Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-349/19 (S. Š.)

Odluka donesena 10. 11. 2020.

Povreda
Član 7. EK (Kažnjavanje samo na osnovu zakona)
  • Kazna
  • Krivični postupak
  • Zabrana retroaktivne primjene zakona
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-349/19

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 11. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 349/19, rješavajući apelaciju Slavka Šujice, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. novembra 2020. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Slavka Šujice.

Utvrđuje se povreda člana 7. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Okružnog suda u Banjaluci broj 72 0 K 053771 18 Kž od 22. novembra 2018. godine.

Predmet se vraća Okružnom sudu u Banjaluci koji je dužan po hitnom postupku donijeti novu odluku poštujući prava iz člana 7.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Okružnom sudu u Banjaluci da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 30 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Slavko Šujica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Rafaela Ljubojević- Đurić, advokat iz Gradiške, podnio je 23. januara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 K 053771 18 Kž od 22. novembra 2018. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Okružnog javnog tužilaštva Banja Luka (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je da dostave odgovor na apelaciju. Pozvani su dostavili odgovor na apelaciju.

3. Od Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) zatraženo je da dostavi informaciju da li je apelant upućen na izdržavanje kazne zatvora. Osnovni sud je dostavio dopis, koji je Ustavni sud primio 16. oktobra 2020 godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Presudom Osnovnog suda broj 72 0 K 053771 16 K od 10. novembra 2016. godine, koja je preinačena Presudom Okružnog suda broj 72 0 K 053771 17 Kž od 12. septembra 2017. godine, apelant je osuđen zbog krivičnog djela ugrožavanja javnog saobraćaja iz člana 410. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu KZRS), u stjecaju s krivičnim djelom nepružanja pravne pomoći licu povrijeđenom u saobraćajnoj nesreći iz člana 414. stav 1. KZRS na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca i novčanu kaznu u iznosu od 500 KM.

6. Osnovni sud je Rješenjem broj 72 0 K 053771 1 8 Kv od 16. marta 2018. godine usvojio apelantov zahtjev i kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca zamijenio novčanom kaznom u iznosu od 12.000,00 KM koju je apelant dužan platiti u 12 jednakih rata. Ukoliko apelant ne plati novčanu kaznu, kako je navedeno u rješenju, ona će se zamijeniti izrečenom kaznom zatvora.

7. U obrazloženju rješenja Osnovni sud se pozvao na član 33. stav 2. KZRS.

8. Rješavajući po žalbi Tužilaštva Okružni sud je Rješenjem broj 72 0 K 053771 18 Kž od 22. novembra 2018. godine uvažio žalbu Tužilaštva, preinačio rješenje Osnovnog suda od 16. marta 2018. godine i odbacio apelantov zahtjev za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom.

9. Okružni sud je ukazao da je u žalbi Tužilaštva pravilno navedeno da je prvostepeni sud pogrešno primijenio KZRS jer on nije bio na snazi u vrijeme donošenja osporenog rješenja. Kako je naveo Okružni sud, u prelaznim i završnim odredbama Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Zakonik), u članu 415. propisano je da stupanjem na snagu tog zakonika prestaje da važi raniji KZRS, a novi zakonik je stupio na snagu 18. jula 2017. godine. Novi zakonik ne propisuje mogućnost zamjene kazne zatvora novčanom kaznom, kako je to propisivao stari KZRS „u odredbi iz člana 36. stav 2“.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

10. Apelant tvrdi da su mu osporenim rješenjem Okružnog suda prekršena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz čl. 6. i 7. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da u odnosu na njega nije primijenjen blaži zakon zbog stava koji je zauzeo drugostepeni sud u osporenom rješenju, što je suprotno članu 7. Evropske konvencije. Apelant ukazuje, a što je činio i u postupku po žalbi, na Odluku Ustavnog suda broj AP 1498/18.

b)Odgovori na apelaciju

11. Okružni sud je naveo da je apelacija neosnovana i da je suprotna članu 415. Zakonika, te je predloženo da se apelacija odbije kao neosnovana.

12. Tužilaštvo je u odgovoru navelo da su opravdani apelantovi navodi i da se radi o povredi apelantovog prava, te je predložilo da se apelacija usvoji.

13. Osnovni sud je na traženje Ustavnog suda dostavio dopis u kojem je naveo da prema informacijama kojima raspolaže (a na osnovu uvida u evidencije koje sud vodi u skladu s Pravilnikom o sistemu za automatsko upravljanje predmetima u sudovima) apelant nije upućen na izdržavanje kazne zatvora.

V.Relevantni propisi

14. Krivični zakonik Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 64/17 i 104/18 – odluka US) u relevantnom dijelu glasi:

Vremensko važenje krivičnog zakonodavstva Član 9.

(1) Na učinioca krivičnog djela primjenjuje se zakon koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela. Ako je zakon izmijenjen za vrijeme izvršenja krivičnog djela, primijeniće se zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je djelo dovršeno. (2) Ako je poslije izvršenja krivičnog djela, a prije donošenja pravosnažne presude, jednom ili više puta izmijenjen zakon, primijeniće se zakon koji je najblaži za učinioca.

(3) Na učinioca krivičnog djela koje je propisano zakonom sa određenim vremenskim trajanjem, primijeniće se taj zakon bez obzira na to kada mu se sudi, osim ako tim zakonom nije drugačije određeno.

(4) Pravila važenja ovog zakonika iz st. 1, 2. i 3. ovog člana važe i u odnosu na dejstvo pravnih posljedica osude.

Kazna zatvora Član 46. st. 1 4.

(1) Kazna zatvora ne može biti kraća od tri mjeseca, ni duža od dvadeset godina. (2) Kazna zatvora izriče se na pune godine i mjesece, a do šest mjeseci i na pune dane.

(3) Kaznu zatvora do šest mjeseci sud može izreći samo ako posebne okolnosti djela i učinioca pokazuju da se novčanom kaznom ne može postići svrha kažnjavanja ili da se novčana kazna neće moći izvršiti.

(4) Odredba iz stava 3. ovog člana ne odnosi se na kaznu zatvora kao zamjenu za neplaćenu novčanu kaznu (član 50. st. 2. i 3) ili za opozvanu uslovnu osudu (član 64).

Član 415.

Stupanjem na snagu ovog zakonika prestaje da važi Krivični zakon Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 49/03, 108/04, 37/06, 70/06, 73/10, 1/12 i 37/13).

15. Krivični zakon Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 49/03, 108/04, 37/06, 70/06, 73/10, 1/12 i 37/13) u relevantnom dijelu glasi:

Vremensko važenje krivičnog zakona Član 4.

(1) Na učinioca krivičnog djela primjenjuje se zakon koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela.

(2) Ako je poslije izvršenja krivičnog djela izmijenjen zakon, jednom ili više puta, primijeniće se zakon koji je najblaži za učinioca.

Izricanje kazne zatvora Član 33.

1) Kazna zatvora se izriče na pune godine i mjesece, a do šest mjeseci na pune dane.

(2) Izrečena kazna zatvora koja ne prelazi šest mjeseci, može se na zahtjev osuđenog zamijeniti novčanom kaznom, shodno odredbi člana 36. st. 2. i 3. ovog zakona.

Zamjena novčane kazne Član 36.

[ ] (2) Ako osuđeni ne plati novčanu kaznu u roku koji je utvrđen presudom, sud će bez odlaganja donijeti odluku da se novčana kazna zamijeni kaznom zatvora.

VI.Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je rješenje Okružnog suda od 22. novembra 2018. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 31. decembra 2018. godine, a apelacija je podnesena 23. januara 2019. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

20. Apelant tvrdi da su mu osporenim rješenjem prekršena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te čl. 6. i 7. Evropske konvencije. U suštini, apelant ukazuje da je na njega primijenjen nepovoljniji zakon, te će Ustavni sud ispitati apelantove navode samo u odnosu na član

7. Evropske konvencije.

21. Član 7. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Niko se ne smije smatrati krivim za krivično djelo izvršeno činjenjem ili nečinjenjem koje, u vrijeme kada je počinjeno, nije predstavljalo krivično djelo po unutrašnjem ili međunarodnom pravu. Isto tako, ne smije se izreći stroža kazna od one koja je bila primjenjiva u vrijeme kada je krivično djelo počinjeno.

2. Ovaj član ne utječe na ishod suđenja i kažnjavanje bilo koje osobe za činjenje ili nečinjenje koje se u vrijeme počinjenja smatralo krivičnim djelom prema općim pravnim načelima koja priznaju civilizirani narodi.

22. Ustavni sud zapaža da je apelant pravomoćnom presudom proglašen krivim za krivično djelo ugrožavanja javnog saobraćaja iz člana 410. stav 1. KZ-a u stjecaju s krivičnim djelom nepružanja pomoći licu povrijeđenom u saobraćajnoj nezgodi iz člana 414. stav 1. KZRS, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca (i novčana kazna). U skladu sa članom 33. stav 2. ranije važećeg KZRS, osuđeno lice kojem je izrečena kazna zatvora koja ne prelazi šest mjeseci moglo je zahtijevati da ona bude zamijenjena novčanom kaznom. Rukovodeći se citiranom zakonskom odredbom, apelant je, u vrijeme kada je već stupio na snagu važeći zakonik koji ovu mogućnost ne predviđa, podnio zahtjev za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom. Osnovni sud je usvojio apelantov zahtjev, a Okružni sud je, uvažavajući žalbu Tužilaštva, preinačio rješenje Osnovnog suda i apelantov zahtjev odbacio kao nedopušten. Okružni sud je zaključio da je prvostepeni sud pogrešno primijenio ranije važeći KZRS jer on nije bio na snazi u vrijeme donošenja pobijanog rješenja, a odredbom člana 415. važećeg zakonika je propisano da stupanjem na snagu novog zakonika prestaje da važi KZRS.

