Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3917/19 (S. M.)

Odluka donesena 27. 11. 2020.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3917/19

Apelacija

Odluka o meritumu

27. 11. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. novembra 2020. godine, u predmetu broj AP 3917/19, rješavajući apelaciju Suada Mustafagića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Suad Mustafagić.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli kao predmet broj 28 0 I 044426 20 Gž.

Na osnovu člana 74 stav 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantu Suadu Mustafagiću isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Tuzli da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje izvršnog postupka u predmetu broj 28 0 I 044426 20 Gž, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona i predsjedniku Kantonalnog suda u Tuzli da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Suad Mustafagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Milić Nada i Đurić Miloš“ iz Gradačca, podnio je 17. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Opštinskim sudom u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) kao predmet broj 28 0 I 044426 14 I, a postupak se nakon podnošenja apelacije vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 28 0 I 044426 20 Gž. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Opštinskog suda je 19. juna 2020. godine zatražen odgovor na apelaciju, a od Kantonalnog suda 23. oktobra 2020. godine.

3. Opštinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 29. juna 2020. godine, a Kantonalni sud 3. novembra 2020. godine.

4. Ustavni sud je 23. oktobra 2020. godine od Opštinskog suda zatražio informaciju o statusu predmetnog postupka.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

6. Apelant je 30. januara 2014. godine Opštinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (Z. M.), na osnovu notarski obrađenog ugovora o zajmu od 27. juna 2013. godine, a radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu od 2.800,00 KM. Kao sredstvo izvršenja apelant je predložio zapljenu, procjenu i prodaju nepokretnosti detaljno navedenih u prijedlogu za izvršenje.

7. Opštinski sud je zaključkom od 15. marta 2018. godine naložio apelantu da u roku od osam dana otkloni nedostatke prijedloga za izvršenje tako što će dostaviti sudu original ili ovjerenu kopiju ugovora o zajmu jer ugovor ne sadrži klauzulu „otpravak u svrhu izvršenja“. Apelant je podneskom od 2. aprila 2018. godine zatražio od Opštinskog suda da produži rok za postupanje po zaključku, te je Opštinski sud zaključkom od 11. aprila 2018. godine odobrio apelantu dodatni rok od 20 dana. Nadalje proizlazi da je apelant 7. juna 2018. godine postupio po zaključku suda od 15. marta 2018. godine, te je kao predmet i sredstvo izvršenja opredijelio druge nepokretnosti u odnosu na prvobitno predložene, detaljno navedene u podnesku.

8. Predloženo izvršenje Opštinski sud je dozvolio Rješenjem o izvršenju od 28 0 I 044426 14 I od 24. jula 2018. godine. Protiv navedenog rješenja o izvršenju izvršenik je 6. avgusta 2018. godine izjavio prigovor, koji je Opštinski sud dostavio apelantu na odgovor.

9. Opštinski sud je radi odlučivanja po podnesenom prigovoru dva puta zakazivao ročišta, i to 5. novembra i 18. decembra 2018. godine, koja su odgođena. Ročište koje je bilo zakazano za 18. decembar 2018. godine Opštinski sud je rješenjem od 23. novembra 2018. godine odgodio na neodređeno vrijeme zbog formiranja novog suda i stupanja na dužnost postupajućeg sudije u novoosnovani sud. Nadalje proizlazi da je Opštinski sud po treći put zakazao ročište radi odlučivanja po podnesenom prigovoru za 10. juli 2020. godine.

10. Nadalje proizlazi da je Opštinski sud 10. jula 2020. godine održao ročište radi odlučivanja po prigovoru izjavljenom protiv rješenja o izvršenju od 24. jula 2018. godine, te da je rješenjem od 12. avgusta 2020. godine odbio izvršenikov prigovor. Protiv rješenja kojim je odbijen prigovor izvršenik je podnio žalbu i predmet je 2. oktobra 2020. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.

11. Apelant je Opštinskom sudu s ciljem okončanja predmetnog postupka podnosio urgencije 24. septembra 2019. i 31. januara 2020. godine.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant je u apelaciji naveo tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.000,00 KM.

b) Odgovori na apelaciju

13. U odgovoru na apelaciju Opštinski sud je ukratko naveo hronologiju izvršnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke. U odnosu na dužinu trajanja postupka, Opštinski sud nije ponudio opravdanje.

14. Iz informacije koju je Ustavni sud 23. oktobra 2020. godine pribavio od Opštinskog suda proizlazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom.

15. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da nije povrijedio apelantova prava na koja se u apelaciji poziva jer je predmet na postupanje po žalbi zaprimljen 2. oktobra 2020. godine. Kantonalni sud je ukazao da, s obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, nastojaće da predmet uzme u rad u što skorije vrijeme, uvažavajući i ostale spise hitne po prirodi i redovan tok rješavanja po predmetima iz IV kvartala.

