Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-802/19 (G. K.)

Odluka donesena 14. 10. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-802/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-802/19, rješavajući apelaciju Gorana Kotarana, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gorana Kotarana podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 022739 18 Kž od 11. decembra 2018. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 K 022739 od 18 Kvlz od 30. oktobra 2018. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Goran Kotaran (u daljnjem tekstu: apelant), koji se nalazi u Kaznenopopravnom zavodu Foča, podnio je 19. februara 2019. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 022739 18 Kž od 11. decembra 2018. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 022739 od 18 Kvlz od 30. oktobra 2018. godine.

2. Presudom Okružnog suda od 22. juna 2007. godine apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela Teško ubistvo iz člana 149. stav (1) tačka 5) Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS) i krivičnog djela Nedozvoljena proizvodnja i promet oružja ili eksplozivnih materija iz člana 399. stav (2) u vezi sa stavom (1) KZ RS, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 16 godina.

3. Presudom Vrhovnog suda od 11. decembra 2007. godine prvostepena presuda je, između ostalog, preinačena u dijelu odluke o krivičnoj sankciji, pa je apelant osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.

4. Rješenjem Okružnog suda broj 11 0 K 022739 od 18 Kvlz od 30. oktobra 2018. godine odbačen je zahtjev apelanta kao osuđenog lica za ponavljanje krivičnog postupka, dovršenog Presudom Okružnog suda od 22. juna 2007. godine.

5. Rješenjem Vrhovnog suda broj 11 0 K 022739 18 Kž od 11. decembra 2018. godine odbijena je kao neosnovana žalba osuđenog apelanta izjavljena protiv prvostepenog rješenja Okružnog suda od 30. oktobra 2018. godine.

6. U obrazloženju rješenja je Vrhovni sud naveo da apelant zahtjevom za ponavljanje postupka vrši preispitivanje i ponovnu ocjenu dokaza i osporava pravilnost i utvrđenja odlučnih činjenica na kojima je zasnovan zaključak o stepenu uračunljivosti apelanta u vrijeme izvršenja predmetnog krivičnog djela. S tim u vezi je navedeno da apelant nije iznio nove činjenice, niti podnio nove dokaze koji i pored dužne pažnje i opreza nisu mogli biti izneseni na glavnom pretresu, a koji su i sami za sebe ili u vezi sa ranijim dokazima podobni da utječu na njegovo oslobađanje ili na osudu po blažem Krivičnom zakonu u smislu odredbe člana 343. stav (1) tačka v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP RS), niti je pružio dokaze da je do presude došlo uslijed krivičnog djela sudije, tužioca ili lica koje je vršilo istražne radnje, kao uslova za ponavljanje krivičnog postupka u korist osuđenog iz odredbe člana člana 343. stav (1) ZKP RS. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilnom primjenom odredbe člana 347. stav (1) ZKP RS odbacio apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka, te o tome dao valjane razloge u prvostepenom rješenju.

7. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama prekršena prava iz čl. II/3.b), d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 3, 5. i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i član 3. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. Naime, apelant ističe da Okružni sud i Vrhovni sud nisu proveli odgovarajuće sudsko psihičko vještačenje apelanta u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi, zbog čega je tražio ponavljanje postupka da bi ostvario pravni lijek i prošao „pravnu proceduru u BiH i podnio putem apelacije tužbu protiv RS i Bosne i Hercegovine“ jer su prekršeni naprijed navedeni članovi Ustava i Evropske konvencije.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. Ustavni sud prije svega ukazuje da se apelant pozvao na mnogobrojna prava obuhvaćena Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije (zajedno sa protokolima). Međutim, Ustavni sud smatra da, u svjetlu apelacionih navoda, predmetna apelacija svojom suštinom (pitanje ocjene dokaza) pokreće isključivo pitanja obuhvaćena garancijama prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, iz kojeg razloga će Ustavni sud ispitati navode apelacija po ovom pravnom osnovu.

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluke donesene u postupku u kojem se odlučivalo o apelantovom zahtjevu za ponavljanje pravosnažno okončanog krivičnog postupka.

11. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o „osnovanosti krivične optužbe“ protiv apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava, kao i na svoju praksu, da se garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom zahtjeva za ponavljanje postupka, jer se u tom postupku samo odlučuje o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, a ne odlučuje se o „osnovanosti krivične optužbe“ protiv apelanta (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP-1206/10 od 15. juna 2010. godine i AP-781/11 od 20. aprila 2011. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-802/19 (G. K.) | Sudska praksa | Aktio