Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3334/20 (Z.D.)

Odluka donesena 28. 10. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prekršajni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3334/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-3334/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Z. D., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Z. D.

protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Pr 099564 20 Pžp od 23. jula 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Z. D. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradačca, kojeg zastupa Dino Dabić advokat iz Orašja, podnio je 7. septembra 2020. godine godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 Pr 099564 20 Pžp od 23. jula 2020. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 Pr 099564 19 Pr od 13. marta 2020. godine apelant je oglašen odgovornim za prekršaj iz člana 86. stav (1) tač. 11., 23. i 33. Zakona o veterinarstvu BiH, kažnjivo po članu 93. stav (2) navedenog zakona, te uz primjenu člana 19. Zakona o prekršajima (Odmjeravanje kazni, odredbe o ublažavanju kazne) kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 700,00 KM. Apelant je obavezan da plati troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 KM.

3. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je veterinarski inspektor, vršeći poslove iz svoje nadležnosti, u konkretnom slučaju utvrdio i zapisnički konstatovao da je okrivljeni (kao odgovorno lice u pravnom licu „Poljovet“ d.o.o. Gradačac) vršeći promet i trgovinu veterinarskim lijekovima, dopremio predmetne lijekove subjektima (poljoprivrednim apotekama) kojima je zabranjen promet veterinarskim lijekovima. Općinski sud je naveo da je veterinarski inspektor na održanom ročištu detaljno opisao i objasnio navode iz zapisnika, te je sud poklonio vjeru ovom svjedoku jer je kao ovlašćeno službeno lice lično uočio prekršajnu radnju koju je pred Općinskim sudom i opisao (da je kontrolu izvršio ispred poljoprivredne apoteke „Poljo-sementi“ d.o.o. Bihać u toku istovara lijekova spakovanih u originalnu kutiju pravnog lica u kojem je apelant odgovorno lice, a na kojoj kutiji je flomasterom bilo ispisano „Poljo-sementi“). Općinski sud je dalje naveo da nije prihvatio prigovor apelanta da ne zna šta mu je stavljeno na teret jer je u opisu prekršaja prekršajna radnja opisana kao doprema lijekova subjektima kojima je zabranjen promet veterinarskim lijekovima, zbog čega može biti ugroženo zdravlje životinja, a time i zdravlje ljudi. Općinski sud je takođe naveo da ne može prihvatiti navode apelanta da u veleprodaji ne postoji ograničenje prodaje lijekova samo na veterinarske apoteke, jer je članom 7. Pravilnika o uslovima za promet lijekova koji se upotrebljavaju u veterinarstvu propisana prodaja istih u veterinarskim apotekama, te je logično da se veleprodaja vrši prema veterinarskim apotekama, a ne prema poljoprivrednim apotekama (koja mogućnost uopšte nije propisana citiranim pravilnikom). Općinski sud je također naveo da nije prihvatio prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani apelanta jer je ovlašćeni organ utvrdio da je apelant odgovorno lice u pravnom licu „Poljovet“ d.o.o. Gradačac, što apelant ničim nije demantovao.

4. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 13. marta 2020. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 17 0 Pr 099564 20 Pžp od 23. jula 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

5. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da nije prihvatio žalbene prigovore apelanta da prvostepeni sud nije „pravilno sačinio izreku“ jer ista upravo sadrži sve bitne elemente (opis djela, te vremena, mjesta i načina učinjenja istog). Kantonalni sud je naveo da su se, dakle, u radnjama okrivljenog (preciziranim prvostepenim rješenjem) stekla sva bitna obilježja prekršaja koji mu je stavljen na teret, te da je, u pogledu izrečene mjere prvostepeni sud, shodno odredbama člana 19. Zakona o prekršajima, istu ublažio.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju i prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant, u suštini, kroz tvrdnje o „nesavjesnoj, nepravičnoj i arbitrarnoj“ ocjeni dokaza, osporava utvrđeno činjenično stanje, te navodi da u konkretnom slučaju nije zadovoljen standard „obrazložene odluke“.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje, te da nije udovoljeno standardu „obrazložene odluke“. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju svojih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani..

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3334/20 (Z.D.) | Sudska praksa | Aktio