Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3464/20 (Otpad d.o.o. Bijeljina)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3464/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-3464/20, rješavajući apelaciju Otpad d.o.o. Bijeljina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Otpad d.o.o. Bijeljina podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 12 0 006223 18 Uvp od 2. jula 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Otpad d.o.o. Bijeljina (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, podnio je 21. septembra 2020. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 12 0 006223 18 Uvp od 2. jula 2020. godine.

2. Poreska uprava, Područni centar u Bijeljini (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) je rješenjem od 2. februara 2011. godine naložila apelantu da otkloni nepravilnosti u poslovanju koje se odnose na obračun, prijavu i neplaćanje poreskih obaveza, te da izvrši uplatu na propisane uplatne račune, iznose manje plaćenih obaveza i pripadajućih kamata, u iznosima koji su navedeni u dispozitivu ovog rješenja, a po osnovu poreza i doprinosa na lična primanja iz 2007. i 2008. godine, ostalih doprinosa i poreza za 2009. i 2010. godinu, te naknade za šume i dr.

3. Odbor za rješavanje poreskih žalbi je rješenjem od 6. februara 2012. godine odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja od 2. februara 2011. godine.

4. Ministarstvo finansija u Banjaluci (u daljnjem tekstu: tuženi) je rješenjem broj 06.05/450- 317/11 od 6. februara 2017. godine odbilo apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Odbora za rješavanje poreskih žalbi od 6. februara 2012. godine.

5. U upravnom sporu apelanta, kao tužitelja, protiv rješenja tuženog od 6. februara 2017. godine, Okružni sud u Bijeljini je donio presudu broj 12 0 U 006223 17 U od 29. decembra 2017. godine kojom je odbio predmetnu tužbu kao neosnovanu.

6. Odlučujući apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda u Bijeljini od 29. decembra 2017. godine, Vrhovni sud je donio presudu od 2. jula 2020. godine kojom je odbio predmetni zahtjev. U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je naveo da su rješenje od 6. februara 2012. godine i rješenje od 2. februara 2011. godine donesena u postupku kontrole plaćanja poreskih obaveza, da je rješenje od 2. februara 2011. godine doneseno nakon inspekcijske kontrole izvršene od strane poreskog inspektora prvostepenog organa kojom prilikom je sačinjen zapisnik od 27. januara 2011. godine, na osnovu kojeg su utvrđene obaveze po osnovu javnih prihoda rješenjem od 2. februara 2011. godine. Vrhovni sud je naveo da apelant traži ponavljanje postupka iz razloga propisanih u članu 234. tačka 2. i na osnovu člana 238. Zakona o opštem upravnom postupku. Vrhovni sud je naveo da nije dokazano da je zapisnik od 27. januara 2011. godine nastao kao posljedica krivičnog djela falsifikovanja isprave poreskog inspektora, koji ga je sačinio, pa činjenica (kako to apelant tvrdi) da li sadrži netačne podatke vezane za sadržaj naloga za službena putovanja radnika apelanta nije od uticaja na postojanje osnova za ponavljanje postupka. Vrhovni sud je naveo da čak i da navedeni zapisnik sadrži netačne podatke o spornim nalozima, ne znači da predstavlja lažnu ispravu, jer nije dokazano da je posljedica krivičnog djela poreskog inspektora. Vrhovni sud je naveo da se utvrđenje da predmetni zapisnik predstavlja lažnu ispravu može raspraviti i u upravnom postupku, ali samo u situaciji kada nema uslova da se to utvrdi u krivičnom postupku, što u konkretnom nije slučaj, jer nisu ispunjeni uslovi iz člana 238. Zakona o opštem upravnom postupku. Vrhovni sud je naveo da je tuženi pravilno zaključio da navedeni zapisnik od 27. januara 2011. godine ne predstavlja lažnu ispravu, te da u nižestepenoj presudi od 29. decembra 2017. godine nije ostvaren nijedan razlog njene nezakonitosti predviđen u članu 35. stav 2. Zakona o upravnim sporovima.

Apelacioni navodi

7. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o apelantovom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za obnovu pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.

10. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3464/20 (Otpad d.o.o. Bijeljina) | Sudska praksa | Aktio