23. Prije daljnjeg razmatranja predmeta Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud naveo da apelant nije upućen na izdržavanje kazne zatvora. Ustavni sud, također, podsjeća na član 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda prema kojem je podnosilac apelacije dužan obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama adrese, pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u suprotnom, Ustavni sud će donijeti odluku prema stanju u spisu. Dakle, prema stanju spisa, odnosno informacijama koje je dobio Ustavni sud, apelant nije upućen na izdržavanje kazne zatvora.

24. Ustavni sud podsjeća da je identično pravno pitanje riješio u Odluci broj AP 1498/18 od 23. aprila 2018. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) u kojoj je, rješavajući apelaciju apelanta u navedenom predmetu utvrdio da postoji kršenje člana 7. Evropske konvencije kada redovni sud nije primijenio ranije važeći KZRS, već je zaključio da se primjena odredbi člana 9. važećeg zakonika o vremenskom važenju krivičnog zakonodavstva ograničava na krivični postupak do pravomoćnosti presude, a u konkretnom slučaju radi se o postupku izvršenja pravomoćno izrečene kazne zatvora. Pozivajući se na praksu Evropskog suda u predmetu Del Rio Prada protiv Španije (Evropski sud, predstavka broj 42750/09, od 21. oktobra 2013. godine), kao i ukazujući na relevantne odredbe iz domaćeg zakonodavstva, Ustavni sud je u navedenom predmetu zaključio da, bez obzira na činjenicu što je pravomoćna presuda apelantu izrečena mjesec dana nakon što je stupio na snagu sada važeći zakonik, apelant je pravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 30 dana prema odredbama ranije važećeg KZRS, što mu je, u skladu s odredbama ranije važećeg KZRS, davalo mogućnost da navedenu kaznu zatvora zamijeni novčanom kaznom. Ustavni sud je u navedenom predmetu, također, utvrdio da se ne može govoriti da član 33. stav 2. ranije važećeg KZRS propisuje izvršenje kazne zatvora u nekom navodno operativnom smislu, već se radi o (pod zakonom propisanim okolnostima nakon odluke suda o zahtjevu osuđenog lica) novom, drugačijem obliku „kazne“, koja pogađa pravomoćno osuđeno lice. Radi se o „institutu zamjene kazne“, koju je poznavao ranije važeći KZRS, koji je licima koja su ispunjavala zakonom propisan uvjet davao mogućnost da traže drugačiju kaznu od izrečene kazne zatvora, koja je za njih blaža – novčanu kaznu. S obzirom na to da sada važeći zakonik isključuje takvu mogućnost, nesporno je da novi važeći zakon utječe na lica kojima je izrečena kazna zatvora koja ne prelazi period od šest mjeseci (u Republici Srpskoj), konkretno na apelanta, te se ne radi o izvršenju kazne, već o mjeri koja utječe na samu „kaznu“, odnosno nemogućnost apelanta da kaznu zatvora zamijeni blažom i po njega očito povoljnijom novčanom kaznom.

25. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud primjećuje da se potpuno isti zaključak može primijeniti na navedeni predmet, zbog čega Ustavni sud nalazi da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo iz člana 7. Evropske konvencije, te se, umjesto posebnog obrazloženja, u potpunosti poziva na obrazloženje dato u Odluci broj AP 1498/18.

26. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je primjenom odredbi važećeg zakonika, kojim je odbacio kao nedozvoljen apelantov zahtjev, Okružni sud povrijedio apelantovo pravo iz člana 7. Evropske konvencije.

27. Ustavni sud smatra da je radi zaštite apelantovih ustavnih prava dovoljno ukinuti Rješenje Okružnog suda broj 72 0 K 053771 18 Kž od 22. novembra 2018. godine i predmet vratiti na ponovni postupak, kako je navedeno u dispozitivu ove odluke.

VIII.Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo iz člana 7. stav 1. Evropske konvencije jer je u konkretnom slučaju primjena Zakonika kojim je odbačen kao nedopušten apelantov zahtjev za zamjenu kazne zatvora, koja mu je izrečena za krivično djelo po ranije važećem KZRS, novčanom kaznom bila na apelantovu štetu, te je utjecala na samu „kaznu“, a ne na njeno izvršenje.

29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-349/19 (S. Š.) | Sudska praksa | Aktio