Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3373/20 (V. D., Z. D. i Z. D.)
Odluka donesena 28. 10. 2020.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3373/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-3373/20, rješavajući apelaciju Vahide Delić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Vahida Delić, Zahid Delić i Zahida Delić protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 28 0 P 030599 19 Gž od 13. decembra 2019. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Vahida Delić, Zahid Delić i Zahida Delić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Gradačca, koje zastupa Safet Kikić advokat iz Gradačca, podnijeli su 11. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 28 0 P 030599 20 Rev od 7. aprila 2020. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanata izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 28 0 P 030599 19 Gž od 13. decembra 2019. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 28 0 P 030599 19 P 5 od 2. avgusta 2019. godine, u postupku radi utvrđenja (vrijednost spora 11.000,00 ), usvojen je u cijelosti tužbeni zahtjev apelanata i utvrđeno je da ugovor o kupoprodaji od 18. januara 1979. godine, zaključen između prednika apelanata, umrlog N.Š., kao kupca i prednika parničnih stranaka umrlog R.D., kao prodavca, predstavlja jači pravni osnov za sticanje prava vlasništva i prava posjeda na nekretninama koje su predmet tog ugovora, pa je slijedom toga utvrđeno da nekretnine pobliže označene izrekom prvostepene presude pripadaju ostavinskoj masi iza umrlog N.Š., što su tuženi R.D.-H. i S.D. dužni priznati i trpjeti da se na osnovu predmetne presude, a odmah po njenoj pravosnažnosti, izvrši promjena upisa prava vlasništva kod Zemljišno knjižnog ureda Općinskog suda i prava posjeda kod Službe za geodetske i imovinsko-pravne poslove Općine Gradačac, tako što će kao vlasnik i posjednik predmetnih nekretnina biti upisan N.Š, odnosno apelanti kao njegovi zakonski nasljednici svako sa po dijelom 1/3. Obavezani su tuženi da solidarno apelantima nadoknade troškove predmetnog postupka u iznosu od 5.606,50 KM.
3. Odlučujući o žalbi tuženih izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 2. avgusta 2019. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 28 0 P 030599 19 Gž od 13. decembra 2019. godine predmetnu žalbu uvažio i preinačio prvostepenu presudu na način da je tužbeni zahtjev apelanata odbio u cijelosti. Obavezani su apelanti da tuženim na ime troškova postupka isplate iznos od 4.936,60 KM.
4. Odlučujući o reviziji apelanata izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 13. decembra 2019. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 28 0 P 030599 20 Rev od 7. aprila 2020. godine odbacio predmetnu reviziju kao nedozvoljenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM. Vrhovni sud je dalje naveo da su u predmetnoj tužbi apelanti označili vrijednost predmeta spora u iznosu od 11.000,00 KM, dakle ispod propisanog iznosa iz člana 237. stav (2) ZPP, a kao uslova za ostvarivanje prava na izjavljivanje revizije, pa revizija nije dopuštena po tom zakonskom osnovu. Pri tome, Vrhovni sud je naveo da nisu ispunjene ni pretpostavke iz člana 237. stav (3) u vezi sa st. (4) i (5) ZPP za odlučivanje o reviziji.
Apelacioni navodi
5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti ističu da je Kantonalni sud svoju „nezakonitu odluku“ zasnovao protivno institutu „vindikacione actio publiciana“, te da je Vrhovni sud, radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u konkretnom slučaju trebao donijeti meritornu odluku.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. U konkretnom slučaju apelanti su protiv presude Kantonalnog suda od 13. decembra 2019. godine izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda od 7. aprila 2020. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga, te da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda od 13. decembra 2019. godine.
8. S obzirom na to da je o reviziji apelanata odlučeno rješenjem Vrhovnog suda od 7. aprila 2020. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da su apelanti drugostepenu presudu primili prije datuma kad je donesena odluka o reviziji. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 11. septembra 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda od 13. decembra 2019. godine.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević