaštvo intenzivno radi na predmetu.

15. Okružni sud je naveo da su još uvijek nepromijenjene okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva (razlog za pritvor iz osnova člana 197 stav 1 tačka a) ZKP-a), zbog kojih je potrebno produžiti pritvor. Naime, kada se sagleda apelantovo ponašanje (kako je naveo Okružni sud) u kritičnom periodu, apelant je određeni period bio nedostupan organima gonjenja (zbog čega je za njim raspisana potraga jer ni najbliži članovi porodice nisu znali gdje se nalazi), a prema podacima Granične policije legalno nije prešao granicu, već je (prema operativnim saznanjima 16. maja 2020) ilegalno ušao u Hrvatsku i tamo boravio do 25. maja 2020. godine. Okružni sud, dalje, navodi da apelant ima dvojno državljanstvo i da je ranije osuđivan za krivično djelo krijumčarenja preko državne granice, te ima sposobnost i mogućnost da ilegalno napusti BiH (u kojoj nema zaposlenje, niti imovinu) i da se duže krije u Republici Hrvatskoj ili nekoj drugoj zemlji, a što su sve okolnosti koje nesumnjivo opravdavaju bojazan da će se dati u bjekstvo i tako onemogućiti uspješno vođenje postupka sad kad je suočen s dokazima koji ga čine osnovano sumnjivim da je učinio krivično djelo teškog ubistva, pa i mogućnošću dugogodišnjeg kažnjavanja, što je, prema mišljenju Okružnog suda, nesumnjiv motiv da bjekstvom to pokuša izbjeći.

16. Okružni sud je naveo da postoji i osnovana bojazan da će apelant, ukoliko bi bio pušten na slobodu u ovoj fazi istrage, sam ili zajedno s drugim učiniocima predmetnog krivičnog djela uništiti, sakriti ili izmijeniti dokaze i tragove važne za krivični postupak, kod nesporne činjenice da još uvijek nije pronađeno ni oružje kojim je počinjeno krivično djelo, kao ni motocikl i drugi predmeti koji su korišćeni prilikom izvršenja, a za koje izvršioci nesumnjivo znaju gdje se nalaze. Pored toga, i dalje egzistiraju naročite okolnosti koje ukazuju da će osumnjičeni ometati daljnje uspješno vođenje ovog postupka uticajem na svjedoke koje Tužilaštvo još uvijek nije saslušalo (čija imena sud navodi) koji, prema do sada prikupljenim obavještenjima, imaju za istragu relevantna saznanja o vozilima i licima koja su uočena da se kreću u kritičnom periodu u blizini mjesta na kojem je ubijen Slaviša Ćulum (i u vezi s tim mogu učestvovati i u prepoznavanju tih lica i stvari) kako bi za njega dali što povoljnije iskaze. Pored toga je nesumnjivo da bi boravkom na slobodi, prema mišljenju Okružnog suda, apelant kontaktirao i s dugim učiniocima predmetnog krivičnog djela (kojih je nesumnjivo bilo više, ali njihovi identiteti još uvijek nisu utvrđeni) i s njima dogovarao i usklađivao svoju odbranu, čime bi ometao vođenje ovog krivičnog postupka, što je razlog iz člana 197 stav 1 tačka b) ZKPRS, zbog kojeg mu je neophodno produžiti pritvor kako bi se otklonila realna opasnosti od njegovog negativnog uticaja na svjedoke (čiji iskazi još nisu obezbijeđeni ili se moraju ponovo saslušati radi prepoznavanja lica ili stvari), kao i opasnost od međusobnog dogovaranja i usklađivanja odbrana apelanta i drugih saučesnika u organizovanom ubistvu Slaviše Ćuluma, a koji se međusobno poznaju i imaju zajednički interes da prikriju, unište ili izmijene oružje i sva druga sredstava koja su koristili prilikom izvršenja krivičnog djela, a nisu otkrivena, kako bi izbjegli ili bar umanjili svoju krivičnu odgovornost.

