Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3375/20 (TENEX S.R.L.-IN LIQIDAZIONE Gorizia, MIK GmbH i P. N. R.)

Odluka donesena 28. 10. 2020.

Nema povrede
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Državno vlasništvo
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
  • Aktivna legitimacija
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3375/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-3375/20, rješavajući apelaciju TENEX S.R. L.-IN LIQIDAZIONE, Gorizia i drugih, na osnovu člana VI/ 3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli TENEX S.R.L.-IN LIQIDAZIONE Gorizia, MIK GmbH i Paoletti Nicoletti Roberto protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 634615 20 Gži 2 od 10. juna 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. TENEX S.R.L.-IN LIQIDAZIONE Gorizia, MIK GmbH i Paoletti Nicoletti Roberto (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Zajednička advokatska kancelarija Barbarić & Bevanda iz Širokog Brijega, podnijeli su 11. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 634615 20 Gži 2 od 10. juna 2020. godine.

2. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda žalba apelanata izjavljena na Rješenje Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 634615 17 I od 14. februara 2019. godine je odbačena kao nedopuštena (kojim rješenjem je tražiocu izvršenja kao kupcu A.S. dosuđena nekretnina dosadašnje vlasništvo izvršenika Imsar d.o.o. Sarajevo pobliže označena izrekom rješenja, procijenjene tržišne vrijednosti na osnovu nalaza stalnog sudskog vještaka za oblast vještačenja građevine od 16.maja 2018. godine u novčanom iznosu pobliže označenom izrekom rješenja, određeno je da se tražiocu izvršenja, kao kupcu, preda u posjed predmetna nekretnina i naloženo je Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda u Sarajevu da izvrši upis promjene prava vlasništva sa dijelom 1/1 na predmetnim nekretninama u korist kupca i izvrši brisanje zabilježbe Rješenja o izvršenju broj 65 0 1 634615 17 I od 12. maja 2017. godine).

3. U obrazloženju osporenog rješenja, Kantonalni sud je naveo da je u predmetnom postupku tražilac izvršenja podnio prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 201447 13 P2 od 13. juna 2013. godine (kojom je izvršenik obavezan tražiocu izvršenja isplatiti na ime naknade tržišne vrijednosti udjela u kapitalu novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom, te na ime troškova parničnog postupka isplatiti novčani iznos), a koje izvršenje bi se provelo procjenom vrijednosti i prodajom predmetnih nekretnina u vlasništvu izvršenika IMSAR d.o.o. Sarajevo. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud rješenjem o izvršenju od 12. maja 2017. godine odredio izvršenje. Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa proizilazi da su apelanti protiv rješenja o izvršenju podnijeli prigovor prvostepenom sudu, koji je, odlučujući o prigovoru apelanata iste Zaključkom od 15. novembra 2018. godine uputio u parnični postupak, a u cilju dokazivanja prava na nekretninama koje su predmet izvršenja. Kantonalni sud je naveo da je za prodaju nekretnina u vlasništvu izvršenika prvostepeni sud odredio prvo ročište Zaključkom od 31. augusta 2018. godine, te da su na istom ročištu predmetne nekretnine prodane tražiocu izvršenja. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud donio rješenje o dosudi predmetnih nekretnina tražiocu izvršenja, kojim je određeno da se predmetna nekretnina preda u posjed tražiocu izvršenja, te je naloženo ZK uredu Općinskog suda u Sarajevu da izvrši upis promjene prava vlasništva na predmetnim nekretninama. Kantonalni sud je naveo da je žalbu apelanata izjavljenu protiv rješenja o dosudi od 14 februara 2019. godine ocijenio nedopuštenom iz razloga jer je uvidom u spis utvrdio da je prvostepeni sud, odlučujući o prigovoru apelanata, Zaključkom od 15. novembra 2018. godine iste uputio da pokrenu parnični postupak radi dokazivanja prava na nekretninama koje su predmet izvršnog postupka. Kantonalni sud je naveo da je, slijedom navedenog, žalba protiv rješenja o dosudi izjavljena od strane lica koja nisu stekla svojstvo stranke u predmetnom izvršnom postupku, te da isti nisu imali legitimaciju na poduzimanje pravnih radnji, odnosno izjavljivanje žalbe na pobijano rješenje.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje, povredu prava na pristup sudu i prava na obrazloženu sudsku odluku kao segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti, u suštini, smatraju da je Kantonalni sud u predmetnom postupku, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno i procesno pravo. Apelanti smatraju da im je uskraćeno pravo da učestvuju u postupku, što je uticalo na zakonitost i pravilnost odluke sudova. Apelanti navode da izvršna isprava na osnovu koje je određeno izvršenje nije provodiva, te da je predmetno zemljište državno vlasništvo i isto ne može biti predmet prodaje u izvršnom postupku.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelanti pozivaju u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je osporenom odlukom Kantonalnog suda, kao konačnom odlukom u predmetnom postupku, odbačena žalba apelanata u predmetnoj pravnoj stvari. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud dao detaljne i jasne razloge zbog čega u predmetnom izvršnom postupku nisu bili ispunjeni uslovi za meritorno rješavanje konkretne pravne stvari. Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud, odlučujući o prigovoru apelanata, Zaključkom od 15. novembra 2018. godine iste uputio da pokrenu parnični postupak radi dokazivanja prava na nekretninama koje su predmet izvršnog postupka, pa nema proizvoljnosti u postupanju sudova u odbacivanju žalbe apelanata u predmetnoj pravnoj stvari kao lica koja nisu stekla svojstvo stranke u predmetnom izvršnom postupku. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozivaju, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3375/20 (TENEX S.R.L.-IN LIQIDAZIONE… | Sudska praksa | Aktio