Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4236/19 (E. M. i drugi)

Odluka donesena 10. 11. 2020.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4236/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 11. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. novembra 2020. godine, u predmetu broj AP-4236/19 rješavajući apelacije Emire Mešić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli Emire Mešić, Husnija Bajrić, Božana Hećimović, Emira Osmančević, Sabaha Krantić, Naima Bešić, Semira Muminović, Mustafa Salihović, Ilvana Pračić i B. Ć. zbog neprovođenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću br. 17 0 Rs 051021 14 od 29.

septembra 2014. godine, 17 0 Rs 049378 15 I 15 od 12. januara 2015.

godine, 17 0 Rs 049378 15 I 13 od 22. januara 2015. godine, 17 0 I 017173 10 I od 15. februara 2010. godine, 17 0 I 038249 12 I od 18.

aprila 2012. godine, 17 0 Rs 044798 15 I 3 od 23. jula 2015. godine, 17 0 Rs 054279 16 I 2 od 29. novembra 2016. godine, 17 0 Rs 051208 14 I od 29. januara 2014. godine, 017-0-I-07-003156 od 13. septembra 2007. godine17 0 I 004925 09 I od 28. januara 2009. godine, 17 0 I 004574 09 I od 20. marta 2009. godine, Općinskog suda u Bosanskoj Krupi broj I-1092/08 od 3. oktobra 2008. godine i Općinskog suda u Sanskom Mostu broj 022 0 I 08 000330 od 18. avgusta 2008. godine, zbog toga što se radi o istom pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelacijama ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-4236/19

1. Emira Mešić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa Hatidža Kapetan, advokat iz Advokatskog društva "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijela je 5. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 Rs 051021 14 od 29. septembra 2014. godine.

2. AP-4238/19

2. Husnija Bajrić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bosanske Krupe, koju zastupa Hatidža Kapetan, advokat iz Advokatskog društva "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijela je 5. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bosanskoj Krupi broj I-1092/08 od 3. oktobra 2008. godine.

3. AP-4485/19

3. Božana Hećimović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa Hatidža Kapetan, advokat iz Advokatskog društva "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijela je 21. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 Rs 049378 15 I 15 od 12. januara 2015. godine.

4. AP-4486/19

4. Emira Osmančević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijela je 21. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 Rs 049378 15 I 13 od 22. januara 2015. godine.

5. AP-4541/19

5. Sabaha Krantić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ključa, koju zastupa Feho Botonjić advokat iz Ključa, podnijela je 26. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću br. 17 0 I 017173 10 I od 15. februara 2010. godine i 17 0 I 038249 12 I od 18. aprila 2012. godine.

6. AP-4953/19

6. Naima Bešić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa Hatidža Kapetan, advokat iz Advokatskog društva "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijela je 24. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću br. 17 0 Rs 044798 15 I 3 od 23. jula 2015. godine i 17 0 Rs 054279 16 I 2 od 29. novembra 2016. godine.

7. AP-4955/19

7. Semira Muminović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa Hatidža Kapetan, advokat iz Advokatskog društva "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijela je 24. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću br. 17 0 Rs 051208 14 I od 29. januara 2014. godine i 017-0-I-07-003156 od 13. septembra 2007. godine.

8. AP-4965/19

8. Mustafa Salihović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Feho Botonjić advokat iz Ključ iz Ključa, podnio je 26. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sanskom Mostu broj 022 0 I 08 000330 od 18. avgusta 2008. godine.

9. Punomoćnik apelanta je 18. avgusta 2020. godine dostavio dopis u kojem obavještava Ustavni sud da je apelant umro, te je istovremeno dostavio rješenje o nasljeđivanju iz kojeg prozilazi da je zakonska nasljednica nad cjelokupnom zaostavštinom apelanta proglašena njegova supruga F.S.

9. AP-5034/19

10. Ilvana Pračić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, podnijela je 30. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 I 004925 09 I od 28. januara 2009. godine.