17. Okružni sud je našao da je posve prihvatljiv tužiočev stav da postoje i razlozi iz člana 197 stav 1 tačka v) ZKP-a. Naime, apelant je, kako je istakao Okružni sud (strana 6), ranije više puta osuđivan za brojna i vrlo teška krivična djela. Okružni sud, prema izvodu iz kaznene evidencije koji je sudu dostavljen uz prijedlog za određivanje pritvora, ukazuje na ranije presude apelantu za različita krivična djela (razbojništvo, nasilničko ponašanje i druga). Okružni sud je zaključio da je očigledno, kada se ima u vidu brojnost ranijih osuda i krivičnih djela za koja su mu izrečene zatvorske kazne, da na apelanta one nisu ostavile nikakav pozitivan, odvraćajući uticaj jer je apelant u kontinuitetu nastavljao s vršenjem krivičnih djela. Pri tome je sud cijenio njegove lične prilike (neoženjen, nema djecu, nezaposlen) i okolnosti pod kojima je učinjeno predmetno krivično djelo, za koje se osnovano sumnjiči kao jedan od izvršilaca, što, prema ocjeni suda, ovim okolnostima daje naročit značaj i opravdava bojazan da će apelant, ukoliko bi bio pušten na slobodu, ponoviti krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža, zbog čega ga je potrebno zadržati u pritvoru. Okružni sud je naveo da iako je Tužilaštvo ovaj prijedlog stavilo na ročištu za produženje pritvora, Okružni sud je imao u vidu da su podaci o ranijim presudama apelanta izneseni i komentarisani u prethodnom toku istrage, prilikom predlaganja pritvora (i određivanja od strane suda), pa sama okolnost da pritvor nije određen po ovom posebnom pritvorskom osnovu ne onemogućava sud da u datim okolnostima u ovoj fazi istrage realno utvrdi za to relevantne činjenice i konstituiše i ovaj pritvorski osnov.

18. Vrhovni sud je donio Rješenje broj 11 0 K 026524 20 Kž od 2. septembra 2020. godine kojim je apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja od 27. avgusta 2020. godine odbio kao neosnovanu.

19. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je zaključak o postojanju osnovane sumnje da je apelant (zajedno s NN licima) počinio krivično djelo teškog ubistva iz člana 125 stav 2 KZRS, na način kako je to činjenično opisano u naredbi o sprovođenju istrage, zasnovan i obrazložen u pobijanom rješenju kroz ocjenu dokaza pribavljenih u dosadašnjem toku istrage. To su iskazi svjedoka I. B. i Ž. S., čiji je sadržaj, suprotno argumentima iz žalbe, u bitnom iznesen u pobijanom rješenju (strana 4 i 5), te brojni navedeni materijalni dokazi (strana 4 pasus 2), a posebno nalaz Biološkog fakulteta u Beogradu od 15. jula 2020. godine o vještačenju DNK predmeta i tragova pronađenih prilikom vršenja uviđaja, a to je biološki trag (iz uzorka 20-283-51) s dijela polomljene grane (Zapisnik o uviđaju broj 03/1-228/20 od 15. maja 2020. godine) kojim je utvrđeno da je apelant relativno jasan većinski doprinosilac navedenom biološkom tragu.

20. Nadalje, a suprotno žalbenim prigovorima, za uspostavljene pritvorske razloge iz odredbe člana 197 stav 1 tač. a), b) i v) ZKP-a Vrhovni sud je utvrdio da je u pobijanom rješenju dato argumentovano obrazloženje, koje je Vrhovni sud u cijelosti prihvatio kao valjano, što je dalje pojasnio na str. 2-3.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