V.Relevantni propisi

16. Zakon o izvršnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 – odluka USBiH). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH i 46/16) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

17. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 – ispravka, 7/13 i 52/14) u relevantnom dijelu glasi: Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom. [...] VI.Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svom radu kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je takođe u kontinuitetu ukazivao da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12 i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

21. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VII.Meritum

23. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. a)Pravo iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.[...] Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.[...] Član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi: Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim načelima međunarodnog prava.

[...]

24. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6 Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od bilo kojeg nacionalnog suda treba promatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

25. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

Period koji treba uzeti u obzir

26. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 30. januara 2014. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja predmetne odluke, dakle period koji traje šest godina i deset mjeseci.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

27. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o naročito složenom postupku.

28. Ustavni sud zapaža da je apelant Opštinskom sudu podnio nepotpun prijedlog za izvršenje, odnosno da ugovor na osnovu kojeg je pokrenuo izvršni postupak nije sadržavao klauzulu „otpravak u svrhu izvršenja“, odnosno klauzulu izvršnosti. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant u razumnom roku postupio po zaključku Opštinskog suda od 15. marta 2018. godine, te da je navedeni apelantov procesni propust uticao na tok predmetnog postupka, ali nije uticao na njegovu dužinu.

29. Analizirajući ponašanje Opštinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Opštinski sud od podnošenja inicijalnog akta imao period potpune pasivnosti u trajanju od četiri godine i dva i po mjeseca, koju pasivnost je prekinuo zaključkom od 15. marta 2018. godine kada je naložio apelantu da otkloni procesni nedostatak. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Opštinskom sudu bio potreban period od četiri godine i dva i po mjeseca da bi utvrdio da je apelant predmetni postupak pokrenuo na osnovu izvršne isprave koja ne sadrži klauzulu izvršnosti. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Opštinski sud, nakon što je apelant postupio po zaključku od 15. marta 2018. godine, predloženo izvršenje dozvolio u razumnom roku, i to rješenjem o izvršenju od 24. jula 2018. godine, protiv kojeg je izvršenik blagovremeno izjavio prigovor (6. avgusta 2018. godine). Ustavni sud nadalje zapaža da je Opštinskom sudu bio potreban period od približno dvije godine da donese odluku po izjavljenom pravnom lijeku (Opštinski sud je rješenjem od 12. avgusta 2020. godine odbio izvršenikov prigovor).

30. Dakle, Opštinski sud je u predmetnom postupku imao evidentne periode potpune i duže pasivnosti, za koje u odgovoru na apelaciju nije ponudio opravdanje. Opštinski sud procesne radnje nije preduzimao u skladu s procesnim zakonom, a duži periodi neopravdane pasivnosti predstavljaju postupanje suda koje je u suprotnosti sa standardima prava na pravično suđenje.

31. Nadalje, Ustavni sud zapaža da žalbeni postupak pred Kantonalnim sudom traje od 2. oktobra 2020. godine, tj. duže od jednog mjeseca, te da je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju ukazao da će nastojati da predmet uzme u rad u što skorije vrijeme, uvažavajući i ostale spise hitne po prirodi i redovan tok rješavanja po predmetima iz IV kvartala. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da Kantonalni sud svojim postupcima nije uticao na dužinu trajanja predmetnog postupka.

32. Imajući u vidu cjelokupnu dužinu trajanja predmetnog postupka koji je po zakonu hitne prirode, te činjenicu da se u postupku nisu preduzimale procesne radnje s ciljem prinudnog namirenja apelantovog potraživanja, Ustavni sud nalazi svrsishodnim naložiti Kantonalnom sudu da u postupku donese drugostepenu odluku, iako svojim postupcima nije uticao na dužinu trajanja postupka i predmet je prije jednog mjeseca zaprimio u rad.

33. Na osnovu navedenog, s obzirom na to da je Opštinski sud u predmetu imao duže periode neopravdane pasivnosti koji su u odlučujućoj mjeri uticali na dužinu trajanja predmetnog postupka koji je po zakonu hitne prirode, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelantovog prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije budući da je dužina izvršnog postupka u konkretnom slučaju pretjerana i da ne zadovoljava zahtjeve „suđenja u razumnom roku“.

b) Pitanje naknade nematerijalne štete

34. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

35. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 500,00 KM.

36. Ovu naknadu je dužna da plati Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

37. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je Opštinski sud u postupku imao periode neopravdane pasivnosti u ukupnom trajanju dužem od šest godina, tj. na početku postupka potpunu pasivnost u trajanju od četiri godine i dva i po mjeseca, te mu je bio potreban period od približno dvije godine da donese odluku po izjavljenom pravnom lijeku, što u konkretnom slučaju, u postupku koji je po zakonu hitne prirode i ukupno traje šest godina i deset mjeseci, predstavlja postupanje koje je u suprotnosti sa standardima prava na pravično suđenje.

39. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-3917/19 (S. M.) | Sudska praksa | Aktio