10. AP-5036/19

11. B. Ć. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa Saud Filipović advokat iz Bihać iz Bihaća, podnijela je 30. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 I 004574 09 I od 20. marta 2009. godine. Činjenično stanje

12. Postupajući po prijedlozima apelanta na osnovu izvršnih isprava – pravosnažnih presuda odnosno sudskih nagodbi, Općinski sud u Bihaću, Općinski sud u Bosanskoj Krupi i Općinski sud u Cazinu su donijeli rješenja o izvršenju navedena u izreci ove odluke, kojima su određena predložena izvršenja na novčanim sredstvima koja se nalaze na transakcijskim računima poslovne banke Unsko-sanskog kantona kao izvršenika.

13. Općinski sud u Bihaću, Općinski sud u Bosanskoj Krupi i Općinski sud u Cazinu su rješenja o izvršenju navedena u izreci ove odluke dostavili poslovnim bankama kod kojih izvršenik ima transakcijske račune.

14. Ministarstvo finansija Unsko-sanskog kantona je u periodu od 9. do 27. jula 2020. godine dostavilo odgovore na predmetne apelacije u kojima je, između ostalog, navedeno da je ukupan broj rješenja o izvršenju protiv Unsko-sanskog kantona, kao izvršenika, kod UniCredit Banke dd Mostar na dan 31. januar 2020. godine 11792 (podaci iz centralne evidencije i Akcionog plana Vlade USK). Nadalje je navedeno da ukupan iznos obaveza Unsko-sanskog kantona prema gore navedenim rješenjima na dan 31. januar 2020. godine iznosi 79.431.188,96 KM, te da navedeni iznos sadrži samo glavnicu. Navedeno je da budžet Unsko-sanskog kantona za 2020. godinu (“Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona” broj 7/20) iznosi 236.513.370 KM, te je dostavljena tabela: struktura prihoda Budžeta USK za 2020. godinu. Nadalje je navedeno da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku (“Službene novine Federacije BiH” broj 46/16) propisano - iza stava (5) člana 138. dodaje novi stav (6) koji glasi da “Sve razine vlasti u FBiH (Federacija, Kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu najmanje 0,3% ukupno planiranih prihoda“. S tim u vezi, dalje je navedeno da Vlada Unsko-sanskog kantona i Ministarstvo finansija postupaju, te da će i u narednom periodu postupati u skladu sa citiranom odredbom i da su planirana sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja. Ministarstvo finansija je navelo da je izradilo centralnu evidenciju potraživanja svih povjerilaca, sačinjenu prema datumu njihovog izvršnog naslova s evidentiranim isplatama, te redosljedom dalje isplate i izvršilo objavu podataka svih povjerilaca na web stranici Vlade Unsko-sanskog kantona, transparentno u odnosu na povjerioce, kako bi se izbjegle sumnje da nekome može biti izvršena isplata prije nego što je njegov izvršni naslov došao na red da bude isplaćen. Navedeno je da je u Zakonu o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 32/03, 33/06, 39/06, 39/09) odredbom člana 138. st. 3. i 5. određeno da „Izvršenje na teret sredstava budžeta FBiH i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta. Više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da namire iz budžeta, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke“. S tim u vezi je navedeno da Vlada Unsko-sanskog kantona, odnosno budžetska i depozitna banka Vlade, postupaju u skladu sa naprijed navedenim odredbama Zakona o izvršnom postupku i povjerioci se namiruju iz Budžeta Kantona redom kojim su stekli to pravo. Navedeno je da Vlada Unsko-sanskog kantona i Budžet Unsko-sanskog kantona, u prethodnim godinama, a naročito u proteklom periodu za vrijeme pandemije corona virusa, su suočeni su sa padom prihoda, što se odražava i na ispunjenje svih zakonom predviđenih obaveza, kao i da se budžet Kantona planirao u proteklom periodu u skladu sa mogućnostima, koje se zasnivaju na procjeni privrednog razvoja, razvoja socijalnog sektora, makro-ekonomskih indikatora i prognozi prihoda i rashoda. Ističe da Vlada Unsko-sanskog kantona, u okviru realnih mogućnosti, poduzima mjere i aktivnosti kako bi zaštitila prava povjerioca i omogućila da se u što skorijem roku isti transparentno naplate svoja potraživanja. Ukazuje da je Vlada Unsko-sanskog kantona usvojila Akcioni plan s generalnim planom izmirenja duga po izvršnim sudskim odlukama i isti uputila zastupniku Vijeća ministara BiH pred Evropskim sudom za ljudska prava, a koji će se prezentirati Evropskom sudu, s nadom da će obustaviti komunicirati nove aplikacije, koje domaći advokati kontinuirano podnose Sudu. U cilju da povjerioci, koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret Budžeta Unsko-sanskog kantona, naplate svoja potraživanja u razumnom roku, Kanton je utvrdio tačan broj presuda i ukupan zbir svih potraživanja, na osnovu čega je moguće procijeniti kada će povjerioci biti isplaćeni. Ističe da centralna i transparentna evidencija, koja je sačinjena hronološkim redosijedom prema datumu njihovog izvršnog naslova omogućit će isplatu redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju, u skladu sa Akcionim planom, te je dostavio tabelu otplatnog plana. Ministarstvo finansija Unsko-sanskog kantona je izvjestilo Ustavni sud da se potraživanja za svakog od apelanta nalaze na određenom rednom broju centralne evidencije. Osim toga, u pojedinim odgovorima dostavljen je i zaključak Vlade USK od 28. februara 2020. godine o donošenju akcionog plana USK za izvršenje generalnih mjera naloženim presuda Evropskog suda za ljudska prava i vremenski okvir za njihovu realizaciju.