21. Apelant ukazuje na povredu prava iz člana II/3d), člana II/3e) i člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5, 6 i 13 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U suštini, apelant osporava data obrazloženja osporenih rješenja ukazujući da ne postoje osnovi sumnje, ukazujući da se rješenja zasnivaju na pretpostavkama i netačno utvrđenim činjenicama koje u nastavku apelacije detaljno obrazlaže. Tako apelant ukazuje da je pretpostavka suda da su pronađeni tragovi (700 metara od mjesta izvršenja) povezani s mjestom izvršenja, ukazujući na zapisnike o uviđajima; apelant ukazuje da se u rješenju netačno i neosnovano navodi (zaključuje) da predmeti i tragovi pronađeni prilikom uviđaja na licu mjesta izvršenja (posebno trag s dijela polomljene grane) i dalje, kako je navedeno, jer na licu mjesta izvršenja nije pronađena nikakva grana; apelant problematizuje zaključak „relativno jasan profil većinskog doprinosioca“, DNK apelanta, koji dokazuje osnov sumnje; apelant ukazuje na nezakonitost određenih dokaza; ukazuje ne pretpostavke suda u vezi s motociklističkom kacigom i karakterističnim uniformama i crnim rancem, navodeći da sud nije dao obrazloženje na koji način tvrdnje suda dovode apelanta u vezu s predmetnim ubistvom. Apelant smatra da je pobijano rješenje suprotno praksi Ustavnog suda koju navodi, te osporava postojanje posebnih pritvorskih razloga, opet ukazujući da se zaključak suda svodi na pretpostavke u vezi s dvojnim državljanstvom (koje nije osnov za pritvor) i „ilegalnim prelaskom apelanta“, da sud nije cijenio činjenicu da je iskazima svjedoka dokazano da apelant nema veze s predmetnim krivičnim djelom, da nije navedeno na osnovu čega postoji „osnovana bojazan“, odnosno da li je apelant preduzeo bilo kakvu radnju u odnosu na dokaze, da ranija osuđivanost nije razlog za pritvor i ostalo, što detaljno navodi u apelaciji. Odgovori na apelaciju

22. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da su argumenti iznijeti u apelaciji bili izneseni i u žalbi protiv rješenja o produženju pritvora, o čemu su dati obrazloženi razlozi u rješenju Vrhovnog suda, te da se na iznesenim argumentima iz apelacije ne može osnovano uspostaviti povreda prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5 i 6 Evropske konvencije.

23. U veoma detaljnom odgovoru na apelaciju Tužilaštvo navodi da su neosnovani apelantovi navodi i predlaže da se apelacija odbije.

V.Relevantni propisi

24. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 53/12, 91/17 i 66/18) u relevantnom dijelu glasi:

Razlozi za pritvor Član 197. stav (1) tač. a) , b) i v) (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor se protiv tog lica može odrediti:

ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva,

b) ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili falsifikovati dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače,

v) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna i VI.Dopustivost

25. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

26. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

27. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je rješenje Vrhovnog suda od 2. septembra 2020. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 7. septembra 2020. godine, a apelacija je podnesena 15. septembra 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

29. Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njegova prava iz člana II/3d), e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5, 6 i 13 Evropske konvencije. U suštini, apelant osporava rješenja kojima mu je produžen pritvor, te svi navodi koje je apelant istakao u apelaciji pokreću pitanje navoda o povredi prava na ličnu slobodu i bezbjednost, te će samo u okviru ovih navoda Ustavni sud i ispitati apelaciju.

30. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

d) Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost.

31. Član 5 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Svako ima pravo na slobodu i bezbjednost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa postupkom propisanim zakonom:

(...)

c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja lica u svrhu njegovog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinilo krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;

(...)

3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1 tačka c) ovog člana izvodi se bez odlaganja pred sudiju ili drugo službeno lice ovlašćeno zakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uslovljeno jemstvima da će se lice pojaviti na suđenju.

32. Apelant osporava rješenje Okružnog suda i Vrhovnog suda tvrdeći da je u suprotnosti sa članom II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5 Evropske konvencije, odnosno da rješenja redovnih sudova nemaju valjane argumente u pogledu postojanja osnovane sumnje, kao ni u pogledu postojanja posebnih pritvorskih razloga iz člana 197 stav 1 tač. a),

b) i v) ZKP-a i ne zadovoljavaju standarde koje garantuje Evropska konvencija.

33. Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda, osnovanost sumnje na kojoj se mora zasnivati hapšenje čini bitan elemenat zaštite od proizvoljnog hapšenja i lišavanja slobode propisan članom 5 stav 1 tačka c) Evropske konvencije. Osnovana sumnja da je počinjeno krivično djelo zahtijeva postojanje nekih činjenica ili informacija koje bi uvjerile objektivnog posmatrača da je moguće da je lice koje je u pitanju počinilo krivično djelo (vidi Evropski sud, Fox, Campbell i Hartley protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 30. avgusta 1990. godine, serija A, broj 182, stav 32, O'Hara protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 16. oktobra 2001. godine, Izvještaji presuda i odluka 2001-X, stav 34 i Stepuleac protiv Moldavije, presuda od 6. novembra 2007. godine, aplikacija broj 8207/06, tačka 68). Pri tome, Ustavni sud ukazuje na to da u trenutku određivanja pritvora ne mora biti sa sigurnošću utvrđeno da je krivično djelo zaista i počinjeno, te ne mora biti utvrđena njegova priroda. Konačno, shodno članu 5 stav 1 Evropske konvencije, zakonitost pritvora ocjenjuje se na osnovu domaćeg zakona, odnosno mora imati pravni osnov u domaćem zakonu, s tim da lišavanje slobode mora biti u skladu sa svrhom člana 5 Evropske konvencije, tj. lice koje je u pitanju mora biti zaštićeno od proizvoljnosti (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5842/10 od 20. aprila 2011. godine, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

34. Dalje, Ustavni sud ukazuje da odredbe člana 5 stav 3 Evropske konvencije zahtijevaju da je lice lišeno slobode u skladu sa članom 5 stav 1 tačka c) Evropske konvencije, tj. da je lišavanje „zakonito“ u smislu navedenog člana i da obuhvata podjednako i proceduralnu i materijalnu zaštitu takvih lica. Evropski sud je zaključio da poštovanje člana 5 stav 3 Evropske konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u vezi s pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivajući se na objektivne kriterijume predviđene zakonom. Pri tome je postojanje osnovane sumnje da je lice lišeno slobode počinilo krivično djelo za koje se tereti conditio sine qua non za određivanje ili produženje pritvora, ali to nakon određenog vremena nije dovoljno, već se mora procijeniti da li za pritvor postoje relevantni i dovoljni razlozi (vidi Evropski sud, Trzaska protiv Poljske, presuda od 11. jula 2000. godine, aplikacija broj 25792/94, stav 63). Prema daljnjem stavu Evropskog suda, opravdanost pritvora zavisi od okolnosti konkretnog slučaja koje moraju da budu takve da upućuju na postojanje opšteg (javnog) interesa koji je tako važan i značajan da, uprkos presumpciji nevinosti, preteže nad principom poštovanja slobode pojedinca.

35. U konkretnom slučaju apelant osporava postojanje osnovane sumnje, ukazujući na nezakonitost određenih dokaza, iskaze svjedoka, gdje je pronađen trag i ostalo. Ustavni sud, suprotno navodima iz apelacije, primjećuje da je redovni sud, i to prvo Okružni sud, a zatim Vrhovni sud, jasno naveo da osnovana sumnja – da je apelant počinio krivično djelo na način kako je navedeno u naredbi o sprovođenju istrage Tužilaštva – proizilazi iz dokaza koje je naveo i čiji je sadržaj prezentovao, te kasnije ocijenio (pronađeni tragovi, oduzeti predmeti, saslušani svjedoci itd.). Ustavni sud, takođe, primjećuje da je Vrhovni sud u odgovoru na apelaciju ukazao da je iste prigovore apelant isticao i u žalbi, a Vrhovni sud je potvrdio zaključak i obrazloženje prvostepenog suda o postojanju osnovane sumnje. Ustavni sud nalazi da su redovni sudovi naveli jasne i u ovom momentu dovoljne razloge o postojanju osnovane sumnje u odnosu na apelanta i o tome dali jasne i, prema ocjeni Ustavnog suda, dovoljne razloge. Pri tome, Ustavni sud primjećuje da će osporavanja postojanja osnovane sumnje na način kako to čini apelant sigurno biti predmet sudskog postupka ukoliko do njega dođe. U ovom momentu u konkretnom predmetu nema ništa što ukazuje na to da je o pitanju postojanja osnovane sumnje odlučeno proizvoljno. Stoga, Ustavni sud smatra da osporena rješenja nisu u suprotnosti s odredbama ZKP-a i Evropske konvencije i da sadrže razloge u pogledu postojanja opšteg uslova za određivanje pritvora iz člana 197 stav 1 ZKP-a.