15. Prema stanju spisa predmeta, rješenja o izvršenju nisu provedena.

16. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-4236/19.

17. Apelanti smatraju da im je zbog neprovođenja rješenja o izvršenju, odnosno zbog propusta javne vlasti da osigura dovoljna sredstva za provođenje sudskih odluka na teret budžeta u razumnom roku, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, pojedini apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., pravo na djelotvoran pravni lijek itd.). Pojedini apelanti traže i naknadu štete zbog dužine trajanja predmetnih izvršnih postupaka.

18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;»

19. Ustavni sud prvenstveno konstatuje da sve navedene apelacije pokreću identično pitanje propusta javne vlasti da ispuni svoju pozitivnu obavezu zaštite individualnih ljudskih prava i omogući izvršenje sudskih odluka na teret budžeta u razumnom roku u skladu sa standardima prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

20. S tim u vezi, Ustavni sud podjeća da je u odluci broj AP-4077/18 od 12. marta 2019. godine, (dostupna na www.ustavnisud.ba, kao i u nizu istvrsnih odluka donesenih na sjednici Velikog vijeća od 12. marta 2019. godine, koje se odnose na neizvršenje sudskih odluka na teret budžeta raznih nivoa vlasti u FBIH), ukazao da je i nakon ranije donesenih odluka Ustavnog suda i Evropskog suda o istom pitanju i mjera koje je preduzela javna vlast Ustavni sud i dalje suočen s izuzetno velikim brojem apelacija koje se odnose na nove konkretne istovrsne slučajeve. Ustavni sud je s tim u vezi zaključio da to jasno ukazuje da preduzete mjere još uvijek nisu dale pune efektivne rezultate, budući da apelaciona nadležnost Ustavnog suda predstavlja supsidijarnu zaštitu ljudskih prava u slučajevima kada se efektivno iscrpe sve druge mogućnosti predviđene odgovarajućim propisima. Ustavni sud je u navedenim odlukama istakao da je svako lice unutar određene grupe u principu ovlašteno podnijeti pojedinačnu apelaciju. To, međutim, dovodi do gomilanja pojedinačnih apelacija u istovrsnim predmetima koji uzrokuju gušenje rada Ustavnog suda. Pored toga, Ustavni sud mora ispitati svaki konkretan slučaj s obzirom na opće mjere koje država treba preduzeti u interesu drugih potencijalno pogođenih lica, a ne samo podnosilaca apelacija.

21. Ustavni sud je otišao i dalje od konstatacije da postoji strukturalni problem, ne ograničavajući se samo na utvrđivanje povrede ustavnih prava apelanata, već je Vladama nadležnih javnih vlasti naložio preduzimanje adekvatnih i dovoljnih mjera s ciljem ispunjavanja njihove pozitivne obaveze zaštite individualnih ljudskih prava i omogućavanja izvršenja sudskih odluka na teret budžeta u razumnom roku.

22. Dakle, ove odluke Ustavnog suda se trebaju posmatrati i shvatiti na način da su donesene po ugledu na ogledne/pilot presude koje donosi Evropski sud za ljudska prava. Ustavni sud podsjeća na novo Pravilo 61. Poslovnika Evropskog suda za ljudska prava iz 2011. godine, kojim su definisani ciljevi oglednog/pilot postupka: pomoći javnoj vlasti da riješi sistemske probleme, osigurati puno brže pojedincima otklanjanje posljedica kršenja prava i pomoći Evropskom sudu da se djelotvornije i brže nosi sa svojim zaostacima, reducirajući broj sličnih slučajeva koje je potrebno detaljno ispitivati.

23. Navedene odluke Ustavnog suda su bile odgovor na stalan i neprekidan rast broja neriješenih predmeta ali i na rast broja predmeta u kojima se utvrđuju tzv. repetitivne povrede ustavnih prava u istovrsnim slučajevima, uzrokovane navedenim sistemskim problemom.

24. Cilj donošenja navedenih odluka Ustavnog suda je bio, umjesto da se ovakvi predmeti rješavaju na standardan način na individualnoj osnovi, pomoći stvaranju uvjeta u cijeloj Federaciji Bosne i Hercegovine u svjetlu kojih će svi ti neriješeni ali i potencijalno novi istovrsni zahtjevi biti riješeni.

25. Dakle, u izvršenju navedenih odluka Ustavnog suda odgovorna vlast bi trebala obuhvatiti i sve ostale neriješene istovjetne zahtjeve ali i sve potencijalne buduće. Temeljna ideja je da se Ustavni sud oslobodi rješavanja svih tih istovjetnih neriješenih zahtjeva koji se prebacuju na odgovornu vlast i rješavaju pomoću sredstava koja će biti ustanovljena kao rezultat izvršenja odluka Ustavnog suda.

26. Ustavni sud je u navedenim odlukama ukazao da su nadležni organi javne vlasti dužni da sami pronađu optimalna rješenja da ispune svoje pozitivne obaveze poštovanja individualnih ljudskih prava i osnovnih sloboda i da uspostave pravičnu ravnotežu između općeg interesa da javna vlast kao budžetski korisnik nesmetano funkcionira, s jedne strane, te da apelanti i svi drugi imaoci sudskih odluka na teret budžeta odgovarajućeg nivoa javne vlasti naplate svoja potraživanja u razumnom roku, s druge strane, jer je javna vlast u najboljoj poziciji da procijeni koje su mjere izvodive i moguće. Neophodno je da nadležni organi usvoje i implementiraju adekvatne i dostatne mjere kojim bi se otklonila postojeća neproporcionalnost u zaštiti ovih suprotstavljenih interesa, utvrdio detaljan i izvodiv plan aktivnosti, utvrdio ukupan zbir svih potraživanja na teret budžeta po osnovu sudskih odluka, sačinila i redovno ažurirala lista povjerilaca po osnovu tih odluka, planirala neophodna sredstva u budžetu za isplatu potraživanja po osnovu sudskih odluka, te po utvrđenom redu vršila njihova isplata, utvrdio način na koji se vrši redovno i transparentno obavještavanje imalaca pravosnažnih sudskih odluka o ažuriranoj listi povjerilaca i redoslijedu naplate.

27. Pri tome, Ustavni sud je naglasio da nije cilj ove odluke da se apelanti dovedu u privilegiran položaj u odnosu na ostale imaoce pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta, koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji, a nisu se obraćali Ustavnom sudu, jer bi to bilo suprotno cilju zaštite ljudskih prava provođenjem generalne politike preventivnih mjera i uspostave generalnih mehanizama, kojim se otklanja utvrđeno kršenje ljudskih prava i osnovnih sloboda, te bi vodilo dodatnom kršenju ljudskih prava remećenjem plana i sistema realizacije utvrđenih potraživanja u skladu s planom. Ovom odlukom se nalaže javnoj vlasti da uspostavi efektivan i transparentan mehanizam evidentiranja, planiranja i isplate svih potraživanja po osnovu sudskih odluka na teret budžeta, kojim bi se uklonila utvrđena kršenja ljudskih prava na pravično suđenje i imovinu kako apelanata tako i svih drugih imalaca sudskih odluka na teret budžeta, te omogućila ubuduće imaocima sudskih odluka na teret budžeta naplata dosuđenih potraživanja u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, a što podrazumijeva i izvjesnost realizacije potraživanja apelanata u rokovima koji se u datim konkretnim okolnostima mogu smatrati razumnim. Na ovaj način bi imaoci sudskih odluka na teret budžeta svoja potraživanja realizirali pred nadležnim organima u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, te bi prestala potreba obraćanja Ustavnom sudu podnošenjem velikog broja istovrsnih apelacija kojim se preopterećuje Ustavni sud istovrsnim predmetima i negativno utječe na mogućnost adekvatne zaštite individualnih ljudskih prava pred Ustavnim sudom.