Posebni pritvorski razlozi

36. Apelantu je pritvor određen iz osnova propisanog članom 197 stav 1 tač. a), b) i v) ZKP-a, dok apelant osporava zaključke sudova, odnosno data obrazloženja sudova u pogledu postojanja opasnosti od bjekstva na strani apelanta, naglašavajući da nije navedeno na osnovu čega postoji osnovana bojazan, odnosno da li je preduzeo bilo koju radnju u odnosu na dokaze i da apelantova ranija osuđivanost nije razlog da mu se produži pritvor.

37. Ustavni sud podsjeća da se opasnost od bjekstva mora procjenjivati s obzirom na brojne relevantne faktore koji mogu bilo potvrditi postojanje takve opasnosti bilo pokazati da je takva opasnost tako mala da ne može opravdati pritvor. Takva opasnost se mora procjenjivati i u svjetlu faktora koji se tiču karaktera osumnjičenog, njegovog morala, doma, zanimanja, imovine, porodičnih veza i svih drugih konkretnih veza u zemlji u kojoj se protiv njega vodi krivični postupak (vidi Evropski sud, Panchenko protiv Rusije, presuda od 8. februara 2005. godine, aplikacija broj 45100/98, tačka 106 i Becciev protiv Moldavije, presuda od 4. oktobra 2005. godine, aplikacija broj 9190/03, tačka 58).Činjenica da lice nema prijavljeno stalno mjesto prebivališta sama po sebi, takođe, ne može uputiti na zaključak da postoji opasnost od bjekstva (vidi Evropski sud, Soulaja protiv Estonije, presuda od 15. februara 2005. godine, stav 64). Najzad, opasnost od bjekstva nužno se smanjuje i protekom vremena koje je osumnjičeni, odnosno optuženi proveo u pritvoru, imajući u vidu mogućnost da će se vrijeme provedeno u pritvoru uračunati u izrečenu kaznu u slučaju osude na kaznu zatvora, što predstavlja pogodnost za osumnjičenog, odnosno optuženog i smanjuje rizik od bjekstva (vidi Evropski sud, Neumeister protiv Austrije, presuda od 27. juna 1968. godine, stav 10).

38. Ustavni sud zapaža da, u skladu sa članom 197 stav 1 tačka b) ZKP-a, pritvor može biti određen, odnosno produžen ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili falsifikovati dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače. Stoga proizlazi da je svrha navedenog pritvorskog razloga u službi sprovođenja istrage. Međutim, posmatrano dugoročno, zahtjevi istrage sami po sebi ne mogu biti dovoljni da bi bio određen pritvor iz ovog razloga s obzirom na to da se prema redovnom toku stvari navedeni rizici smanjuju protekom vremena, tj. kako se sprovode istražne radnje (vidi Evropski sud, pored ostalih, Getoš-Magdić protiv Hrvatske, presuda od 2. decembra 2010. godine, stav 78).

39. Nadalje, Ustavni sud ponavlja da opasnost od ponovnog počinjenja djela, ako je uvjerljivo utvrđena, može navesti sudske vlasti da stave i ostave osumnjičenog/optuženog u pritvoru kako bi spriječile pokušaje da počini daljnja krivična djela. Međutim, potrebno je, između ostalih uslova, da opasnost bude vjerovatna, a mjera odgovarajuća u svjetlu okolnosti predmeta, posebno prošlosti i ličnosti navedenog lica (vidi Evropski sud, Clooth protiv Belgije, 12. decembar 1991, stav 40, serija A, broj 225 i Paradysz protiv Francuske, aplikacija broj 17020/05, stav 71, 29. oktobra 2009. godine). Najzad, težina krivičnog djela ne može sama za sebe poslužiti kao opravdanje za duge periode pritvora (vidi Evropski sud, Ilijkov protiv Bugarske, aplikacija broj 33977/96, st. 80–81, 26. juli 2001, Michta protiv Poljske, aplikacija broj 13425/02, stav 49, 4. maj 2006. i Gultyayeva protiv Rusije, aplikacija broj 67413/01, stav 186, 1. april 2010. godine). Ranije osuđujuće presude mogu predstavljati osnov za razumnu bojazan da bi optuženi mogao počiniti novo krivično djelo (Selçuk protiv Turske, stav 34, Matznetter protiv Austrije, stav 9).