28. U navedenoj odluci Ustavni sud se pozvao na relevantnu praksu Evropskog suda u presudi Burmych protiv Ukrajine br. 46852/13 i dr., presuda Velikog vijeća od 12. oktobra 2017. godine, u kojoj su razmatrane aplikacije koje se tiču istog sistemskog problema koji je Evropski sud ranije identificirao u pilot-presudi Ivanov protiv Ukrajine. Riječ je o nizu problema u funkcioniranju sudske vlasti u Ukrajini zbog kojih je došlo do neizvršavanja ili zakašnjelog izvršavanja pravosnažnih sudskih odluka domaćih sudova, u kombinaciji s nepostojanjem učinkovitog pravnog sredstva u tom pogledu. U presudi Ivanov Evropski sud je ukazao na to da je riječ o složenom strukturnom problemu velikih razmjera, koji zahtijeva preduzimanje obimnih i složenih mjera, zakonodavnog i upravnog karaktera, što zahtijeva uključivanje različitih domaćih tijela. Međutim, Ukrajina još uvijek nije implementirala potrebne opće mjere kojima bi riješila srž sistemskog problema koji je identificirao Evropski sud, niti uspostavila odgovarajuća pravna sredstva kojima bi se pružila zadovoljština na nacionalnom nivou. Evropski sud je stoga razmatrao kako riješiti nastalu situaciju na način koji je u skladu sa svrhom pilot-presude i principom supsidijarnosti. Cilj pilot-presude je u tome da se opće mjere koje država treba preduzeti za izvršenje presude odnose i na sve druge žrtve povrede Evropske konvencije. Evropski sud je s tim u vezi zaključio u skladu s principom supsidijarnosti, koji se odnosi na čitavu Evropsku konvenciju, a ne samo na pilot-presude, da su pitanja koja su obuhvaćena presudom Ivanov, predmet izvršenja te presude u skladu sa članom 46. Evropske konvencije. Evropski sud je odlučio brisati ove aplikacije sa svoje liste predmeta, smatrajući kako se prava svih žrtava sistemske povrede koja je utvrđena u predmetu Ivanov trebaju ostvariti u postupku izvršenja te presude, a ne u postupku pred Evropskim sudom.