40. Imajući u vidu navedene standarde, Ustavni sud smatra da su Okružni sud, a zatim Vrhovni sud, suprotno navodima iz apelacije, jasno naveli razloge koji ukazuju na opasnost od bjekstva, iteracijsku i koluzionu opasnost ukoliko bi apelant bio pušten na slobodu. U vezi s tim redovni sudovi su ukazali na činjenicu da apelant ima dvojno državljanstvo, kao i da u Bosni i Hercegovini nema imovine i zaposlenja, te su naveli da je apelant, prema operativnim saznanjima, ilegalno prešao granicu 16. maja 2020. godine, što je sud takođe doveo u vezu s činjenicom da je apelant ranije osuđen zbog krivičnog djela krijumčarenja preko državne granice, a koje sve okolnosti je sud cijenio kao okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi apelant mogao pobjeći, pogotovo kada je suočen s dokazima koji ga čine osnovano sumnjivim za krivično djelo teškog ubistva, pa i mogućnošću dugogodišnjeg kažnjavanja, što je (kako je naveo sud) motiv da bjekstvom to pokuša izbjeći.

41. Dalje, redovni sud je dao sasvim jasne i dovoljne razloge koji opravdavaju bojazan da bi apelant mogao uništiti, sakriti i izmijeniti dokaze i tragove važne za krivični postupak, ukazujući da nije pronađeno oružje kojim je počinjeno krivično djelo, kao ni motocikl i drugi predmeti koji su korišćeni prilikom izvršenja, a počinioci nesumnjivo znaju gdje se nalaze. Redovni sud je takođe ukazao da je nesumnjivo bilo više počinilaca, ali njihovi identiteti još nisu poznati, kao i da postoji mogućnost uticaja na svjedoke (čija je imena naveo i u vezi s čim oni imaju saznanja u predmetu). Dakle, sve navedeno, prema ocjeni suda, ukazuje na opasnost iz osnova člana 197 stav 1 tačka b) ZKP-a.

42. Redovni sud je takođe cijenio brojnost ranijih osuda i krivičnih djela za koja su apelantu izrečene zatvorske kazne koje, kako je naveo Okružni sud, nisu ostvarile uticaj (pozitivan i odvraćajući) na apelanta, što je takođe doveo u vezu s apelantovim ličnim prilikama (nije oženjen, bez djece, bez zaposlenja) i okolnostima pod kojima je učinjeno predmetno krivično djelo, za koje se osnovano sumnja da je apelant jedan od izvršilaca, te je zaključio da je radi otklanjanja opasnosti od apelantove nove „kriminalne aktivnosti“ njega neophodno zadržati u pritvoru.

43. Imajući u vidu sve navedeno, obrazloženje redovnog suda u okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim, te nije mogao prihvatiti osnovanim apelantove tvrdnje o proizvoljnosti primjene člana 197 stav 1 tač. a), b) i v) ZKP-a, odnosno nedostatka konkretizacije razloga datog obrazloženja. Osim navedenog, Ustavni sud primjećuje da je istraga u toku, da je predmet u početnoj fazi i da je apelantu, nakon određivanja pritvora, pritvor osporenim rješenjima produžen za još dva mjeseca. Odluke, odnosno stavovi iznijeti u odlukama Ustavnog suda, kao i Evropskog suda, na koje se apelant pozivao u apelaciji ne utiču na drugačije odlučenje u konkretnom predmetu.

44. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su neosnovane apelantove tvrdnje da mu je prekršeno pravo iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz člana 5 stav 1 tačka c) i stav 3 Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

45. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1 tačka c) i stav 3 Evropske konvencije kada su redovni sudovi dali relevantne i dovoljne razloge za zaključak o postojanju osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo, kako je navedeno u naredbi o sprovođenju istrage, odnosno da postoji opravdana bojazan da bi apelant, u slučaju da bude pušten na slobodu, mogao pobjeći, uništiti, sakriti ili izmijeniti dokaze i tragove i uticati na svjedoke, ometati vođenje krivičnog postupka, odnosno ponoviti krivično djelo.

46. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

47. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-3398/20 (S. Š.) | Sudska praksa | Aktio