29. Osim toga, Ustavni sud upućuje i na odluku Evropskog suda za ljudska prava, Muhović i Lekić i dr. protiv BiH, aplikacija broj 40841/13 od 15. septembra 2020. godine gdje je Evropski sud, razmatrajući aplikaciju podnesenu zbog neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Zeničko dobojskog kantona u razumnom roku ukazao na vlastitu i praksu Ustavnog suda vezanu za ovo pitanje, te dovodeći u vezu ranije date naloge javnoj vlasti u cilju uspostavljanja opštih mjera kojim bi kako za aplikante tako i za ostale imaoce sudskih oduka na teret budžeta tog kantona bilo omogućeno da naplate svoja potraživanja u razumnom roku, utvrdio da je Zeničkodobojski kanton usvojio Akcioni plan 31. oktobra 2019. godine kako bi implementirao opšte mjere iz odluke Evropskog suda Kunić i ostali protiv Bosne i Hercegovine (br. 68955/12 i 15 drugih, § 34, od 14 novembra 2017. godine). U Planu je navedeno da je ukupan dug skoro 300.000.000 KM: približno 150,000,000 KM u odnosu na glavni dug; 6,500,000 KM sudskih troškova i 138,000,000 KM u odnosu na zakonske zatezne kamate. Takođe je navedeno da će presude biti izvršene po hronološkom redu do 2041. godine. Ocjenjujući navedeni Akcioni plan u kontekstu visine godišnjeg budžeta Zeničko-dobojskog kantona, te drugih relevantnih okolnosti, Evropski sud je našao da je predviđeni vremenski rok za izmirenje duga od 22 godine utvrđen Akcionim planom u konkretnom slučaju opravdan. Sud je pri donošenju ovakve odluke uzeo u obzir ukupnu visinu duga Zeničko-dobojskog kantona po ovom osnovu, posebno poredeći ovaj dug sa npr. dugom s kojim se suočava Republika Srpska po osnovu presuda za ratnu štetu, te je utvrdio da je budžet Zeničko-dobojskog kantona osam puta manji od budžeta Republike Srpske, te da ukupan dug Zeničko-dobojskog kantona po ovom osnovu doseže 85% njenog ukupnog godišnjeg budžeta za 2019. godinu. Sud je također uzeo u obzir da Zeničko-dobojski kanton nije mogao sam pristupiti rješenju ovog problema u cilju smanjenja svojih obaveza jer su u ovaj problem uključeni i drugi relevantni sudionici, kao što je Sindikat državnih službenika. Što se tiče zahtjeva aplikanata za naknadu nematerijalne štete zbog kašnjenja u izvršenju, iako je priznao da su aplikanti sigurno pretrpjeli određeni stres zbog nastalog kašnjenja, Sud je istakao da je aplikantima domaćim presudama utvrđeno pravo na visoke zakonske zatezne kamate, te da je visina zakonske zatezne kamate značajno viša od stope inflacije, tako da se Sud u ovom dijelu složio s Ustavnim sudom (vodeća odluka Ustavnog suda BiH broj AP- 1117/17 od 12.marta 2019. godine) da dosuđene zakonske zatezne kamate predstavljaju donekle naknadu za pretrpljeno kašnjenje. Sud je utvrdio da su nadležne vlasti izvršile generalne mjere u skladu s zahtjevima iz Evropske konvencije, te je našao da nema potrebe da razmatra predmetne aplikacije, pa ih je brisao s liste predmeta Evropskog suda u smislu člana 37. Evropske konvencije.

30. Imajući sve navedeno u vidu, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju riječ o sistemskom pitanju dugotrajnih izvršnih postupaka i neizvršavanja sudskih presuda u Federaciji Bosne i Hercegovine, koje je Ustavni sud, a takođe i Evropski sud već razriješio u brojnim svojim odlukama i konačno u predmetu broj AP-4077/18 od 12. marta 2019. godine (kao i u nizu istvrsnih odluka donesenih na sjednici Velikog vijeća od 12. marta 2019. godine, koje se odnose na neizvršenje sudskih odluka na teret raznih nivoa vlasti u FBIH). Identificirao je sistemske nedostatke, utvrdio da je zbog njih došlo do povrede Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, te dao smjernice u pogledu općih mjera koje javna vlast treba preduzeti kako bi se na zadovoljavajući način izvršila odluka i osiguralo obeštećenje bivših i budućih žrtava istovrsne povrede Ustava BiH i Evropske konvencije. U skladu s principom supsidijarnosti, pitanja koja su obuhvaćena pilot odlukom od 12. marta 2019. godine, predmet su izvršenja te odluke u skladu sa članom 72. Pravila Ustavnog suda. Stoga, Ustavni sud neće pojedinačno odlučivati o apelacijama koje pokreću pitanje neprovođenja rješenja o izvršenju u dugom roku pred raznim nivoima javne vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine.

31. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o pitanju o kojem je već odlučivao, dakle o apelacijama u kojima apelanti pokreću pitanje propusta javne vlasti da ispuni svoju pozitivnu obavezu zaštite individualnih ljudskih prava i omogući izvršenje sudskih odluka na teret budžeta u razumnom roku, te da nema osnova za ponovno odlučivanje (vidi presuda Evropskog suda za ljudska prava Burmych protiv Ukrajine od 12. oktobra 2017. godine, Odluke o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP-4077/18 od 12. marta 2019. godine, kao i u nizu istvrsnih odluka donesenih na sjednici Velikog vijeća od 12. marta 2019. godine, koje se odnose na neizvršenje sudskih odluka na teret raznih nivoa vlasti u FBIH, te Odluka o dopustivosti Ustavnog suda broj AP 796/19 od 25. juna 2019. godine, dostupne na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

32. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4236/19 (E. M. i drugi) | Sudska praksa | Aktio